Iako na lokalne izbore u svibnju izlazi kao HSLS-ov kandidat za
gradonačelnika Varaždina, netipičan model kojim želi sebi osigurati
široku političku i društvenu podršku
posljednjih je dana otvorio sumnje u lojalnost koju Ivan Čehok osjeća
prema vlastitoj stranci. Za “Obzor”
objašnjava svoj model, za koji je uvjeren da će biti masovno
prihvaćen već na lokalnim izborima 2013., ali i analizira mjere kojima
se Vlada, u kojoj je i njegova stranka, hvata u koštac s
gospodarskom krizom.
* Iako ste potpredsjednik
HSLS-a, buduću većinu u Gradskom vijeću Varaždina, bez koje kao
gradonačelnik ne možete funkcionirati, ne gradite na stranačkim
koalicijama, nego stvarate nadstranačku listu. Čemu takav odmak od
uobičajenih oblika partnerstva?
– Osam godina, koliko sam gradonačelnik zajedno s kolegama,
prije svega sa svojim zamjenikom iz HNS-a Zlatkom Horvatom, razvijam
kulturu političkog dijaloga. Zatomili smo uskostranačke interese. Nismo
posmjenjivali sve pročelnike nakon izbora. Dopustili smo svim
izvanstranačkim stručnjacima da ostanu na radnim mjestima, a na mjesta
ravnatelja ustanova i direktora gradskih tvrtki postavljali smo ljude
preko natječaja bez obzira na stranke. Već to je odmak od
dosadašnjeg političkog partnerstva. Sad su pred nama prvi
neposredni izbori. Gradonačelnik i zamjenici imat će legitimitet i
izravnih i općih izbora. Bit će, dakle, čelnici svih građana, a ne samo
predstavnici većine u lokalnim parlamentima. Njihova će se odgovornost
pred građanima pooštriti. Stoga i mi želimo, na temelju
dobre prakse međustranačkoga razumijevanja i uključivanja nestranačkih
osoba, tom nadstranačkom listom posvjedočiti da kanimo umanjiti
partitokratski pritisak i ojačati građansko društvo, učiniti
lokalnu administraciju propusnijom za inicijative iz mjesne samouprave,
od obrazovnih i kulturnih ustanova te udruga građana.
* Logika je solidna, ali
na političkoj je razini taj plan doživljen kao vaš korak
prema izlasku iz HSLS-a.
– Smiješna je pomisao da bih napuštao
stranku. Posebno kad je poznato da sam i prije parlamentarnih izbora
imao ponuda da budem na drugim listama, pa ih nisam prihvatio. Držim da
HSLS treba razmisliti o tome kako u ovim okolnostima odrediti načela
liberalnoga djelovanja. Partitokratsko odlučivanje samo je simptom opće
prožetosti društva politikom, što znači i
navikavanje na ovisnost o strankama i stranački izabranoj
administraciji. Stranačko djelovanje u nas je ili u rudimentarnim
oblicima kad je u pitanju angažiranje članova ili počiva na stranačkom
klijentelizmu. Varaždinski HSLS najjači je ogranak u državi upravo zato
što smo otklanjali mentalne zapreke te vrste.
* Vi kao da ciljano
uvijek nastojite ostaviti dojam (polu)slobodnog strijelca, solista koji
se odmiče i od stranačke politike i od koalicije na nacionalnoj razini?
– Strijelci baš i nisu slobodni. Ograničeni su
metama i odlikama oružja kojim gađaju i pogađaju. Uvijek sam se držao
one Konfucijeve da je premašiti jednako kao i ne doseći.
Dakle da ne smijem promašiti podbacujući ili uopće ne
gađajući, ali ne smijem ni premašiti zahtijevajući
previše. Bilo bi paralizirajuće za demokratske procese kad
liberali ne bi smjeli izricati svoje mišljenje ili
prijedloge prije nego ih provjeri autoritet predsjednika,
predsjedništva ili ne daj Bože koalicijskoga partnera.
Nikada nisam i neću ići bilo kome po svoje mišljenje. Platon
kaže da je mišljenje bezglasni govor duše same sa
sobom, dakle političko mišljenje temelji se na određenim
osobnim stavovima koje čovjek priopćuje drugima. Ali kad jednom stav,
prijedlog ili inicijativa postane dio stranačkoga programa ili kad ih
stranka odbije, onda se svi trebamo držati dogovorenoga. Uvijek sam
poštovao odluke stranke, premda sam nekoliko puta bio u
procijepu savjesti.
* No, kad istupite s
nečim što se ne uklapa u očekivanja, uvijek slijede pitanja
što time želite postići i koje su vaše ambicije.
– Moja je prednost što nemam krajnjih političkih
ambicija. Triput sam odbio biti ministar. Za mene je smisao politike
jačanje lokalne samouprave. Zato nisam u grču želje za općim sviđanjem,
koja nužno vodi do isprazne demagogije.
* Kad ste ljetos kazali
da se koalicijski ugovor treba prilagoditi krizi, doživjeli ste kritike
partnera. Sad govorite o potrebi brzog rebalansa državnog, pa i
lokalnih proračuna kako bi se promijenili prioriteti. Vlada je, pak,
upravo odbila slične prijedloge članova Ekonomskog vijeća. Opet se
postavlja pitanje jeste li vi oporba u vladajućoj koaliciji?
– Zašto bi to bilo oporbeno? Je li onda oporbeno
to što danas i drugi partneri, pa i ministri iz HDZ-a,
prešutno priznaju da smo već promijenili dijelove
koalicijskoga sporazuma? Nisam odviše ekonomski pismen, ali
sam na čelu grada s najvećim izvozom, najjačom stopom industrijske
proizvodnje i s najviše stranih ulaganja u Hrvatskoj. Kad
sam razgovarao s poduzetnicima, posebno izvoznicima, već potkraj ljeta
se osjećalo da padaju narudžbe s američkoga tržišta i da će
se to odraziti na stopu proizvodnje prvo u Europi pa onda u Hrvatskoj.
Inflacija je tada bila rekordna, cjenovna spirala se dizala, a mi smo
upravo započeli razgovore o proračunu za 2009. Vlasnici stranih tvrtki
iz Njemačke i Švicarske upozoravali su me da se pripremimo
za krizu i preduhitrimo negativne posljedice za industriju i radna
mjesta. Uostalom, je li netko primijetio da koalicijski sporazum sadrži
i mehanizme praćenja provedbe te da se o tome treba periodično
raspravljati, a sasvim sigurno nakon godinu dana primjene?
Zašto to ne bismo učinili? Pa nismo ga donosili da bi bio
sveto pismo pisano za vječnost, nego dokument koji će pratiti
gospodarske, političke i društvene odnose.
“Varaždinski kokoti” možda zapjevaju prerano, ali
ne zato da bismo se šepirili, nego zato što je
mnoge stvari lakše i uspješnije obaviti ujutro.
* Što bi, osim
rebalansa proračuna, trebalo napraviti?
– Bilo koja promjena prioriteta u državnim financijama kao i
mjere gospodarske politike ne mogu biti reakcija na krizu, već moraju
biti osnova nove gospodarske politike. To ne smiju, dakle, biti
antirecesijske, nego secesijske mjere. U Varaždinu smo započeli
razmišljati o određenim gospodarskim projektima,
što je bila proaktivna politika. Da nismo pomogli u
izgradnji triju gospodarskih zona i spustili nezaposlenost na četiri
posto, sad bismo opet bili na 15 posto nezaposlenih. Obrtnicima i malim
tvrtkama smanjili smo porez na tvrtku. Četiri godine nismo dirali
cijene komunalnih usluga, nismo podizali komunalna davanja i doprinose,
a sve da potaknemo investicije. Osmislili smo model kreditiranja
obrtnika, malih i srednjih poduzetnika s najnižim kamatama u državi,
kao i model jamstava za one koji se ne mogu hipotekarno zadužiti. U
tehnološkom smo parku sufinancirali fazu inkubacije
informatičkim tvrtkama te im rezervirali zemljište za
greenfield nakon što izađu iz te faze...
* Mislite li da se Vlada
dobro nosi s krizom?
– Sve što radimo mi u Varaždinu može napraviti i
država. Može širiti komunalnu infrastrukturu, potaknuti
greenfield investicije, osnivati tehnoparkove, kreditirati male i
srednje tvrtke, davati izravne horizontalne potpore po radnom mjestu,
stimulirati poduzetnike koji ulažu u cjeloživotno obrazovanje,
rasteretiti gospodarstvo prevelikih nameta i kojekakvih članarina i
taksa... Sve to nije moguće bez izravne novčane potpore države, čemu su
pribjegle Njemačka ili Britanija. Jedan od ulagača u varaždinsku
slobodnu zonu dio proizvodnje preselit će u Njemačku iako mu je
naš pogon najbolji, a radna snaga jeftinija. No, Njemačka mu
daje potporu ako otvori radna mjesta.
* Treba li Vlada
zamrznuti plaće u državnom sektoru?
– Bio sam pod velikim pritiskom svojih zaposlenika da povećam
plaće šest posto kao i država. Nisam popustio svjestan da ne
mogu podizati plaće dok radnici u realnom sektoru ostaju bez posla.
Država mora ograničiti rast plaća u ovom trenutku i smanjiti sve
rashode središnje države i državnih tvrtki. Ne može HEP
financirati Dinamo u ovakvim uvjetima.
* Jeste li uopće
zadovoljni konceptom sadašnje vlade?
– Već sam rekao da treba promijeniti dijelove koalicijskoga
sporazuma. Isto tako, smatram nepotrebnim pa i nekorektnim da
antirecesijske mjere Ekonomskog instituta prvo odbija
Predsjedništvo HDZ-a i da se tek onda raspravlja s
partnerima. Mislim da još nismo svjesni što nas
čeka. Ne bih htio da me se proglasi katastrofičarom, ali mislim da
dolaze vremena kad ćemo morati razmisliti o drukčijem konceptu Vlade.
Ako smo zbog brutalnoga ubojstva Ivane Hodak sasvim opravdano mijenjali
ministre, premda se sad pokazalo da nije riječ o organiziranom
kriminalu, te smo uveli dvije nestranačke osobe, onda sam uvjeren da
ćemo morati mijenjati i neke ministre kad se suočimo s dubinom i
širinom krize. Mora se priznati da je premijer Sanader imao
odlučnosti za to, ali ću podsjetiti da su neki od nas u pregovorima o
koaliciji predlagali da na mjesto ministra pravosuđa odmah postavimo
nestranačku osobu. Ako se dogodi da nas kriza natjera na uključivanje i
drugih nestranačkih osoba, onda će to biti neka vrsta, ne bih rekao
vlade nacionalnoga jedinstva, ali svakako vlade gospodarskoga i
socijalnoga opstanka, koja bi bila kohezivna.
* Tko bi trebao ući u
takvu vladu i na koja mjesta? Jesu li to neki ekonomisti ili, možda,
poduzetnici poput Ivice Mudrinića koji je već pokazao interes?
– Uopće ne želim da se moje razmišljanje shvati na
taj način. Ministar Damir Polančec, na kojeg se aludira takvim pričama,
uostalom, odlično radi svoj posao. Međutim, razmišljam o
okolnostima u kojima će nas kriza natjerati da široku
koaliciju koju imamo, i koju smo već proširili nestranačkim
ministrima, proširimo još malo i uključimo u nju
sve koji mogu pomoći. Ne isključujem mogućnost da ćemo zbog krize
morati otvarati još mjesta u izvršnoj vlasti.
HSLS uvijek ima na umu činjenicu da imamo dva zastupnika u Saboru i
nemam namjeru docirati premijeru što mu je činiti.
Jednostavno mislim o budućnosti.
* Mislite li da je Vlada
trebala prihvatiti neke od prijedloga antirecesijskih mjera bilo oporbe
bilo Ekonomskog instituta?
– Svim je tim razmišljanjima zajednička potreba
promjene prioriteta. Uvjeren sam da moramo razlučiti potrebne od nužnih
investicija. Sigurno da su nam neke autoceste ili brze ceste potrebne,
ali u ovim uvjetima nisu nužne. Kako bih posvjedočio da mi motivi nisu
demagoški, to se odnosi i na brzu cestu Varaždin –
Krapina, ali samo ako će se odnositi dosljedno i na druge ceste koje
mogu pričekati. To će osloboditi novac za veća ulaganja u gospodarstvo.
* Premijer je
šokirao javnost i članove Ekonomskoj vijeća najavom ukidanja
II. mirovinskoga stupa i povlačenja tog novca na račun države.
Što mislite o tome?
– I to je jedan od projekata koje nismo dovoljno osmislili
prije nego što smo ga uveli, niti smo simulacijama utvrdili
što će biti u lošem, a što u najgorem
scenariju. Kad smo ga uvodili, predlagatelj nas je pritiskao
prijekorima da smo protiv novosti zato što ih ne razumijemo.
Umjesto da smo jednostavno uz modifikacije, uvažavanjem svojih
posebnosti, pristupili dodatnim mirovinskim i zdravstvenim te životnim
osiguranjima, umjesto hibridnih nedorađenih reformi.
Koalicija s HDZ-om u Varaždinu suvišna
•
Zašto ne želite koalirati s HDZ-om prije lokalnih izbora,
budući da prevladava logika kako treba preslikati koaliciju s državne
razine na lokalnu?
– HSLS je uvijek podupirao supsidijarnost. Nikakav
demokratski centralizam ne može nadvladati pravo lokalnih organizacija
da same odaberu partnere. Nikada nismo pokušavali na silu
preslikati koalicije s državne na lokalne razine. Ne postoji matrica
kojom bismo to učinili bez loma. okalna scena raznolika je i
šteta bi bila to jednim nasilnim potezom prebojiti u crno
ili crveno.
• U HDZ-u kažu
da ste sebični, jer će HSLS prikopčavanjem na HDZ profitirati ondje
gdje nije jak, a vi ne želite učiniti taj jedan ustupak.
– U Varaždinu nikada, ni na jednim izborima, bilo lokalnim
bilo parlamentarnim, nismo bili u predizbornom savezu s HDZ-om. To je
bila i njihova i naša volja. Ne vidim zašto bismo
to sada morali učiniti. Naravno da ćemo s HDZ-om surađivati nakon
izbora jer stranka ima kompetentne ljude koji su i do sada bili
istaknuti članovi poglavarstva.
