„Nemamo ništa protiv izgradnje džamije, ali ne na ovoj lokaciji“, tako su prije točno pet godina mještani Valmada prosvjedovali protiv namjere izgradnje vjerskog objekta na gradskoj parceli u ovom naselju na rubu Pule. Istim su se riječima ovih dana usprotivili izgradnji Islamskog kulturnog centra stanovnici naselja Monte Serpo koje se nalazi samo nekoliko stotina metara dalje.
Medžlis Islamske zajednice Pula, koja u središtu grada djeluje pola stoljeća, objavio je da je na toj lokaciji od privatnih vlasnika kupio 16,7 tisuća kvadrata zemljišta. Ondje planiraju izgraditi Centar u kojem bi se nalazile prostorije za molitvu, ali i vrtić, starački dom, restoran, učionice za vjeronauk, studentski dom, te drugi sadržaji.
Prva faza koštala bi pet milijuna, a kompletna izgradnja čak 20 milijuna eura, pa je Zajednica pozvala svoje članove na donaciju. Bio bi to prostor koji bi koristio široj društvenoj zajednici, izjavio je glavni imam Medžlisa pulske Islamske zajednice Esad ef. Jukan.
Stanovnici tog dijela grada, međutim, kažu da ih o tim namjerama nitko nije obavijestio. „Najveći problem je izostanak komunikacije. Bilo koji veći javni projekt ide na javnu raspravu pa mještani smatraju da ih je trebalo upoznati i s ovim, a ne da o svemu, kao u Valmadama, doznaju iz medija, kaže za DW Daniel Deković, predsjednik Mjesnog odbora Busoler, na čijem se teritoriju nalazi parcela, ali i oba spomenuta naselja.
Podsjeća da je njegova izjava „ne želimo Beč u Puli“ izvučena iz konteksta, a on i mještani proglašeni najvećim islamofobima. Na lokalnom je radiju čak izjavio da ima informaciju o tome da bi centar prihvaćao migrante i integrirao ih u zajednicu, te da mještani strahuju da s njima dođu ekstremisti, što potvrđuje i za DW.
Ta strahovanja imam Jukan u potpunosti odbacuje: “Islamska zajednica u Puli ove godine obilježava 51. godinu postojanja. Isto ono što sad imamo u centru grada odvijat će se i na novoj lokaciji, samo što će nova zgrada biti uslovnija i zadovoljavat će kriterije 21. stoljeća. Nikakvi migranti, nikakvo radikalno učenje. Nema ničeg novog, samo selimo s jedne na drugu lokaciju.“
Deković je član Istarskog demokratskog sabora (IDS), stranke koja svoju višedesetljetnu vladavinu u Istri temelji upravo na ideji multikulturalnosti i tolerancije. On se i prije pet godina u Valmadama, kao predsjednik Mjesnog odbora, zajedno s mještanima usprotivio gradnji na lokaciji koju je Islamskoj zajednici ustupio Grad. Iako je u međuvremenu formirano povjerenstvo sastavljeno od predstavnika Grada i Islamske zajednice, čija je zadaća bila upravo rješavanje lokacije, u IDS-ovoj gradskoj upravi tvrde da nisu znali za namjere Zajednice.
Prema prostornim planovima na spomenutoj parceli nije moguće graditi vjerski objekt u arhitektonskom smislu (džamija s minaretom), ali je dopuštena izgradnja kulturnog centra u kojem će se moći obavljati i vjerski obredi, kao što se to čini i sad u zgradi u središtu grada.
Na pitanje kako će zdanje u konačnici izgledati, imam Jukan odgovara da se izrađuje idejno rješenje. Ono bi, dodaje, trebalo biti gotovo do kraja ove, odnosno početka iduće godine i tad će biti predstavljeno.
Objašnjavajući zbog čega su mimo dogovora s Gradom krenuli u projekt, kaže da više nisu mogli čekati rješenje povjerenstva.
„Zbog katastrofalnog stanja naših prostorija koje ne zadovoljavaju sve naše potrebe, potaknuti koronavirusom i distancom koje se moramo pridržavati, došli smo u situaciju da vjernici moraju obavljati molitvu napolju. Unutra može stati točno 47 osoba, držeći se distance, a na molitve dolazi od 300 do 500 ljudi. Zato smo morali brzo krenuti u realizaciju tog pitanja", objašnjava.
Deković, s druge strane, navodi da je parcela prvotno bila namijenjena vatrogascima. „Slučajno se skida plomba s parcele, nakon čega je Zajednica kupuje. Na njihovoj web stranici bio je letak na kojem je pisalo da će se graditi džamija, a nakon pritiska javnosti džamija je maknuta“, kaže on, te potvrđuje da stanovnici potpisuju peticiju protiv gradnje.
Jedna mještanka, koja je radi izbjegavanja neugodnosti željela ostati anonimna, a deklarira se kao ateistkinja, kaže da joj smeta bilo kakav centar, bio on šoping ili vjerski. „Navikli smo na mir i tišinu, ove kuće su tu 50-70 godina. Da je u blizini crkva, ne bih tu kupila stan. Biraš naselje u kojem želiš stanovati, a ovo je nametanje nečega s čim se ne slažemo“, kaže. Najviše joj, nastavlja, smeta način na koji je „Grad sve izveo i napravio sve njih koji žive u okolici islamofobima i paranoicima".
Pulski gradonačelnik Boris Miletić, s druge strane, poručuje da će sve biti u redu. „Smirimo se. To su ljudi koji među nama žive desetljećima. Velik broj vjernika je ovdje rođen, dakle budimo tolerantni i nemojmo širiti predrasude. Islamski kulturni centar koji funkcionira u centru grada izmjestit će se na novu lokaciju", objašnjava. Zgrada, podcrtava on, mora biti uklopljena u lokalnu arhitekturu.
„Želim se zahvaliti Islamskoj zajednici koja je prihvatila ovu kulturu i područje. Tu mogu izgraditi prostore koji su neophodni da bi vjernici mogli imati mjesto za molitvu, ali i neke druge društvene sadržaje“, rekao je Miletić.
U Umagu, istarskom gradu kojim vlada SDP, Islamski kulturni centar svečano je otvoren prije dvije godine, dok je u IDS-ovom Poreču 2011. potpisivana peticija protiv centra koji nikad nije izgrađen. U Hrvatskoj postoje četiri džamije s minaretima: u Zagrebu, Gunji, Rijeci i Bogovolji, dok se u Sisku gradi. Jednako protivljenje dijela građana izazvala je bogomolja u Rijeci, koja je na koncu ipak izgrađena 2013. godine prema idejnom rješenju Dušana Džamonje. Riječ je o remek-djelu arhitekture, džamiji-skulpturi koju mnogi smatraju najljepšom u Europi.
Dok su Slovenija i sve ostale zemlje zabranile daljnju izgradnju džamija, naivna Hrvatska dopušta polaku ali sigurnu islamizaciju zemlje: Rijeka, Sisak, Osijek, ...