Bivši splitski dogradonačelnik i kandidat za sljedeći mandat Bojan Ivošević osvrnuo se na sukob Torcide i policije na autocesti te na činjenicu da ga je premijer Andrej Plenković više puta nazvao divljakom. Njegov podulji status na Facebooku prenosimo u cijelosti.
"Jučer me premijer Andrej Plenković više puta nazvao 'divljakom', pa se pripremite na reakciju jednog 'divljaka'. Moja reakcija sigurno neće biti u kulturnom tonu kako Andrej komunicira s Predsjednikom države. Ili kako komunicira njegov kulturni ministar Banožić s Predsjednikom države. Za razliku od njegova ministra Banožića ja kao 'divljak' nikad nisam ni sebi ni nekome bliskome pogodovao ili priskrbio što mi ne pripada, nego sam se još kao aktivist borio za jednako pravo svih građana u korištenju javnog dobra. Kao 'divljak' sam u ulozi zamjenika gradonačelnika Grada Splita pozabavio se s brojnim nelegalnim okupacijama javnog dobra koje je ostavila vlast njegove kulturne i uzorne stranke koja sigurno nikada ne bi, za razliku od mene 'divljaka', uzela jednu kunu iz državnog proračuna ili ga na neki drugi način oštetila. Kao 'divljak' sigurno ne bi, da se nekim čudom prijavim, bio primljen u njegovu stranku jer im moje reference 'divljaka' ne bi odgovarale. Njegova stranka ima tako visoko podignutu letvicu na poštenje i red da sigurno nikada ne bi bila osuđena za korupciju, dok sve druge stranke u našoj državi vjerojatno bi. Kao 'divljak' ja nemam pojma kako se postižu standardi koje su uspjeli dosegnuti njegovi stranački kolege i kolegice, vrhunski moralni uzori hrvatskog društva: Ivo Sanader osuđeni ratni profiter, Petar Čobanković gulitelj krumpira za javno dobro, Josipa Rimac, Gabrijela Žalac, Tomislav Tolušić, Josip Aladrović... Dalje neću, a ispričavam se svima koje sam preskočio. Svi su oni uzor hrvatskog društva i članovi premijerova HDZ-a, za razliku od mene 'divljaka'. Zapravo spomenut ću i sve one članove HDZ-a koji su do svog prvog i jedinog radnog mjesta došli bez natječaja i čestitati im na tome. Meni se to kao 'divljaku' nikad ne bi dogodilo u ovoj državi, jer kao 'divljak' nemam uvjete za iskaznicu HDZ-a.
A sad ću kao 'divljak' o događaju koji je ove subote potresao Hrvatsku. I sam idem na utakmice, navijač sam Hajduka bez političkih konotacija, obični 'divljak' reklo bi se. Kao 'divljak' pozivam sve slične da na dostojanstven način ispratimo finale Kupa u Splitu u četvrtak. Kao 'divljak' vas molim da ne radimo nikakav nered koji će na naš klub i njegovu organizaciju utakmice staviti mrlju koju bi mnogi željeli na njemu vidjeti. Da vas to molim kao kulturan čovjek, znam da to ne biste razumjeli, pa vas od srca kao običan 'divljak' molim i pozivam na dostojanstvo, makar i iz dišpeta.
O događanjima na Desincu neću ništa, jer to što se dogodilo na Desincu, i prije toga na Maksimiru, ne zna nitko osim ljudi koji su bili tamo. Neću prejudicirati tko je u kojem dijelu što izazvao, neka to utvrde nadležne službe. Još samo kad istragu ne bi vodila organizacija povezana s navijačima, niti povezana s drugom stranom koja je jučer sjedila u Otvorenom na HRT-u. Jer meni kao 'divljaku' ne bi bilo drago da ljudi koji budu provodili istragu budu subjektivni pa sve prođe u tonu 'kadija te tuži, kadija ti sudi'. Ja sam na fotografijama vidio da među uhićenima ima i osoba koja uopće nisu ni skrivale lice majicama da ih se ne prepozna. Jedna od tih osoba na slikama ponosno hoda uzdignute glave kao da je policajac u civilu, a nije. Vjerujem da će takve osobe, kad dobiju pravo na riječ, ispričati hrvatskoj javnosti kako su se našli 30 dana u istražnom pritvoru, a vjerujem da će se priča uvelike razlikovati od one koja je javnosti plasirana. Ono što je činjenica da ozlijeđenih nažalost ima na obje strane, pa možemo reći da je svaka strana na svoj način žrtve sustava i društvene kulture koja vlada u Hrvatskoj. Divljaci i policajci se tuku, a kulturna krema društva dobiva ministarske i druge moćne fotelje kako bi se nesmetano materijalno uzdizali.
Umjesto da se svrstavam na jednu stranu oko događanja na Maksimiru i Desincu, jer ovog drugog nema bez onog prvog, što mnogi kulturniji od mene 'divljaka' prešutno nameću, ja ću samo iznijeti neka svoja iskustva s policijom u ulozi navijača. Primjeri koje ću navesti nemaju namjeru biti osuda običnog radnika policajca kojemu je netko nadređen rekao da je maltretiranje navijača dio posla.
Ponavljam, o događajima pred Maksimirom i na Desincu ne znam ništa jer se možda i pukom srećom nisam našao tamo, ali ono što provjereno znam iz već gotovo dva desetljeća odlaženja na utakmice da su većina navijača normalni ljudi koji vole nogomet i da su većina policajaca profesionalci koji samo žele raditi svoj posao. Isto tako znam da se sustav prema navijačima često odnosio kao da nisu ljudska bića, kršeći njihova ljudska prava, da ni kriv ni dužan možeš postati meta neselektivne i pretjerane policijske reakcije te da možeš biti priveden bez ikakvog razloga. I ne nisu za to krivi obični policajci na terenu već sustav koji je skrojila politika i ljudi koje je postavila na čelna mjesta. Sve to ne govorim na temelju priča, već sam to i osobno doživio. U svibnju 2009. godine, iza derbija sam priveden bez ikakvog razloga. Kasnije sam napuhao 0 promila i bilo je jasno da nemaju nikakvu osnovu za napisati prekršajnu prijavu, a kamoli izdati zabranu odlaska na utakmice iduće dvije godine. Svejedno su me zadržali dugo u noć bez razloga, a dovršetak mog maturalnog rada iz geografije koji sam morao napisati i obraniti za manje od 48 h nije ih puno zanimao.
Pola godine kasnije sam spoznao što znači pendrek, kad je iz dan danas 'nepoznatih' razloga policija za vrijeme borbe za kodeks upala na tribinu i krenila pendrečit sve redom. Bila je to pretjerana upotreba sile od strane policije. U subotu je upotreba vatrenog oružja prema ljudima na Desincu, gdje su minimalno četiri građanina propucana, već dobila opravdanje nužne upotrebe te prekomjerne upotrebe sile i prije provedene istrage. Zamislite sad da imate 19 godina i u istoj godini ste ni krivi ni dužni pritvoreni, a onda par mjeseci kasnije fizički napadnuti od strane interventnog policajca uz sav popratni folklor maltretiranja prilikom dolaska na i odlaska s utakmice. Kakve emocije razvijate prema policiji kao jedan mlađi punoljetnik? Upravo iz tih razloga imate velik broj mladih koji nažalost buntovni, kakva mladost zna bit, nekad se odluče suprotstaviti maltretiranju na pogrešan način, kako je već opjevano u splitskom stanju uma - 'silom na silu bez razmišljanja i dileme'. Zakoni i pravilnici u toj subkulturi jednostavno nisu nešto čime se maše kad se gaze tvoja prava, a i kad se kreneš pozivati na zakon i Ustav možeš izazvati reakciju policije i svejedno biti pritvoren. Vjerujte mi da oni koji ih danas osuđuju (bez rasprave o uzroku problema) prolaze ono što oni prolaze godinama, nakon jedne utakmice bi dizali nekoliko kaznenih prijava i zvali Human Rights Watch za budući nadzor odlaska na utakmice.
A glavni problem koji imamo s navijačima je činjenica da desetljećima netko namjerno generira atmosferu u kojoj mora prije ili poslije doći do incidenta, kako bi ih mogli koristiti kao dimnu zavjesu za sav kriminal koji tada siđe s naslovnica jer se javnosti oči mažu problemom navijača. Da je u subotu stvarna želja uprave Dinama kao organizatora utakmice i policije bila da do nereda ne dođe, u trenutku okršaja na Desincu navijači bi slavili gol Marka Livaje na Maksimiru gdje bi imali mogućnost makar ići na WC. Opravdanja policije da je za neulazak kriv organizator su neumjesna jer u više sličnih situacija kojima sam svjedočio (npr. Koprivnica) policija je bila ta koja je presjekla i naredila organizatoru racionalnije postupanje. I to treba naglasiti, ovdje ne govorimo o policajcima na terenu, nego o tome da na određenim mjestima sjede krivi ljudi jer nekome odgovara da sustav generira huliganske ispade. Sve ovo samo je stvorilo dodatni antagonizam, a za to su najmanje krivi prosječni navijači, pa i obični policajci koji su tu samo slušali zapovijedi. Za sve ovo nema rješenja koje problem može ukloniti preko noći. Potrebna je hitna promjena pristupa institucija prema navijačima kao navijačima. Da ih počnu tretirati kao ljude, a sve drugo će s vremenom doći na svoje, jer traume se ne rješavaju zakonom i pravilnikom već vraćanjem povjerenja u institucije. Kad sigurnost i povjerenje ne bude groteska u očima navijača, tek onda će se vrlo lako moći razlikovati navijača i huligana.
Iz osobnog iskustva mogu reći da mi je trebalo gotovo deset godina nakon vlastitih negativnih iskustava da prestanem policiju percipirati kroz te događaje i da uvidim da u MUP-u postoje ljudi koji stvarno profesionalno rade svoj posao i koje nažalost vrlo vjerojatno nikad nećemo vidjeti na poziciji gdje bi nešto u sustavu zbilja mogli promijeniti. Huligana je uvijek bilo i nažalost vjerojatno će bit. To neka nam objašnjavaju sociolozi. Da, nisu svi navijači cvijeće, ali ono što je sad već poznato u Splitu je to da u pritvoru upravo sad leže i neki ljudi koji su sve samo ne huligani i koji su u pritvoru završili jer su izašli iz auta vidjeti što se događa. U pritvoru su samo jer, kao i u mom slučaju one davne 2009., nekome iz policije se dopustilo neselektivno postupati i za to ne odgovarati. Znam bit će onih koji će reć 'bolje da si muča', al ne možeš mučat kad znaš da si malo sporije trčao u prosincu 2013. godine u Maksimirskoj da bi završio u pritvoru. A mnogi su tog prosinca završili licima na asfaltu, mjesec dana u pritvoru i po sudovima samo zato što nisu dovoljno brzo trčali. Jer to je naša država, dovoljno je biti na krivom mjestu u krivo vrijeme i eto te prvoklasni huligan.
Umjesto rješavanja uzroka mi smo jučer gledali Otvoreno na HRT-u gdje uzrok osuđuje posljedicu. Dva HDZ-ovca u ulogama sustava koji ne funkcionira i bivšeg policajca koji je imao toliko dobru suradnju s međugorskim osuđenim bjeguncem da mu je navedeni u konačnici omogućio i zaposlenje u Dinamu. Nama i sadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza na tu poziciju dolazi kao HDZ-ov kadar koji je Andreju Plenkoviću odrađivao kandidaturu nositelja liste na jednim nedavnim izvanrednim ličkim izborima (a svi HDZ-ovi kandidati na kraju krajeva negdje završe, jer stranka uvijek ima neko udobno i kulturno rješenje), pa umjesto da autoritetom smiri situaciju, šuti i stoji sa strane vjerojatno čekajući direktivu stranke. Ali sad sam opet skrenuo u divljaštvo kojeg u ovom društvu uopće nema. Sve je u strukturama vlasti divno, krasno i kulturno, pa je bolje da kao 'divljak' samo zašutim", poručuje Ivošević.
kad čuješ ovog ivoševića kako opravdava huligane, onda ti je jasan mentalni sklop ovih koji su napali policiju