Sudski spor očito neće biti put do javnog uprizorenja posljednjeg filmskog ostvarenja redatelja Veljka Bulajića "Bijeg do mora", ali barem daje odgovor zašto taj filmski projekt unatoč završenom snimanju nije dovršen iako ga je Bulajić posljednjih sedam godina svoga života pokušavao finalizirati. Trgovački sud u Zagrebu odbio je tužbeni zahtjev producenta Gral filma koji traži da mu HRT isplati 497.710 eura. Štoviše, Gral Film po toj presudi trebao bi HRT-u isplatiti 84.598 eura za troškove postupka, presudila je sutkinja Jelena Antonić-Šego. Ali, HRT taj novac neće vidjeti sve i ako se presuda pravomoćno potvrdi, a sudeći po obrazloženju, za to su velike šanse. Naime, tvrtka je u studenome 2021. brisana iz Sudskog registra nakon što je okončan stečajni postupak pokrenut jer je račun tvrtke bio 468 dana u blokadi na iznos od 627.564 kune. Stečaj je zaključen jer stečajna masa nije bila dovoljna ni za podmirenje troškova stečajnog postupka, ali je uime stečajne mase nastavljen spor protiv HRT-a.
Prema tužbi, Gral film i HRT su u siječnju 2017. sklopili ugovor o koprodukciji "u usmenom obliku" tako da se HRT obvezao s 3,75 milijuna kuna (uz uračunati PDV od 25 %) sufinancirati 90-minutni film, dvije dramske serije po 50 minuta te 50-minutni dokumentarac o snimanju filma. Pregovori započeti 2015. doveli su do angažmana dvojice HRT-ovih dramaturga Mislava Brumeca i Drage Kekanovića, a u siječnju 2017. dogovoreni su svi bitni elementi ugovora o sufinanciranju na sastanku na kojem su bili glavni ravnatelj HRT-a Blago Markota, ravnatelj programa Božidar Domagoj Burić, ravnatelj produkcije Josip Krajina i direktor nabave Josip Popovac te producent Tomislav Žaja kao direktor tužitelja i redatelj filma Veljko Bulajić. HRT nije ispunio svoju obvezu i stoga film nije dovršen, tumači tužitelj i dodaje kako je uobičajeno u odmakloj fazi pregovora, a prije snimanja filma, usmeno ugovoriti sve bitne elemente ugovora koji se potom finalizira i potpiše.
U svibnju 2016. s HAVC-om je ugovoreno sufinanciranje u iznosu od 557.769 eura. Ugovorene su i dvije koprodukcije s Dogma studijom koji je prošao na natječaju crnogorskog Ministarstva kulture u iznosu od 200.000 eura te s Geyzer Production iz Skopja koji je na natječaju Agencije za film Makedonije dobio 55.777 eura. Snimanje filma počelo je 2. ožujka 2017. u Istri te završeno 15. travnja. U HRT stiže nova uprava, s kojom prestaju kontakti radi potpisivanja ugovora. Producent je s Bulajićem pokušavao doprijeti do nove uprave HRT-a. Pisali su Nadzornom odboru HRT-a na čelu s Anjom Šovagović-Despot, tražili podršku ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, predsjednika Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskog sabora Andriju Mikulića, predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, predstojnika ureda predsjednika Vlade Zvonimira Frku-Petešića, predsjednika Nadzornog odbora HRT-a Mladena Čuturu i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića.
Gral film tvrdi da je za snimanje filma uložio svoja sredstva, pozajmljivao novac pa i od direktora Žaje za podmirenje troškova podizvođača i koproducenata pozajmljeno je oko 1,8 milijuna kuna (u stečaju Gral filma osporavano mu je potraživanje od 415.152 kune) te su na koncu zato što HRT nije ispunio svoju obvezu, tvrde u tužbi, otišli i u stečaj.
HRT tvrdi da ugovor nije sklopljen u siječnju 2017. kada su se sastali na zahtjev Bulajića i Žaje. Tada je dogovoreno kako će u slučaju pozitivnog mišljenja na internoj programskoj i producentskoj razini odlučiti o ulozi HRT-a u projektu. Takve se odluke nisu donosile na takvim sastancima već na operativno nižim, stručnim razinama. U poslovnoj praksi HRT-a nemoguće je sklapanje ugovora u usmenom obliku i prije čitanja scenarija, a niti bi HRT angažirao svoje djelatnike u koautorskom statusu, jer je to zabranjeno. Ugovor o koprodukciji podrazumijeva i usuglašavanje oko prava emitiranja filma te dobiti HRT u odnosu na uložena sredstva. Pismo namjere, na koje se poziva tužitelj, nije pravno obvezujući dokument. HRT-ove interne procedure nisu bile obična formalnost, kako to predstavlja tužitelj.
U sudski spis priloženi su brojni dopisi upućeni i Kazimiru Bačiću, Renatu Kuniću, HDFD-ov, Hrvatske udruge producenata i Hrvatskog društva redatelja upućenih 2019. Vladi. Saslušana su svjedočenja Blage Markote, Tomislava Žaje, Božidara Domagoja Burića, Josipa Popovca, Josipa Krajine, Nives Madunić Barišić, Mislava Brumeca, Gorana Radmana, Mladena Čuture i Danijela Rafaelića tako da spis imao gotovo 500-tinjak stranica.
U pismu namjere od 19. siječnja 2016. HRT je iskazao programski interes za sudjelovanjem u realizaciji filma, ali je u njemu navedeno kako će se način, opseg i vrsta sudjelovanja HRT-a u koprodukciji definirati naknadno, uz napomenu da pismo ne predstavlja ugovor niti iz njega proizlaze bilo kakve međusobne obveze HRT-a i Gral filma. Dvojica HRT-ovih dramaturga sklopili su autorske ugovore s Gral filmom u veljači 2017. i HRT s tim nema ništa.
Markota je svjedočio da su razgovori započeli s Radmanom, pa sa Sinišom Kovačićem dok je bio v.d. glavnog ravnatelja HRT-a, što je bio i Markota kad je nakon sastanka u siječnju 2017. dao nalog da se provjeri postoji li programski interes i sredstva za suradnju na projektu. Markota je rekao da je od 1999. na HRT-u i ne zna da je ikad i za jednu lipu sklopljen usmeni ugovor. Njegov je iskaz sutkinja ocijenila logičnim, životnim, uvjerljivim i suglasnim sa svjedočenjima ostalih sudionika sastanka.
Saša Runjić je kao ravnatelj programa na HRT-u s kolegama pregledao svu dokumentaciju te su u siječnju 2016. donijeli programsku odluku o ulasku u projekt jer su ocijenili da je izuzetno kvalitetan. Tu su odluku priopćili Žaji, a i tadašnjem glavnom ravnatelju Radmanu. Ali nakon parlamentarnih izbora i zbog učestalih smjena na HRT-u ugovor nije potpisan. Runjić tumači da je bio rizičan potez Žaje što je počeo snimati film kad je imao programsku odluku, a ne i potpisani ugovor. Ali, po njemu to nije neuobičajeno jer nakon programske odluke sklapanje ugovora je izvjesno. Potom je na traženje Žaje dano pismo namjere, koje je neobvezujuće za HRT. Programska odluka je interni dokument HRT-a koji se ne dostavlja producentu, ali Runjić je izvijestio Žaju o toj odluci, jedino se nije mogao sjetiti je li to učinio putem e-maila ili usmeno.
Runjićev iskaz sutkinji nije vjerodostojan. Ako je programska odluka "početak i kraj" svega jer bi se tada znalo da je HRT prihvatio projekt, onda bi valjda bila donesena u pisanom obliku kako bi i druge službe HRT-a znale da je projekt prihvaćen i da može proći složenu proceduru. I sam tužitelj tvrdi da je ugovor sklopljen u siječnju 2017., a ne kad je donesena programska odluka. Nelogično je i da se tako bitna odluka producentu usmeno priopćava.
Žaja je nakon sastanka poslao scenarij na čitanje. Nives Madunić Barišić bila je 2017. voditeljica odjela drame HRT-a, kad joj je došao Žaja s uvezanim materijalima rekavši joj da je sve dogovoreno te da treba predati scenarij urednicima kako bi napisali recenzije. Ali, Krajina joj je kao nadređeni rekao da novci nisu osigurani za koprodukciju i da ništa ne poduzimaju, što je ponovio i kad ih je izvijestio da su kod njega bili Žaja i Bulajić. Na zahtjev Renata Kunića o tome se i očitovala. O angažmanu Brumeca nije ništa znala, a Kekanović je od 2015. bio u mirovini.
Brumec je svjedočio da je od 2012. do 2014. prijateljski, bez naknade, radio na scenariju s Bulajićem, kojeg smatra jednim od najvećih redatelja na ovim prostorima i o tome nije ni s kim na HRT-u razgovarao. S Gral filmom 2017. sklopio je ugovor nakon što je producent dobio sredstva od HAVC-a. Dogovor je bio da će dobiti naknadu ako se ostvare neka sredstva od filma tako da nije ništa dobio. Od HRT-a nije tražio dozvolu za rad na scenariju.
Kekanovićev iskaz sutkinji je bio neuvjerljiv s obzirom na svjedočenja Brumeca i Nives Madunić. On je tvrdio da je 2012., 2013. od nadređenog Brumeca dobio prvu verziju scenarija i da je projekt bio prihvaćen od HRT-a, premda je i sam Žaja rekao da su pregovori s HRT-om počeli 2015. I ti osobni angažmani dvojice dramaturga sutkinji govore da između HRT-a i producenta nije bilo ugovora.
Radman je bio ravnatelj HRT-a kad se dovršavao dokumentarni film "Mjesto sjećanja Vukovar" koji je režirao Bulajić. Runjić ga je izvijestio o programskoj odluci za "Bijeg do mora" pa je supotpisao pismo namjere i pokrenuo internu proceduru za sudjelovanje HRT-a u tom projektu, ali je ubrzo smijenjen s dužnosti. Pismo namjere prema njegovu mišljenju prvi je stadij potpisivanja ugovora, kao neki znak ostalim sudionicima u koprodukciji. Ali da bi do realizacije projekta došlo, nužan je potpisani ugovor i isplanirana sredstva. Radmanovo tumačenje pisma namjere za sutkinju je proizvoljno, a neuvjerljivo joj je i nelogično da se ne sjeća je li vidio programsku odluku na temelju koje je dao nalog o pokretanju procedure. Također, prvo je tvrdio kako bi njegova odluka trebala biti dokumentirana, a zatim da se ne sjeća forme u kojoj je donesena, premda je nelogično da takva odluka ne bi bila donesena u pisanom obliku.
Danijel Rafaelić, ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) od 2017. do 2019. objasnio je da je odluka o sufinanciranju filma donesena jer je umjetničko vijeće ocijenilo projekt dobrim i ponuđenim od respektabilnog producenta. Uvjet nije bio sudjelovanje i HRT-a, a niti da Gral film ima zatvorenu financijsku konstrukciju za snimanje filma. Nije imao dojam da HRT sudjeluje u projektu jer nije imao nikakav dokument iz kojeg bi to bilo vidljivo. Veljko Bulajić imao je nekakav papir za koji je smatrao da je dokaz suradnje s HRT-om, ali to je bila nekakva preporuka, a ne konkretan dokument sa svim klauzulama bitnima za takvu ozbiljnu koprodukciju, objasnio je Rafaelić. Početkom 2017. kada je došao na funkciju v.d. ravnatelja HAVC-a, pokušao je razgovarati s predstavnicima HRT-a o tom projektu, ali za njih to nije bila tema jer su smatrali da se nisu ni na što obvezali.
Sutkinja je dobila na uvid i e-mail u kojem je Žaja 14. veljače 2017. izvijestio Nives Madunić o sastanku u siječnju 2017. na kojem je utvrđen interes HRT-a za „Bijeg do mora“. Dakle, ni Žaja ne navodi da je sklopljen usmeni ugovor, a kako je i prije surađivao s HRT-om, morao je znati da bez potpisanog ugovora nema ugovorene suradnje na projektu te nije mogao ići u snimanje bez toga da je imao zatvorenu financijsku konstrukciju pa je zbog takvog rizičnog poteza projekt ostao nedovršen. Sutkinja je zaključila da ni programska odluka nije donesena, a i da jest, ne može se smatrati da je time sklopljen ugovor. Pismo namjere nije obvezujući dokument, što proizlazi i iz njegova sadržaja.
Zbog svega toga sutkinji nisu osnovani navodi tužitelja da je na sastanku u siječnju 2017. s HRT-om ugovoreno sufinanciranje "Bijega do mora". "Navodi tužitelja kako je isti žrtva učestalih smjena na HRT-u i neuobičajeno dugotrajnih pregovaranja u pogledu projekta „Bijeg do mora“ ne mogu otkloniti nedvojbeno utvrđenu činjenicu da u siječnju 2017. nije sklopljen ugovor o sudjelovanju u sufinanciranju predmetnog projekta", obrazložila je sutkinja.
Režiser Rajko Grlić je u Telegramu u travnju ove godine objavio je javni apel "o jednoj nepravdi koja se pretvorila u sramotu za hrvatsku kinematografiju i hrvatsku kulturu". Prema objavi HAVC-a, zadnja klapa "Bijega do mora" pala je na rijeci Cijevnoj kraj Podgorice. "Radnja filma smještena je u Istru, a glavni junak je Nijemac koji se nakon 50 godina vraća u zemlju u kojoj je nekad bio u ratu. Osnovna tema je pobjeda čovječnosti i ljubavi nad užasom i besmislom ratova koji dolaze i prolaze, ali razaraju ljudske vrijednosti običnih ljudi, tzv. malog čovjeka", dok je sam Bulajić o filmu rekao, kako je prenio HAVC: "Bez ideologizacije jedne ili druge ratne strane, film je zamišljen kao suvremeni pogled, s distancom, neopterećen artikulacijom političkog i ideološkog kuta gledanja".
>> FOTO Jeste li znali da Hrvatska ima svoj 'Kineski zid'? Prolazi kroz cijeli poluotok, visok je do devet metara
I bulaić i HRT su štetočine i sramota hrvatskog naroda.