Ne želim vjerovati u sve to. Zamišljam si da sam ja najgore stradao, da je najgore to što mi je stradala ključna kost... Želim vjerovati da će, kada sutra dođem u Povljanu, ondje biti svi moji prijatelji i da će me dočekati... Riječi su to 19-godišnjeg Darija Škode, teško ozlijeđenog i uz vozača citroëna xantije 22-godišnjeg Tončija Stupičića jedinog preživjelog u stravičnoj prometnoj nesreći koja se dogodila na otoku Pagu u nedjelju oko 2.30 sati.
Popili tek nekoliko pića
U nesreći su poginuli 19-godišnja Martina Škoda, 24-godišnji Marin Orlić i 21-godišnji Ante Pogorilić.
>>Tisuće ljudi ispratile su mlade Povljance na vječni počinak
– Danas je sprovod i, na žalost, ne mogu otići na njega iako bih želio. Teško mi je, svi su oni bili moji prijatelji, a i rođaci. S Martinom sam išao i dvije godine u isti razred u osnovnoj školi. Svi smo se družili, pogotovo ljeti – rekao je danas ispred bolničke sobe odjela kirurgije zadarske Opće bolnice Dario Škoda. Pristao je na razgovor unatoč teškoj ozljedi, prijelomu ključne kosti. Još je šoku te se gotovo i ne sjeća ničega što se događalo u autu smrti u kojem su nepovratno izgubljena tri mlada života.
– Nismo te subotnje večeri imali nikakav dogovor, okupljali smo se u kafiću. I ne znam kako smo došli na ideju da idemo u Pag. U kafiću smo se zabavljali i slušali glazbu, no moram reći da nismo bili pijani. Popili smo tek nekoliko pića i molim vas da napišete da vozač Tonči Stupičić nije bio pijan i da nije, kako se pisalo, imao dva promila alkohola u krvi, nego puno manje – kazao je Dario Škoda. Tvrdi da se i ne sjeća kada su krenuli iz Povljane prema Pagu. Sjeća se tek da je sjedio na zadnjem sjedalu s desne strane.
Panično držanje za ručku
– Uopće nismo vozili brzo, nije bilo nagloga dodavanja gasa i ne vjerujem, kako se govori, da su vidljivi tragovi kočenja. Znam da je bilo sklisko i magla te da smo u jednom trenutku počeli krivudati. Sljedeće čega se sjećam jest svoga paničnog držanja za ručku iznad prozora i vjerojatno mi je pri udarcu zbog toga i puknula ključna kost. U šoku sam i vjerojatno sam zbog šoka zaboravio što je bilo dalje i jesam li, kako kažete da neki navode, pokušao pomagati svojim prijateljima. Jedino čega se sjećam potom jest bolničko vozilo – rekao je Dario Škoda ističući kako mu je strašno teško zbog gubitka prijatelja, ali zna da je najteže njihovim obiteljima.
Želio im je poručiti da se drže unatoč tragediji, ali se sjetio i vozača Tončija Stupičića.
– Znam da je njemu sada jako teško jer on na svojoj duši nosi tri mlada života. Čuo sam da je pokušao samoubojstvo. No, moram reći da Tonči nije bio pijan i da alkohol i brzina nisu kumovali tragediji – rekao je Dario Škoda.
Mihac - ako nisi policajac ili profesionalni vojnik, ili pratilac vozla s novcima, službeni zaštitar, ovlaštena osoba koja na svom radnom mjestu mora imati oružje uz sebe, za što ti služi oružje? Koga se bojiš? Zar si jatak kriminalcima? ilii si i sam kriminalac? Imaš nečistu savjest? Prodaješ drogu? Prodaješ kredite? Poštenom i običnom čovjeku oružje ne treba. Oružje trebaju ubojice, kako plaćene, tako i potencijalne. Obični primitivci koriste oružje kao bi se osjećali sigurno čak i za vrijeme umjetničkog koncerta, u razgledavanju muzeja, kazališne predstave...