Malo koji narod na svijetu simpatizira Hrvate poput Iraca. Jedini je problem što Hrvate teško razlikuju od Poljaka, kojih se u posljednjih godinu i pol na Zelenom otoku naselilo 200 tisuća. Hrvati i Poljaci njima govore istim jezikom, a Poljake baš i ne vole. No, kad im kažete da ste iz Hrvatske, Irac će uz osmijeh kazati:
– Volimo vas zbog Međugorja, prelijepe obale, ali najviše zato što ste u ratu porazili engleske saveznike. I usput se začuditi kad im kažete da Međugorje nije u Hrvatskoj.
Nezaposlenih nema
Irska je danas među prve tri europske zemlje po BDP-u. Minimalna je satnica 7,60 eura, nezaposlenih, osim pijanaca i lijenčina, nema, nacija je živahna i vrlo mlada, a glavni grad Dublin vjerojatno najluđi grad na svijetu. Irci i Hrvati imaju mnogo zajedničkoga – ima ih oko pet milijuna, katolici su, s teškom prošlošću i jakom dijasporom. Pa ipak, ta nama sklona i po mnogočemu slična zemlja nije privukla Hrvate. Prema procjenama u hrvatskom veleposlanstvu u Dublinu, u toj vrlo bogatoj zemlji samo ih je između 800 i tisuću. Ta mala hrvatska zajednica uopće se ne namjerava organizirati. U Irskoj namjeravaju ostati nekoliko godina, zaraditi novac i vratiti se u Hrvatsku.
– U Irskoj je nekoliko različitih skupina iz Hrvatske. Najbrojniji su studenti i oni koji su ovamo došli usavršiti engleski jezik. Oni najčešće rade po pubovima, restoranima i trgovinama. Slijedi skupina visokoobrazovanih koji su došli kao stručnjaci i uglavnom rade u računalnim tvrtkama. Na koncu, jedna mala skupina u Irskoj pokušava pokrenuti biznis. Svima im je zajedničko da ne namjeravaju u Irskoj provesti ostatak života. Iako im se Irska sviđa, posebice mladima, ovo je ipak otočna zemlja i ima drukčiju klimu od naše – ističe hrvatski veleposlanik u Dublinu Nenad Prelog.
Doajen Radićev unuk
U hrvatskom veleposlanstvu obično se jednom mjesečno Hrvati sastaju i druže. Nije utemeljeno nikakvo irsko-hrvatsko društvo, ali zato postoji irsko-hrvatska poslovna udruga. Ona okuplja ponajprije ljude koji žele promicati poslovanje s Hrvatskom i ulaganje u Hrvatsku.
Kad su u pitanju pak Hrvati koji su u Irskoj ostvarili poslovni uspjeh, doajen je Drago Radić, unuk Pavla Radića. Vlasnik je komunikacijske tvrtke i u Dublinu je već gotovo 50 godina. Ljeta uglavnom provodi u Hrvatskoj.
I Željko Jurilj, koji je u Dublinu tri godine, pokrenuo je privatni biznis u Irskoj. Iz Hrvatske uvozi radijatore Lipovica. Postao je tako prvi uvoznik jednoga hrvatskog proizvoda u Irsku.
– Hrvatska je trenutačno hit u Irskoj. Bavim se i prodajom nekretnina jer su Irci zainteresirani za hrvatsku obalu i za Međugorje. Najčešće je to oblik i njihova poslovanja jer u svojoj zemlji za kupnju nekretnina u svijetu dobivaju povoljne kredite. Iznajmljivanjem kupljenih apartmana otplaćuju kredit. Nakon desetak godina, kad kredit bude otplaćen, računaju da će vrijednost njihove nekretnine porasti i da će je onda dobro prodati – kaže Jurilj.
Na jugu Irske, u gradiću Lismoreu, živi Bernard Boras iz Ljubuškoga. Taj dio Irske zove Hercegovinom jer je kamenit i krševit, dok za sjeverni, zeleniji dio otoka, kaže da je poput Bosne.
Kupnja nekretnina
– U krugu od stotinu kilometara jedini sam Hrvat – kaže Bernard, koji je oženjen “škotsko-irskom kombinacijom”. – Bavim se prodajom knjiga o Međugorju, ali sve više i prodajom nekretnina u tom svetištu i na hrvatskoj obali. Ircima se Hrvatska sviđa jer je lijepa, mirna i sigurna zemlja, a nekretnine su dvostruko jeftinije nego u Irskoj. No često se iznenadim kad vidim koliko neki hrvatski novinari pretjeruju, kao da su stranci sve pokupovali.
Samo napuhuju cijene. Irci su naučili kupovati nekretnine po svijetu od Britanaca, no to ni približno nije onako kako neki u Hrvatskoj predstavljaju. Podatak da samo Britanci, kojih je 80 milijuna, u svijetu imaju 120 tisuća nekretnina dovoljno govori o tome. A i cijene nekretnina u Hrvatskoj formiraju se na pogrešan način, bez obzira na to što je to Ircima povoljno. Naime, Hrvati cijene formiraju na temelju stranih kupaca, što je paradoks jer tržište nekretnina može oživjeti samo od domaćeg kupca – kaže Boras.
Nedostaje radnika
I on i Jurilj, poput većine tamošnjih Hrvata, planiraju povratak. I to za najviše pet, šest godina. Vratit će se u domovinu unatoč tome što u Irskoj mogu jako dobro zaraditi i što irsko tržište i dalje vapi za radnom snagom. Trenutačno im treba 50 tisuća novih stranaca za radna mjesta kako bi održali sadašnji ritam. Hoće li taj podatak privući još kojeg Hrvata u tu bogatu zemlju?
Iz Hrvatske čak 50 tehničara
U zračnoj luci u Shannonu radi i 50-ak Hrvata, aerodromskih tehničara, odnosno dvije generacije mladića zrakoplovne škole iz Gorice, koji su tamo otišli netom su maturirali. Naime, zapošljavanje maturanata goričke škole regulirano je ugovorom koji je sklopljen sa zračnom lukom u Shannonu. U Irskoj ima i hrvatskih državljana koji su u tu zemlju otišli nakon mirne reintegracije Slavonije i Baranje. Nekoliko ih je stotina tražilo azil, ali su odbijeni jer Irska smatra da u Hrvatskoj ne postoji progon na nacionalnoj, vjerskoj i rasnoj osnovi. Neki su se stoga vratili, no ima i onih koji na različite načine, ilegalno ili polulegalno, pokušavaju ostati.
Najmlađi grad na svijetu
Većina irskih Hrvata, a to su uglavnom mlađi ljudi, živi u Dublinu. Dublin obožavaju jer je to, prema prosječnoj dobi stanovništva, najmlađi grad na svijetu. Usto, u njemu su četiri sveučilišta pa je pun studenata. Ne tako davno Irsku je potresala velika gospodarska kriza, a stopa nataliteta je bila vrlo visoka. Pozitivan prirodni prirast došao je sad do punog izražaja pa su dublinske ulice i njihovih 1700 pubova stalno puni mladeži. Hrvati ga vole i zbog razuzdanih zabava koje traju cijelog vikenda.
