Tog krvavog 1. srpnja 1991. odjeknuli su pucnjevi na policijskom punktu na cesti Osijek – Tenja. Hice je ispalio Antun Gudelj, a oni su u vozilu usmrtili načelnika osječke policije Josipa Reihl-Kira i još dvojicu predstavnika lokalne vlasti, Gorana Zobundžiju te Milana Kneževića, a teško ranili još jednoga, Mirka Tubića. Zločin se dogodio u Tenji nadomak Osijeka, kamo su žrtve išle na pregovore s pobunjenim Srbima. Gudelj je tada bio pripadnik pričuvnog sastava policije. Prema optužnici, ubojstva je počinio iz bezobzirne osvete, kriveći pregovarače za situaciju u selu i navodnu sudbinu njegove obitelji. Pucanjem je, istaknuto je kasnije u presudi, pokazao svoj stav prema vođenju pregovora.
Načelnik Kir u istom bi mjesecu proslavio tek 36. rođendan... Ostat će do danas upamćena njegova rečenica izrečena u lipnju 1991. na gradskoj skupštini: "Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave, rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti''. Napunile su se danas 33 godine od stravičnog zločina. Visoki kazneni sud potvrdio je upravo odluku Županijskog suda u Sisku o ranijem otpustu Antuna Gudelja s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora od 20 godina. Odbio je, tako, žalbu državnog odvjetnika na rješenje o ranijem puštanju Gudelja na slobodu.
Antun Gudelj osuđen je 7. srpnja 2008. u Osijeku na jedinstvenu kaznu od dvadeset godina zatvora, koliko je maksimalna kazna po prijašnjem zakonu. Pojedinačno gledano, za svako je teško ubojstvo kažnjen s 20 godina zatvora te s još 10 za teško ubojstvo u pokušaju. Presudu je potvrdio Vrhovni sud u travnju 2009. Kaznu bi u potpunosti trebao odslužiti 4. ožujka 2025. Kako mu stoji u kaznenoj evidenciji, Gudelj je u prošlosti dvaput osuđivan. Tijekom izdržavanja kazne koristio je 13 godišnjih odmora, a od 2018. odlazio je na godišnji odmor u mjesto prebivališta i ponašao se uzorno. Vjerojatnost kriminalnog povrata procijenjena je kao "manje vjerojatna".
"Opisane okolnosti doista upućuju na zaključak kako je kod zatvorenika evidentno došlo do promjena u ponašanju na osnovi kojih se može opravdano očekivati da zatvorenik neće počiniti novo kazneno djelo pa su ostvarene sve pretpostavke za uvjetni otpust zatvorenika", obrazložio je Visoki kazneni sud. Državni je odvjetnik u svojoj žalbi naveo kako Gudelj nema kritički odnos prema počinjenim djelima i žrtvama jer se nije ispričao članovima obitelji ubijenih. No Visoki kazneni sud smatra kako, uz sve pozitivne okolnosti, kao i omjer izdržanog i neizdržanog dijela kazne, to nije razlog da ga se zadrži u zatvoru.
Inače, uvjetni otpust odobrio mu je još početkom prošle godine Županijski sud u Varaždinu, no tada je Visoki kazneni sud prihvatio žalbu tužiteljstva i ukinuo tu odluku. Istaknuto je tada kako je, unatoč određenim pozitivnim okolnostima koje zatvoreniku idu u prilog, prvostupanjski sud podcijenio težinu, narav i okolnosti kaznenih djela za koja je Gudelj osuđen. Antunu Gudelju triput se sudilo za isti zločin koji i danas izaziva polemike u javnosti, posebice u Osijeku, gdje se i dalje postavlja pitanje je li Gudelj djelovao samostalno kada je pucao u načelnika Kira i ostale žrtve ili je iza njega stajao naručitelj.
I prvi je put, još 1994., osuđen na 20 godina zatvora, a sudilo mu u odsutnosti. Kada je dvije godine kasnije uhićen na aerodromu u Frankfurtu i izručen Hrvatskoj, uslijedilo je novo suđenje. No, taj je postupak završio primjenom Zakona o općem oprostu 1997., odlukom Vrhovnog suda. Jadranka Reihl-Kir, udovica ubijenog načelnika, iste je godine podnijela ustavnu tužbu, a Ustavni sud 2001. poništava odluku Vrhovnog suda i cijelu priču vraća na početak. Gudelj je tada bio u Australiji pa je za njim raspisana tjeralica te je uhićen i izručen Hrvatskoj 2007. Doveden je u osječki zatvor pod teškim mjerama osiguranja, dotad neviđenim.
U listopadu iste godine počelo mu je treće suđenje koje je bilo i konačno. U svojoj je obrani Gudelj tada isticao kako su ubojstva bila nesretni slučaj, da nije imao namjeru pucati te da je puška opalila jer je vjerojatno bila nategnuta ranije. No, nije znao objasniti zašto je ispucao čak 30 metaka. Tvrdio je i kako je imao zapovijed pucati na svako vozilo koje se ne zaustavi na punktu, a da automobil u kojemu je bio načelnik nije stao. Naglašavao je, pak, kako nije znao tko se nalazi u vozilu, niti je znao za pregovore s pobunjenim Srbima u Tenji. Sud mu nije povjerovao. Gudelj na presudu nije rekao ni riječi.
Svih ovih desetljeća, Jadranka Reihl – Kir nije odustajala tražeći pravdu i istinu za svoga supruga. – Ogorčena sam što Odvjetništvo nije proširilo optužnicu na naručitelja ubojstva. Neću odustati, očekujem pokretanje istražnog postupka protiv naručitelja. Nisam došla na izricanje presude u znak prosvjeda protiv suda. Zadovoljna sam što je dobio maksimalnu kaznu koja se može dati, ali pravosuđe se nije potrudilo doznati istinu o naručiteljima. Usto, vidjet ćemo što će se s Gudeljem dalje događati – izjavila je supruga Josipa Reihl-Kira nakon prvih vijesti o izrečenoj nepravomoćnoj presudi. Izjavila je tada i kako sluti da neće kaznu izdržati do kraja... Podsjećala je i da je bivši ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac na sudu izjavio da se Kir njemu i Degoriciji nekoliko dana prije tragičnog događaja požalio da mu je život ugrožen.
GALERIJA Vukovar nekad i sad
Kao prvo nitko normalan ne vjreuje da je jedan čovjek mogao zaustaviti srpsku agresiju na Hrvatsku a kao drugu tako je ubijen i g. Ante Paradžik pa na obljetnicu njegove smrti nema ovakvih članaka.