Trebalo bi se dogoditi čudo pa da Ivo Sanader danas ne bude četvrti put
izabran za šefa HDZ-a. Kad je unutarnjim sukobima izmrcvarena stranka
birala nasljednika Franje Tuđmana, Sanader je, zahvaljujući svojoj
ambiciji i snažnoj potpori veterana Luke Bebića, Vladimira Šeksa,
Andrije Hebranga i Ivana Jarnjaka, uletio u igru kao “autsajder”.
Nije da je bio nepoznat, iza njega su već bile godine na visokim
dužnostima u Ministarstvu vanjskih poslova, Ministarstvu znanosti,
Uredu predsjednika RH. No, malo bi se tko tih godina kladio na
Sanaderovu dugovječnost na čelu HDZ-a. Sad se vidi, međutim, da je
takva kladionica postojala, danas bi onome tko je tada riskirao, bila
puna vreća dukata. Kad mu, pak, 2012. istekne četvrti mandat na čelu
stranke, na predsjedničkoj će dužnosti imati dvije godine više staža od
Franje Tuđmana, utemeljitelja i karizmatičnog vođe HDZ-a, kojega je s
tog mjesta odnijela bolest.
Četiri godine na čelu HDZ-a i Vlade, koje su još pred Sanaderom, pune
su izazova.
Neki se vide, a neki će se tek otkriti. Stranački prioritet će mu,
svakako, biti daljnje pomlađivanje vodstva stranke, u kojemu je već
sada nekoliko lica, poput Gordana Jandrokovića, Biance Matković, Damira
Polančeca ili Darka Milinovića, koja do prije četiri godine šira
javnost nije poznavala. Neposredni lokalni izbori u svibnju 2009. prvi
su veliki izazov.
U svjetlu rezultata koje postignu HDZ-ovi kandidati mjerit će se
vjerodostojnost i popularnost državne vlasti predvođene Sanaderom.
Paralelno s time, a posebno tijekom ove godine, odvijat će se pregovori
s EU, koje Sanader, nakon dugotrajnog zastoja, želi okončati do jeseni
2009. Uspije li u tome, formaliziranje članstva u EU bit će tehničko
pitanje vremena u kojemu je moguće dobiti ratifikaciju u svim
parlamentima zemalja članica.
Ukrcavanje u europski vlak prioritet je svih prioriteta Sanaderova
mandata, kako na čelu Vlade, tako i na čelu stranke. Kad pregovori ne
bi bili zaključeni u roku iza kojeg je on osobno stao, taj bi neuspjeh
mogao postati zametak njegova pada. Uspjeh u pregovorima i što je
moguće brža ratifikacija hrvatskog pristupnog ugovora, pak, bili bi
temelj njegova daljnjeg napredovanja.
U tom bi slučaju, ako bude htio, i peti mandat na čelu HDZ-a dobio bez
teškoća. Imao bi razloga sanjati još jednu HDZ-ovu pobjedu na
parlamentarnim izborima, a sebi bi mogao otvoriti teren za nastavak
karijere hrvatskog zastupnika, ali u Europskom parlamentu.
OSOBA TJEDNA