Padanje povjerenja javnosti u cijepljenje glavni je izazov koji već utječe na zdravlje, jedna je od poruka iz teksta Europskog parlamenta izdanog ovih dana kojim je i institucionalno na razini EU cijepljenje istaknuto kao jedan od zdravstvenih prioriteta, trenutačno i problema. U tom dokumentu europarlamentarci navode preporuke Europskoj komisiji i zemljama članicama te pozadinu zašto Europska unija ili bolje rečeno Europa u cjelini mora nešto poduzeti. Jedan od argumenata koji ondje stoji jest podatak da je Europa od 2008. do 2015. godine imala 215 tisuća slučajeva zaraznih bolesti koje su mogle biti spriječene cijepljenjem. U taj broj nije uključena bolest gripe, istaknuto je. Nadalje, navode da je u EU od 2016. do danas 57 ljudi umrlo od ospica, čija epidemija i dalje traje u mnogim zemljama. Štoviše, u nekima, poput Italije, u prvim mjesecima ove godine broj oboljelih stalno raste.
Kolektivni imunitet
– Epidemiološki podaci pokazuju značajne rupe i razine procijepljenosti koje su preniske da bi osigurale javnost od bolesti koje se sprečavaju cijepljenjem. Raširen i rastući otpor već ima posljedice poput izbježivih epidemija ospica u nizu zemalja – poručili su iz Europskog parlamenta, a valja podsjetiti da je na istu epidemiju nedavno upozorila i Svjetska zdravstvena organizacija, među ostalim, iznijevši da je četiri puta povećan broj oboljelih u godinu dana i da su smrtni slučajevi tragedija koju ne smijemo dopustiti. Trenutačno se za moguću epidemiju pripremaju i u Velikoj Britaniji jer su evidentirani slučajevi oboljelih necijepljenih građana koji su se zarazili na putovanju Europom. Iste vijesti stižu i iz američke savezne države Missouri gdje je potvrđena zaraza ospicama pa su izdana upozorenja za mogućnost infekcije u još tri države, a upozorenje je izdano i u New Yorku. Ondje je, štoviše, zbog potvrde zarazom ospicama za dvoje turista zdravstvena administracija objavila datume i lokacije njihova kretanja kako bi upozorila sve koji su bili izloženi infekciji. Ukratko, europska epidemija svjetska je vijest i bojazan. Europski parlament je, nadalje, pozvao Europsku komisiju da osigura bolje harmoniziran i usklađeniji plan cijepljenja u EU, izrijekom su naveli potrebu za većom transparentnošću u proizvodnji i evaluaciji cjepiva te njihovih adjuvansa (pomoćna sredstva) te nedopustivim nazvali činjenicu da je puni paket cjepiva za jedno dijete 68 puta skuplji 2014. nego što je bio 2001. godine.
Poruka je jasna – procijepljenost pada i Europa mora djelovati, a Europarlament je poručio da je za pad povjerenja ljudi u cijepljenje kao prevenciju kriva sumnja u neovisnost i učinkovitost cijepljenja te strah od nuspojava. Stoga predlažu financiranje neovisnih istraživačkih programa o mogućim nuspojavama upravo s ciljem ponovnog stjecanja povjerenja u cijepljenje što je jedna od najzvučnijih vijesti iz tog dokumenta. Pri tome navode da svi uključeni istraživači moraju iskazati svaki mogući sukob interesa i ako ga imaju moraju biti isključeni iz takve evaluacije. Upravo je to točka tog dokumenta koja bi morala imati konsenzus svih strana kada je riječ o cijepljenju odnosno cjepivima. Naime, kao glavni razlog odbijanja roditelji navode sumnju u kvalitetu i strah od posljedica odnosno nuspojava. Taj se stav najviše odnosi na cjepiva protiv ospica, rubeole i zaušnjaka koje je 1998. godine britanski istraživač Andrew Wakefield svojim radom doveo u vezu s autizmom. Premda su na temelju toga rađena brojna istraživanja i isključena je povezanost autizma s cjepivima protiv tih bolesti ta je sumnja ostala. Štoviše, rasla je dalje i danas se autizam automatski povezuje kao jednu od posljedica cijepljenja protiv ospica. To sve valja navesti upravo kao pozadinu zašto je najveći pad procijepljenosti baš protiv tih bolesti koje danas ponovno haraju europskim zemljama.
Hrvatska na toj karti prati trend, najčešće se odbija upravo to cjepivo kojim se i u nas kontinuirano cijepi sve manje djece. Taj pad najočitiji je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, gdje je lani protiv ospica, rubeole i zaušnjaka cijepljeno tek nešto više od polovice djece. No, unutar same županije velike su razlike – trenutačno je najugroženiji grad Dubrovnik. Samo 40 posto djece ondje je lani u prvoj godini života cijepljeno protiv tih bolesti! Obuhvat je to koji ne garantira kolektivnu zaštićenost, a struka je ponovno upozorila da je epidemija pitanje trenutka. Dubrovnik, nadalje, ima najveći pad cijepljenja i kad su u pitanju sva ostala cjepiva propisana kalendarom cijepljenja. Iako je evidentan pad procijepljenosti na razini države, razlike su među županijama velike, a osim Dubrovačko-neretvanske, najviše roditelja odbija sva cjepiva u Splitsko-dalmatinskoj, Primorsko-goranskoj i Slavonsko-baranjskoj županiji. Ali i tada odskače upravo Dubrovnik. Nedostaje li pedijatara, kako se djeca bez obavljenih obveznih cijepljenja upišu ondje u vrtić, niz je pitanja koja proizlaze iz te statistike. Krenimo redom; grad je to u kojem, prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, trenutačno nedostaje jedan pedijatrijski tim. Tri primarna pedijatra u Dubrovniku skrbe za 4762 djeteta.
– Kao i drugdje, prve dvije-tri godine nismo mogli reći da se radi o trendu jer cjepni obuhvati i inače variraju iz godine u godinu. Međutim, prije tri-četiri godine postalo je očito da se radi o trendu padanja cjepnih obuhvata. U početku Dubrovačko-neretvanska županija nije iskakala, ali u posljednje četiri godine stalno ima najniže obuhvate u Hrvatskoj. Na temelju razgovora s kolegama koji cijepe, rekao bih da se radi o lokalnim osobitostima interakcije liječnika koji cijepe s roditeljima koja je u Dubrovniku specifična. Naime, svuda u Hrvatskoj roditelji imaju jednak pristup provjerenim znanstvenim informacijama o cijepljenju, kao i neutemeljenim dezinformacijama. Strahovi roditelja vezani uz cijepljenje jednaki su kao i drugdje u Hrvatskoj, ali se to drugdje ne odražava u toj mjeri na cjepne obuhvate – mišljenje je dr. Bernarda Kaića iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koji prenosi i informaciju iz dubrovačkog Zavoda za javno zdravstvo da je u prva tri mjeseca ove godine upotrijebljeno tri puta više doza cjepiva protiv ospica, rubeole i zaušnjaka nego u prva tri mjeseca prošle godine.
Rezultat je to poduzetih mjera poput izadavanja brošura za roditelje, plakata polijepljenih po Dubrovniku koji upozoravaju na ospice i pozivaju na cijepljenje. Kako kaže dr. Kaić, pomoću liječnika koji cijepe i dječjih vrtića pokušava se doprijeti do roditelja svakog djeteta sa stručno utemeljenim informacijama o važnosti cijepljenja. A stručno utemeljene informacije uz koje je najviše pitanja su one koje kažu da od ospica obolijevaju i cijepljeni te što je nužna visoka procijepljenost, viša od 95 posto, da bi ljudi bili zaštićeni.
Ovo su simptomi koje ne biste nikada povezali s tim da imate problema sa srcem:
– Ospice su specifične po dva svojstva: prvo po tome što zahvaljujući visokim cjepnim obuhvatima već dvadesetak godina nema u Hrvatskoj široko rasprostanjene cirkulacije virusa u stanovništvu, tako da imunitet djece i mladih na ospice ovisi isključivo o cijepljenju. Drugo, s obzirom na to da su ospice tako visoko kontagiozna bolest (vrlo zarazna), da bi se onemogućilo širenje virusa među stanovništvom potrebna je visoka razina kolektivnog imuniteta. Naime, što je bolest zaraznija, to je manje osjetljivih u populaciji potrebno da se bolest proširi u stanovništvu. Dakle, da se zadrži povoljna epidemiološka situacija, u nedostatku prirodnog kontakta s virusom (obolijevanja), nužno je postići visoke cjepne obuhvate i tim putem držati bolest pod nadzorom, odnosno spriječiti javljanje epidemije. Nakon nekoliko godina nezadovoljavajućih cjepnih obuhvata, nastane u populaciji dovoljno velik broj osjetljivih da se omogući neometano širenje virusa ospica s jedne osobe na drugu, što rezultira epidemijom. Naravno, do epidemije može doći i ako su cjepni obuhvati na razini cijele populacije adekvatni, ali postoje „džepovi“ necijepljenih koji se prostorno ili socijalno grupiraju. U svakoj epidemiji ima i cijepljenih koji obole. To je zbog toga što ni jedno cjepivo ne štiti 100 posto, a za neka cjepiva s vremenom slabi zaštita (npr. cjepivo protiv hripavca). Evo primjera s ospicama: jedna doza cjepiva protiv ospica (koja se kod nas daje u dobi od godinu dana, a druga se doza daje pri upisu u školu) štiti 95-96 posto cijepljenih.
Opća mobilizacija
Dakle, ako u populaciji od 1000 predškolske djece imate 900 (90%) cijepljenih jednom dozom cjepiva, u toj će populaciji biti osjetljivo na ospice 100 necijepljenih i do 45 cijepljenih. Istodobno će, naravno, 855 cijepljenih biti zaštićeno od bolesti. Ako nekom igrom slučaja svih 1000 djece bude izloženo infekciji virusom ospica, oboljet će svih 100 necijepljenih (jer su ospice tako zarazne) i 45 (od 900) cijepljenih. Na kraju ćete imati 145 oboljelih, a od toga će čak 45 (31%) biti cijepljeni. Ali će istodobno pri 855 biti cijepljenjem spriječena bolest.
– To ne znači da je cjepivo neefikasno. To znači da je cjepivo zaštitilo 95% cijepljenih, a preostalih 5% cijepljenih i svi necijepljeni su oboljeli – odgovorio je dr. Kaić na ta pitanja.
Pitanja su to koja su očito najučestalija u Dubrovniku pa tamošnji Zavod za javno zdravstvo, osim navedenih brošura i plakata poduzima i niz drugih mjera. Kako će reći njegov ravnatelj, dr. Mato Lakić, zavodske službe kontinuirano komuniciraju s cjepiteljima, vrtićima i školama, izradili su TV i radijske spotove za lokalne medije, provode kampanju Zaštitimo našu djecu koju financira Grad Dubrovnik, a na LCD panelima u Dubrovniku vrte se animirani plakati… Ukratko, opća mobilizacija. No, i opet pitanje – zašto baš Dubrovnik? Ima u tome svoju ulogu, kako su prije sugovornici naveli, lokalna specifičnost, ali i činjenica da je riječ o maloj, povezanoj sredini.
Kampanja daje rezultate
Priča odande o djeci oboljeloj od autizma koja je povezivana s cjepivom protiv ospica sigurno ima jači utjecaj na roditelje i javnost nego u nekim većim gradovima. Da je Dubrovnik “crvena zona” jasno je očito i Ministarstvu zdravstva čiji su predstavnici u veljači zbog toga posjetili Dubrovnik, a kako kaže dr. Lakić, među ostalim su zaključili da se ne smije podržavati roditelje u besmislenim stavovima kao što je odgoda cijepljenja dok dijete ne progovori.
– Održali smo i sastanke s pedijatrima i dječjim vrtićima i uvjeren sam da više neće biti upisa u vrtiće djece koja nisu cijepljena bez opravdanih medicinskih razloga. Mislim da su glavni razlozi necijepljenja dezinformacije o cijepljenju koje roditelji najčešće dobivaju preko internetskih stranica i društvenih mreža, ali i neznanstveni stavovi nekih zdravstvenih radnika – komentira ravnatelj Lakić.
Upis u vrtić uvjetovan je redovitim cijepljenjem, što je praksa i u mnogim drugim zemljama pa tako i onima koje nemaju zakonsku obvezu cijepljenja. No, ne samo u Dubrovniku, nego i u drugim gradovima odredba je to koja se zaobilazi na različite načine pa u konačnici i upisivanjem u privatne vrtiće, gdje je kontrola očito niža, ili u obrte za čuvanje djece. Dubrovačke zdravstvene vlasti zato su postrožile kontrolu, odnosno inzistiraju na urednoj cjepnoj knjižici pri upisu u vrtić. Informiranje o opasnosti epidemije ospica i opisane poduzete mjere daju rezultat u smislu povećanog odziva na cijepljenje protiv ospica, što potvrđuje i dr. Nada Marković, pedijatrica čija je ordinacija u predjelu Gruda.
– Osim za ospice, upotreba je i drugih cjepiva prva tri mjeseca ove godine povećana za 50 posto. Znači, rizik epidemije ospica i dalje stoji, ali kampanja je očito djelovala i daje rezultate. Roditelje pozivamo na cijepljenje, ako ne dođu, šaljemo im poziv i odziv jest veći, a u tome su nam puno pomogli Zavod za javno zdravstvo i vrtići. I vrtić se postrožio te zapravo svatko od nas radi svoj posao.
Radim 30 godina i uvijek s roditeljima želim uspostaviti dobar kontakt, da imaju u mene povjerenja i da možemo o svemu razgovarati. Na moje zadovoljstvo, to daje rezultate i u našoj ambulanti s oko 1500 djece cijepimo i za tri bolesti koje nisu obvezne po kalendaru; za pneumokok, vodene kozice i rota virus. Dakle, trebamo puno razgovarati i mi kao liječnici imati puno strpljenja – govori ta liječnica koja danas svjedoči da se u njezinu ambulantu vraćaju roditelji djece koji su donedavno odbijali cijepljenje. Stvara se i gužva pa za jedan termin za cijepljenje ima troje-četvero djece. Pedijatrica Marković smatra da su informacije s interneta i foruma glavni razlog što je došlo do takve situacije u Dubrovniku koja je aktualna u cijeloj Hrvatskoj, no kod njih je jednostavno očitija.
Vraćanje povjerenja
– Jednostavno, što je više takvih informacija, to si roditelji, a to su uglavnom mlade mame, daju slobodu uključiti se u priču iako nemaju potrebne informacije. Sve skupa ide nabolje, svi smo uključeni u to, ali rizik za epidemiju u Dubrovniku i dalje postoji – poručuje dr. Marković.
Dubrovački “recept”, sudeći prema informacijama tih liječnika čini se daje rezultate, a neizbježno je da će se potreba za time morati preseliti i u druge gradove i mjesta u zemlji. Kako je uostalom napisao i Europski parlament, ključno je vratiti povjerenje i uspostaviti odnos s civilnim sektorom na temelju dokazanih, neovisnih istraživačkih rezultata. Prvenstveno se to odnosi na nuspojave cijepljenja koje su, ponavljamo, glavni razlog odbijanja cijepljenja, posebice protiv ospica, ruboele i zaušnjaka. Nekoć napisan, a potom nekoć i osporen znanstveni rad koji je doveo u korelaciju to cjepivo s autizmom, nije dovoljan argument ni na jednoj strani. “Šamaranje” tom znanstvenom aferom iz 90-ih godina pregazilo je vrijeme, internet, forumi, sve ono što nabraja i dr. Marković, a što su dostupna, besplatna i brza sredstva komunikacije. No, komunikacije koja za rezultat ima posljedicu za nečije zdravlje.
Umjesto međusobna optuživanja i dokazivanja štete necijepljenja vs. štete cijepljenja Parlament je tom točkom jasno postavio način, a sada je pitanje u kojoj će mjeri i kako konkretno koja država, pa tako i Hrvatska, primijeniti preporučeno. Nuspojave, jasno, ima svaki lijek, pozivati se na faktor sreće ili peh pa tako i nužan statistički omjer nije nikakva utjeha roditeljima koji su se uvjerili u povezanost cjepiva s teškim zdravstvenim posljedicama za svoje djete. Kao što ni isti ti roditelji nemaju nikakva prava ugroziti svojim izborom vlastito ni drugo dijete, niti neodgovorno širiti strah i tako utjecati na izbor drugih. Odgovornost je na cijelom društvu. Naša statistika o procijepljenosti dovoljan je uvjet i razlog zašto bismo trebali što prije prihvatiti se europskih točaka i uključiti se, pokrenuti, osnovati ili kakogod već, ukratko sudjelovati, u neovisnom stručnom propitivanju cjepiva i njegovih nuspojava.
“Otvoriti činjeničan i na znanosti utemeljen dijalog s civilnim društvom kako bi se suprotstavilo nepouzdanim, zbunjujućim i neznanstvenim informacijama o cijepljenju”, izrijekom stoji u zaključcima Europskog parlamenta. Bez sumnje je to dugačak i iscrpljujući, ali jedini ispravan put. Put koji će dati jedine točne odgovore i riješiti dvojbe. Dvojbe koje danas tolike europske zemlje koštaju teških pobolijevanja i smrti od bolesti na koje smo svi davno zaboravili. Ili točnije, koje nikad nisu vidjeli ni današnji liječnici pa tako ni raznorazni “online stručnjaci”. Na svima nama je odgovornost da tako i ostane.
Kada se dijete razboli, trcati ce doktoru i ako mu nemogu pomoci, kriviti ce doktore a ne svoju glupost.