Novčana nagrada od 70.000 kuna, koju je policija ponudila za informacije o ubojici studenta Hrvoja Turibaka, njegovoj obitelji ne ulijeva previše nade da će se brže pronaći krivac za zločin u zagrebačkom naselju Špansko. No vjeruju da će se jednog dana istina doznati, neovisno o nagradi ponuđenoj tek 25 mjeseci nakon ubojstva.
– Vjerujemo da će se ubojstvo našeg sina riješiti slučajno jer će netko tko je u njega umiješan "propjevati". Što nam drugo preostaje nego nadati se? Trebamo li se, možda, iseliti iz svoje zemlje? Kamo? – govore Hrvojevi roditelji Lidija i Ivan Turibak.
U ladici hladnih slučajeva
Otkako su ostali bez sina, ne prođe nijedan dan da se i naglas i u srcu ne upitaju: "Zbog čega nije smio dalje živjeti?" Kad te riječi glasno izgovore, odgovora niotkud nema. Samo tišina. Kad ih to priupita srce, onda ih samo još jače zaboli. Jer teče već treća godina, a odgovor, samim time i svoj mir još nisu našli. Niti su im ga ponudili brojni istražitelji što se od tog 7. srpnja 2012. vrzmaju po njihovu domu i po njihovu životu.
– Ako se služimo policijskim rječnikom, ubojstvo Hrvoja Turibaka spada u "hladne slučajeve". Mi na to dodajemo – hladan je za onoga tko takvu strahotu nikada nije doživio. Za nas je itekako bolan i vruć. Što vrijeme više prolazi, tuga je sve jača. Iako, neki nam govore da život ide dalje. Da, život uistinu ide dalje. Ali njima. Oni ne mogu shvatiti da naš svaki dan i počinje i završava sa: "Zašto?" – kažu Lidija i Ivan Turibak.
Ni oni ni njihov mlađi sin Tomislav – svojedobno priveden i kazneno prijavljen za ubojstvo brata, što se na kraju pokazalo pogrešnim – jednostavno više ne znaju na koja vrata pokucati da se već jednom dozna tko je te subote bio u njihovu stanu i trima ubodima nožem Hrvoju uzeo život.
– Obilazim institucije, sva mjesta gdje je Hrvoje boravio, gdje je učio... Sva mi se vrata otvaraju, osim onih iza kojih sjedi osoba koja možda zna istinu – govori Lidija Turibak.
U tom beskonačnom propitkivanju zašto je njihov sin ubijen čekaju da policija otkrije krivca. I da se ispričaju Tomislavu zbog privođenja, maltretiranja i prijavljivanja. Još uvijek nisu dočekali ništa.
Kada ubojstvo bude riješeno, svjesni su da im neće biti lakše. Ali bit će drukčije. Prestat će ovaj košmar od života u koji su gurnuti.
– Noću zovem ubojicu da dođe, da nas sve ubije jer više ne znamo kako dalje. Onda se opet malo dignem, znam da moram biti jaka, zbog Tomislava i njegove obitelji. Ali teško je to, jako teško. Ni tablete više ne pomažu – kaže Hrvojeva majka dok joj se niz umorno lice kotrljaju suze.
Jedva su nekako, kaže dalje, smogli snage i raspremili Hrvojevu sobu u kojoj ga je mrtvog pronašao brat Tomislav. Sve donedavno u njoj je sve bilo onako kako je Hrvoje ostavio. Kad dođu u taj dio stana, roditelje srce stegne od tišine.
– Soba koja je bila puna Hrvojeve stvaralačke energije i entuzijazma sada je prazna. Kome je smetao naš sin? Zašto svi šute? Zašto nema odgovora? – pita se mati.
Prije nešto više od dva mjeseca policija je ponovno počela ispitivati Tomislavove prijatelje.
– Zašto su ih pitali koliko je pri rođenju bio težak Tomislavov danas osmomjesečni sin? Kako taj podatak može koristiti? Pitali su ih i otkud Tomislavu, sad kad se oženio, novi stan. Je li to pritisak? Je li im Tomislav opet sumnjiv, makar su odbacili kaznenu prijavu protiv njega? Mi smo mu kupili stan. Na kredit. Policija, zamislite, nas pita što ima novo. A kad mi pitamo njih, šute pognute glave. Ili kažu da rade, a da nama ne mogu sve reći – kažu Lidija i Ivan Turibak.
Što će im torbice i papuče
Ni dandanas policija im, dodaju, nije vratila sve stvari koje su uzeli iz stana.
– Ne znamo zašto im još trebaju torbice, dvadesetak pari papuča, kutije s neraspakiranim dodacima prehrani. Znam da im je prošao rok trajanja, ali želim ih nazad. Mislili su da je unutra droga. Te su nam stvari uzeli i ne vraćaju ih, a bacili su krvavi tepih iz našeg stana koji je sigurno bio pun tragova. Ne razumijem – kaže Lidija Turibak.
Na naš upit zbog čega obitelji nisu vraćene stvari, zašto su Tomislavove prijatelje ispitivali o njegovu sinčiću te koliko su osoba ispitali u potrazi za ubojicom Hrvoja Turibaka, iz Policijske uprave zagrebačke odgovoreno nam je vrlo šturo: "Obavještavamo vas da se na slučaju na koji se odnosi vaš upit i dalje intenzivno radi, no budući da kriminalističko istraživanje i dalje traje, ne možemo iznositi detalje vezane za sam tijek istraživanja."
Raspisivanje novčane nagrade, koju je odobrio ministar Ranko Ostojić, vrlo jasno pokazuje koliko je policija u kriminalističkom istraživanju što traje dulje od dvije godine blizu počinitelju i koliko je rezultata njihov intenzivni rad polučio u razrješenju slučaja ubojstva Hrvoja Turibaka.
kada vidim ovaj slučaj sjetim se ubojstva i članaka o mlađem bratu Tomislavu i kretenskom novinarstvu !!!