Sveti Patrik uslišao je molitve. Blagdan zaštitnika Irske ove se godine poklopio s objavom statističkih pokazatelja prema kojima je Irska u 2014. zabilježila rast BDP-a od 4,8 posto, što je lani bio najveći gospodarski rast u EU.
Irska je, nakon Grčke, druga država eurozone koja je bila prisiljena zatražiti program pomoći EU i MMF-a, ali i prva koja je iz njega uspješno izašla. Neki je smatraju uzoritim primjerom i dokazom da politika štednje djeluje.
Potkraj 2010. zatražila je financijsku pomoć jer su prinosi (kamate) na njezine obveznice bili toliko veliki da se nije mogla zaduživati na tržištu, a sada je situacija fascinantno obrnuta: prošli tjedan Irska je izdala obveznice u vrijednosti 500 milijuna eura za koje su se investitori toliko grabili da su prinose spustili ispod nule, u negativnu zonu. Drugim riječima, zajamčeno im je da će izgubiti novac, ali oni ipak žele kupiti irske obveznice.
Taj bizaran primjer možda više govori o privremenim poremećajima na tržištu, gdje zbog ECB-ove politike kvantitativnog popuštanja sve države osjećaju povoljnije ozračje za zaduživanje, pa se i Slovenija prošli tjedan zadužila po najpovoljnijoj kamati u svojoj povijesti (1,55 posto) i na rok otplate dulji nego ikad prije (20 godina). A i Hrvatska smišlja "reforme" koje se zapravo svode na iskorištavanje povoljnog trenutka za refinanciranje svoga duga, odnosno spuštanje ranijih viših prinosa na trenutačne niže.
No, Irska se u svakom slučaju pretvorila iz priče o propasti u priču o (ponovnom) uspjehu. Postoji li neka lekcija iz Irske koja može biti preslikana i u Hrvatskoj?
U smislu preslikavanja makroekonomskih recepata, ne postoji. Irska i Hrvatska slične su po broju stanovnika, no sasvim različite po strukturi gospodarstava. Politika štednje bila je lakše izvediva u Irskoj zbog otvorenosti njezina gospodarstva. Za razliku od Hrvatske, Irska je sjedište mnogih multinacionalnih kompanija koje jačaju izvozni potencijal te zemlje. Od deset najvećih svjetskih farmaceutskih multinacionalki, devet ih je locirano u Irskoj.
Stephen Kinsella, profesor ekonomije na Sveučilištu u Limericku, smatra da su irske vlasti uspjele postići nešto što malo koja druga država može: organizirale su deflaciju u fiskalnim okvirima Irske, a istodobno ostavili relativno netaknut izvoz, pa slijedom toga i prihode od izvoznog sektora. Štedjeli su na jednoj strani, relativno spokojni da će se gospodarski rast ubrzo pojaviti na strani izvoza. Hrvatska naprosto nije u takvoj situaciji. No, ipak postoji jedna vrijedna lekcija koju i Hrvatska može naučiti od Irske. Lekcija glasi: prigrlite vlasništvo nad reformama koje provodite. Identificirajte se s njima. Jer jedino tako će uspjeti. Vlasništvo nije pojam koji obični ljudi izvan ekonomskog i EU žargona povezuju s nečim tako apstraktnim kao što su reforme. Vlasništvo je kategorija koju ljudi kod nas povezuju s nekretninama i pokretninama.
Ali vlasništvo nad reformama ključna je stvar. Irska je primjer u kojem je to postojalo. Irska vlada, pa i građani Irske, doživljavali su reforme kao nešto svoje, ne nužno kao nešto nametnuto izvana. Odnosno, kao nešto o čemu se oni sami moraju brinuti, a ne nešto za čiju će se primjenu, uspjeh ili neuspjeh pobrinuti netko izvana.
Grčka je sasvim suprotan primjer, i u tome možda leži razlog zbog kojeg je bailout u Irskoj uspio, a u Grčkoj nije. Iako je pojam "vlasništvo nad reformama" bio upisan u svaki memorandum o pomoći Grčkoj, grčki političari i građani bježali su od vlastite odgovornosti za provođenje reformi i doživljavali ih uglavnom kao strano tijelo. Radije su okrivljavali tzv. Trojku za pogrešno zamišljene ili neuspješno implementirane reforme nego što su razmišljali o tome kako da ih poboljšaju ili kako da ih primijene.
Hrvatska, naravno, nije u istom košu s Grčkom i Irskom. Hrvatska nije ni u eurozoni niti je odsječena od redovitog financiranja na tržištu. No, Hrvatska se upravo nalazi u trenutku kad mora osmisliti reforme koje će biti ambiciozne kao nijedne dosad i mora uvjeriti Europsku komisiju da će takve ambiciozne reforme zaista i provoditi. U suprotnom, Komisija će u svibnju pojačati makroekonomski nadzor nad Hrvatskom.
Ključno je da reforme ne budu nešto što će Vlada napisati, poslati u Bruxelles i zatim odmah sljedeće jutro bježati od njih praveći se da su te reforme u vlasništvu Bruxellesa, a ne Zagreba. I da je odgovornost za njihovo provođenje negdje drugdje, samo ne u nama samima. To je lekcija koja se može naučiti od Irske.
>>Imaju najveći gospodarski rast u Europi, a bili su poput Grčke
>>U obranu TTIP-a: Samo slušamo da je loš i zao, no možemo li zamisliti mogućnost da je dobar?
