Kad nije zadovoljna urodom vlastite rajčice iz vrta, Radojka Milevoj odlazi na Zelenu tržnicu i tamo kupuje onaj koji joj se sviđa za dvije kune po kilogramu. Čini to, naravno, kad je sezona rajčice na vrhuncu, krajem kolovoza, jer zna da će tada povrće na štandu naći za nisku cijenu. Od stotinu kilograma ploda nakon kuhanja dobije 80 bočica pasirane rajčice. A da je 80 komada gotove pasate od 500 grama kupila u trgovini, to bi je koštalo 500-tinjak kuna.
Sve im je poznato
Milena Trudnikov, pak, krastavce kornišone kupuje kad im je cijena osam kuna po kilogramu, od čega joj ispadnu tri teglice. Jedna u dućanu košta osam do deset kuna, a gospođu Trudnikov jedna će stajati, izračunala je, oko pet kuna. Staklenke već ima, u jednu ide 30 dekagrama krastavaca, malo soli i šećera te octa.
Tek nekoliko kuna platit će džem od višanja supružnici Markulin koji će to voće ubrati na svom imanju u Peršinovcu u Vukomeričkim goricama. Radojka Milevoj, Milena Trudnikov te Jasna i Vlado Markulin poznati su “zimničari” koji će, ako ih pitate, reći da se spremanje hrane za zimu itekako financijski isplati. No to je tek dodatni plus, ali nikako primarni razlog zbog kojeg oni zimnicu rade svake godine. Priprema njima nije posao, već odmor i veselje.
– Moj suprug već u srpnju počinje ispitivati kad ćemo raditi ajvar. Sve što radimo, radimo zajedno i snalazimo se u našoj maloj kuhinji u Laginjinoj bez problema. Dok on obavlja pripremu, ja miješam za štednjakom ili obrnuto – kaže Jasna Markulin. Ajvar, kao jedan od najkompleksnijih oblika zimnice, najviše varira i u cijeni i u kvaliteti, ovisno o tome kakve su se namirnice i na koji način pribavile.
– Tu se mora uračunati i vrijeme koje je potrebno da bi se došlo do finalnog proizvoda. Gotovo dva dana provede se u pečenju paprika i patlidžana, potom i guljenju te mljevenju i kuhanju. Teglica kvalitetnog ajvara od 300 ml košta oko 25 kuna, ima ih jeftinijih i skupljih. Naš domaći ispada 11 kuna za tu istu količinu – govori Jasna Markulin. No ajvar spremljen doma i onaj iz trgovine po okusu nemaju veze jedan s drugim, tvrde zimničari.
– Znam što sam stavila unutra, ne koristim nikakve aditive ni konzervanse, što ne mogu reći za ajvar iz trgovine – kaže Milena Trudnikov koja ga je sa suprugom znala miješati cijele noći u svom stanu u “maloj Mamutici” u Travnom. Kupili bi, dodaje, 50 kilograma paprike i gledali “Noćnu moru” Željka Malnara. Od velikih količina odustala je, kaže, jer često njena obitelj nije stigla sve pojesti unatoč tome što mnogima podijeli ono što napravi. Nadijele se i Markulini, jednako kao i gospođa Radojka, koja svake dvije godine u svojoj kući u Svetom Ivanu Zelini radi velike zalihe, a opskrbljuje obitelj kćeri, sina, sestre i nećakinje, odnosno zimnicu radi za petnaestak ljudi.
– Velik dio posla obavi suprug Daroslav. On je zadužen za pranje, čišćenje, rezuckanje. Zimnicu sam počela raditi prije 40 godina. Imam svoj vrt pa sve viškove prerađujem. Kuća u Zelini prvo nam je bila vikendica, zimnicu smo radili subotom i nedjeljom, a sada, jer ovdje živimo otkako sam u mirovini, radim je i preko tjedna – kaže Radojka Milevoj. Teglice drži u kući ukopanoj u brdo, u kojoj je uvijek ista temperatura, a ostava je podijeljena – posebne su police na kojima odlaže slatko, a posebne za slano. Ove je godine na police spremila 30 kilograma ajvara, 20 kg ukiseljene cikle, 25 kg kiselih krastavaca, paprike, lučice i cvjetače, a tu su i marmelade. Ni Markulini ni gospođa Trudnikov ne kaskaju za njom. Kod njih u špajzi stoje i sataraš, salata od graha, kiselo zelje...
Gospođa Milena napravila je čak tri vrste ajvara, a vrhunski specijalitet joj je onaj uz dodatak vrganja.
Treba vremena i strpljenja
Za zimnicu, slažu se svi, treba imati vremena i strpljenja. Rade je oni koji vole organiziranu i dobro popunjenu smočnicu. Sve u njoj na svojem je mjestu, a svaka staklenka označena je i naljepnicom na kojoj se obavezno napiše kad je napravljena i što je u njoj.
– Još dok smo radili i nismo bili u mirovini, za zimnicu su bile zadužene svekrva i mama, mi smo tek pripremali ajvar. Sada su se uloge zamijenile. Sad smo mi glavni za zimnicu, a ajvar i pasiranu rajčicu prave naša djeca – govore Markulini.
A dok ne dođe vrijeme za pripremu zimnice, prikupljaju se recepti. Neke su ovi “zimničari” dobili od svojih baka, neke su preuzeli s Facebook grupe “Starozagrebački recepti”, koje su članovi, a neke su kreirali i nadogradili eksperimentiranjem.
– Uvijek isprobavamo nešto novo, ja volim biti “pokusni kunić” – smije se Vlado Markulin, dok se Milena Trudnikov prisjetila starog recepta koji je radila njena baka, a potpuno je otišao u zaborav.
– Riječ je o svojevrsnoj “siromašnoj” marmeladi, zove se recelj, a radi se od bundeve i mošta i jako je fino, bude smeđe boje, netko bi pomislio da unutra ima čokolade – kaže Milena Trudnikov.
Što je onda, osim ljubavi, najbitnije za vrhunsku zimnicu? Ako o tome pitate zimničare, reći će vam nekoliko savjeta – pazite kod koga kupujete, radite je kad je sezona određene namirnice i uvijek birajte – najkvalitetnije.
Pogledajte video: Supernamirnice koje trebate imati u svom domu
