Ovotjednim susretom s američkim predsjednikom Georgeom Bushom i ostalim
najvažnijim ljudima Bushove administracije hrvatski premijer dr. Ivo
Sanader doživio je vrhunac premijerske karijere. Ne samo da ga je sa
suradnicima primio prvi čovjek najjače svjetske sile nego je
predsjednik Bush nedvosmisleno poručio da je "u svjetskom interesu to
da Republika Hrvatska postane članica NATO-a i EU" te obećao da će se
osobno založiti za ulazak Hrvatske u NATO do 2008. godine.
Premijer Sanader imao je razloga za veselje i razdragan osmijeh koji
nije skrivao nakon susreta s Bushom. Naime, washingtonski sastanak
dvojice predsjednika nije značio samo normalizaciju američko-hrvatskih
odnosa koji su godinama stagnirali nego je iznenada postao velikim
uspjehom hrvatske državne politike. Ovim američkim pohodom Sanader je
napravio divovski korak u ispunjavanju svojih najvažnijih
vanjskopolitičkih ciljeva.
Nije nikakva tajna da je Sanader u svom premijerskom mandatu sve karte
bacio upravo na ulazak u NATO i EU, što je često izazivalo kritike
domaće javnosti da se ponaša više kao ministar vanjskih poslova, a
manje kao premijer. Ali Bushova izjava s preciziranim datumom ulaska
Hrvatske u NATO važan je korak bez obzira na trenutačno neraspoloženje
hrvatske javnosti prema tom savezu.
Pred Sanaderom je zadatak da uvjeri javnost u to da je ulazak u NATO
naš strateški cilj i da bi to za Hrvatsku značilo trajnu političku
stabilnost te da gotovo i nema zemlje koja je pristupila EU a da prije
toga nije postala članicom NATO-a. Ovim diplomatskim uspjehom Sanader
je najbolje odgovorio predsjedniku Stipi Mesiću koji je prije samo tri
tjedna u jednoj televizijskoj emisiji umanjivao značenje posjeta
premijera Sanadera američkom predsjedniku Bushu ustvrdivši tada da
američki predsjednik očito nije pozvao Sanadera, nego će ga samo
"primiti". Dodao je posprdno: "Pitanje je tko je koga tu zvao. Nigdje
se ne spominje radni sastanak." Tako je tada govorio predsjednik Mesić
ogorčen ulogom veleposlanika Nevena Jurice u svemu tome te mu je bio
udijelio žuti karton.
Javnost se sa strepnjom pitala hoće li Hrvatska za potporu SAD-a morati
slati naše vojnike u Irak i potpisati članak 98. o izuzimanju američkih
građana iz ingerencije Međunarodnoga kaznenog suda. Američka strana te
zahtjeve nije spominjala prilikom susreta, a nije bilo govora ni o
kupnji vojne opreme i oklopnjaka od Amerikanaca. No, bez obzira na sve
oponente, jasno je da je Hrvatska pozivom našem premijeru da posjeti
SAD dobila snažnu potporu Amerike i promovirana je de facto u lidera u
regiji.
Iako premijer ima puno pravo uživati u lovorikama tog vanjskopolitičkog
uspjeha te ga doživljavati vrhuncem svoje premijerske karijere, ostaje
mu još dugačak put do željenog članstva u NATO-u i EU. Dakle, to što je
SAD promovirao Hrvatsku u lidera u regiji u unutrašnjopolitičkim
odnosima pravu će potvrdu doživjeti onoga trenutka kada Sanader
Hrvatsku bude vodio onako kako vodi sebe.
Osoba tjedna
Ivo Sanader: Vrhunac karijere u ulozi premijera
