Još u ljetu prošle godine u MORH-u zauzimaju stav da je sudjelovanje naših stotinjak vojnika u mirovnoj misiji UN-a na Golanu potpuno \"neperspektivno\".
– Pokazalo se kako je ostanak naših \"plavaca\", koji imaju tek \"mirnodopski\" mandat promatrača u sve žešćim ratnim uvjetima opasan i nepotreban, no tada takav naš stav još nisu bili podržali svi u vladi pa smo odlučili produljiti boravak hrvatskih vojnika u misiji na Golanu – potvrđuje i ministar obrane Ante Kotromanović.
Tada se stavu o nužnosti povlačenja naših s Golana protivilo Ministarstvo vanjskih poslova, vjerojatno iz političkih razloga, no vojnici u MORH-u i Glavnom stožeru i dalje su mislili svoje.
– Kada su počela žešća ratna zbivanja u prostoru operacije Uenovaca te nakon naših neuspješnih pokušaja demantiranja da opskrbljujemo oružjem sirijske pobunjenike, svi su se u državnom vrhu složili da evakuiramo naše s Golana – objašnjava ministar.
Svi rado spominju Hrvatsku
Nakon izvješća njegove zamjenice Višnje Tafre u Saboru RH, kada je hrvatska javnost prvi put doznala i za tri incidenta u kojima su, vjerojatno, sirijski pobunjenici razoružali i oteli našima oružje, kacige i pancirke, u medijima se vodi bitka o tome je li glavni razlog evakuacije pisanje NYT-a i ostalih medija o hrvatskom oružju u rukama pobunjenika ili oružani incidenti. Poznavatelji situacije tvrde – i u jednom i u drugom. No, glavni je razlog povlačenja hrvatskih vojnika u onome što će tek, vjerojatno, uslijediti – strana vojna intervencija u Siriji. A tada bi se naši plavci našli u položaju svojih kolega uoči početka operacije Oluja 1995.
Situacija u Siriji postala je, u međuvremenu, briga svih saveznika Hrvatske i u EU i NATO-u. Kada su objavljeni natpisi o hrvatskom oružju u rukama pobunjenika, Hrvatska se preko noći premetnula u važan čimbenik sirijskog građanskog rata. Premda je očito da RH niti može, a još manje želi to biti. No, u političkoj situaciji, kada igračima poput SAD-a, glavnih država EU te glavnog saveznika SAD-a u arapskom svijetu Saudijskoj Arabiji odgovara da se oni spomenu kao pomagači sirijskog proljeća, \"pronalaženje\" RH kao punkta putem kojega ta pomoć pobunjenicima i stiže, RH biva rado spominjana. Istina jest da se u rukama sirijskih pobunjenika nalazi i oružje podrijetlom iz RH, uključivo i poneko baš proizvedeno u RH (poput RBG-6 bacača granata). Nije, međutim istina da je putem Zagreba tamo otišlo čak 3000 tona oružja, niti da su jordanski transportni zrakoplovi odradili 75 letova u nekoliko mjeseci s Plesa. Brojke su znatno manje. U nedavnom tekstu britanskog Guardiana, u temi koja jasno najavljuje da se unutar EU provode zadnje političke pripreme da se znatno ublaži, ili čak skine embargo na dopremu oružja sirijskim pobunjenicima, opet se spominje Hrvatska. Bilježe i izjavu glavne osobe državne agencije \"Alan\" za promet oružjem, Ivana Nekića.
– Nadziremo svaku prodaju (oružja) iz Hrvatske i nije bilo prodaje hrvatskog oružja (bilo kome) u Siriji – kazao je Nekić. Upitan je li Saudijska Arabija bila posrednik za plasman našeg oružja Sirijcima, Nekić i to demantira. \"Nekoliko smo puta u S. Arabiju prodali vojne kacige\" kaže.
Smetamo konkurentima
Za Večernji list pojašnjava da se već godinama pregovara sa Saudijcima o većoj kupovini pištolja HS produkta iz Karlovca, te da je taj posao, napokon pred zaključenjem. Ispala je iz kombinacija jedna austrijska tvrtka koja ne može tako brzo proizvesti veće količine pištolja,
– Riječ je o prodaji više od 40.000 pištolja – tvrdi naš izvor. No, u tvrdnjama o plasmanu našeg oružja Sirijcima ionako nije riječ o proizvodima nove hrvatske industrije oružja. Riječ je o nekoliko tipova protuoklopnih oružja tzv. \"jugoslavenskog podrijetla\". Činjenica jest da se Hrvatska ubrzano rješava tog starog i \"neperspektivnog\" oružja.
– A što drugo. U 2013., samo na uništavanje streljiva kojemu izlazi rok trajanja trebamo utrošiti 7 milijuna kn, za državu je bolje da neperspektivno oružje izvezemo, nego da još trošimo novac na njegovo uništavanje – kaže ministar Kotromanović.
Ma, malo je rekao, dodaje naš izvor, koji kaže da samo za uništavanje 30.000 nepotrebnih raketa za VBR-e treba izdvojiti veliki novac (u Srbiji za tu uslugu traže 20 dolara po komadu). – Računa se da bi, u narednih nekoliko godina RH trebala utrošiti i do 100 milijuna dolara za ove namjene – kaže izvor. RH, dakle izvozi i to oružje iz Domovinskog rata, no ono, potvrđuje I. Nekić iz \"Alana\" čini tek 5 posto našeg ukupnog izvoza oružja i vojne opreme (u 2012. ukupni je hrvatski izvoz iznosio oko 155 mil. dolara).
- Ništa nismo prikrivali, niti lagali, mi uistinu niti legalno, niti ilegalno ne izvozimo naše oružje u Siriju - kažu i Kotromanović i Nekić. Upitani da li je onda to naše oružje u Siriju otišlo putem neke druge zemlje, kažu da to neće i ne smiju spekulirati. No, Nekić potvrđuje da na Bliskom istoku RH ima dobro tržište za svoje oružje.
– Izvozimo oružje i opremu u nekoliko zaljevskih država, a što se tiče rabljenog oružja, ono je otišlo u neke zemlje Afrike i Bliskog istoka - kaže Nekić. – Mi ne možemo odgovarati ako je neka manja količina oružja iz RH završila u Siriji, tamo ima oružja odasvud, najmanje iz RH - dodaje Nekić. Potvrđuje da se RH mora rješavati starog oružja i streljiva, jer \"u proteklih nekoliko godina eksplodirala su skladišta u Slovačkoj, Sloveniji, Italiji, Albaniji, SAD-u i prošle godine i u RH, u Pađanima kod Knina\", kaže. Iz sirijskih izvora, pak stižu potvrde da je oružja iz RH tamo. I oni se drže priče objavljene u NYT-u. Visoki član sirijskog nacionalnog vijeća, koji je želio ostati anoniman, tvrdi za Večernji list \"da je Zagreb postao međunarodni centar za dostavu naoružanja sirijskim pobunjenicima. Prema njegovim riječima, dogovor između hrvatske strane i sirijske oporbe dogodio se još prošle godine u travnju za vrijeme posjeta sadašnjeg predsjednika sirijskog nacionalnog vijeća, Georga Sabre Hrvatskoj, dok je dogovor o prijevozu oružja za sirijske pobunjenike dogovoren u Washingtonu.
– Iako Hrvatska vlada nije bila direktno umiješana u prodaju i dostavu naoružanja pobunjenicima, bila je upoznata, tvrdi.
– Hrvatsko naoružanje puno nam je pomoglo. Uspjeli smo zaustaviti prodor režimskih snaga i krenuli smo u protuofenzivu gdje su naši borci na terenu zabilježili velike vojne uspjehe i u Raqeu i u Alepu, čak i u predgrađu Damaska, ističe član sirijskog nacionalnog vijeća i dodaje \"kako se Hrvatska odlučila na takav potez jer su i oni prošli patnju kakvu danas prolazi sirijski narod... Za sve to Hrvatska će sigurno biti nagrađena kad mi dođemo na vlast – kaže.
\"Ovo je baš propaganda i špijunska podvala\", kažu pak naši izvori bliski vladi RH, kojima je jasno da isticanje RH ovdje služi kao prikrivanje nečije puno značajnije uloge u ovoj \"igri\". Urednik političkog programa na državnoj sirijskoj TV, Muhamed Nasur čija je ekipa istraživala natpise u medijima kaže:
– Hrvatska je samo dio te operacije. SAD je nagovorio svoje \"partnere\" RH, S. Arabiju, Jordan, Tursku i Katar da sudjeluju u operaciji naoružavanja pobunjenika. SAD su prikupljale oružja, a Saudijska Arabija i Katar su plaćale, dok su Jordan i Turska, koje su američke sluge, prevozile oružje koje je potom s jordanskog i turskog teritorija prebacivano u Siriju - ističe Nasur.
Naser Abdulrahim, zvani Abu Hilal, jedan od zapovjednika pobunjenika na području Maare u provinciji Aleppa potvrđuje nam da su \"raketni bacači M79 i RPG-22, bacači granata RBG-6 te bestrzajni topovi M60 koje smo dobili iz Hrvatske postali strah i trepet za režimsku vojsku\". Za Večernji, to potvrđuju vladine snage, pukovnik Haidar Sulejman:
– Od početka godine osjećamo da su pobunjenici pojačali svoje naoružanje. Posebice ručnim bacačima iz RH s kojima su uništili nekoliko naših tenkova. Glasnogovornica vojnog stožera u Alepu Yara Ahmad dodala je kako su uhićeni pobunjenici u Alepu priznali da su preko Turske dobili naoružanje iz Hrvatske.
– Osim što ovakve bajkovite priče ozbiljno ugrožavaju našu nacionalnu sigurnost, stvaraju moguće prepreke i za plasman našeg oružja na \"normalnom\" tržištu Bliskog istoka – upozorava jedan visoki državni službenih RH, koji ne isključuje niti mogućnost da se ovakve priče stimuliraju i iz redova konkurencije. Izdašna trgovina oružjem, naime ima svoje specifikume i \"igra\" tu zna biti vrlo oštra.
