Na pet godina zatvora osuđen je, nepravomoćno, Ivan Ljušanin (20) iz Vuke, koji je pijan, s najmanje 1,91 promila alkohola u krvi, i brzinom od čak 150 kilometara na sat BMW-om sletio s ceste i odveo u smrt prijateljicu od djetinjstva Marinelu Trupeljak (20). Vozačku dozvolu taj mladić – uopće nema, a brzina je na toj cesti ograničena na 50 kilometara na sat. Tragedija se zbila 2. prosinca u Kuševcu kod Đakova, a Ljušanin je prvih dana lagao policiji kako je i on bio samo putnik u vozilu. Bila mu je to, pak, druga prometna nesreća u samo mjesec dana, prvu nije ni prijavio.
- U zadnjih godinu dana svjedoci smo povećanog broja nesreća gdje su počinitelji mlađe osobe, što govori o društvenoj anomaliji – započela je Zdenka Leko, sutkinja Općinskog suda u Osijeku te podsjetila kako je on dva puta prometno kažnjavan, od 16. godine.
- Nije se reagiralo kad je to trebalo, uvijek te netko štitio, roditelji ti nisu postavljali granice, nego su te previše liberalno odgajali. Tvoje ponašanje na sudu bilo je zabrinjavajuće, ne shvaćaš situaciju. Zavio si u crno Marineline roditelje, kao i svoje – poručila mu je sutkinja. Majka mu je šutke odslušala presudu, dok je otac ostao pred sudnicom.
A suze su lijevale niz lice žrtvinim roditeljima Branku i Mirjani Trupeljak.
- Policija nam je odmah rekla da je Marineli stradao mozak i teško da će se probuditi iz kome. Čekali smo u bolnici, a on je sa svojom majkom došao pred našu kuću. Pravio se kao da nije bilo ništa. Naša starija kći pitala ga je kako to da ne znam u kakvom je stanju Marinela kad je bio s njom, a on je uzeo cigaretu i pušio – prisjeća se shrvana majka.
- Nismo tada znali da je upravo on vozio, mislili smo da je Damir Džambić, koji je bio s njima, jer nam je tako rekao Ljušanin – nadovezuje se otac. Nesreću je prijavio netko anonimno.
- Svi su znali da je on, nakon slijetanja, izašao iz automobila i sjeo na stražnje sjedalo, ali su se plašili reći. Ne boli nas što se nesreća dogodila, nego način na koji je postupio – ističe on.
Kćerine organe su donirali, pa tako i srce.
- Jedino me tješi što moja Marinela živi u drugoj osobi. Tijelo joj je pod zemljom, ali njezino srce kuca – kaže majka koja bi voljela saznati kome je presađeno srce njezine kćeri. - Ako se želi javiti, voljela bih saznati gdje je moja Marinela – zaključuje.
Ivan Ljušanin branio se na sudu kako se "nakon druge boce votke ničega ne sjeća" iz kobne večeri. Iako je vađenje krvi u bolnici, 72 minute nakon nesreće, pokazalo 1,79 promila alkohola, vještak je danas izračunao da je u trenutku nesreće imao najmanje 1,91 promila.
- Žao mi je što je Marinela izgubila život zbog moja bahatosti i nepromišljenosti. Žao mi je što sam uništio i zavio u crno njezinu obitelj i volio bih da imam moć kada bih to mogao promijeniti – rekao je Ljušanin.
Njegov branitelj Krešimir Arambašić naveo je kako su i Marinela i ozlijeđeni Džambić "uvelike pridonijeli svom stradanju".
- Nisu bili vezani i dobrovoljno su ušli u vozilo s pijanim vozačem, znajući da on nema položen vozački ispit – izjavio je.
- Pokazao je bahatost, ne zaslužuje da mu se pogoduje – naglasila je, pak, tužiteljica Sanja Voller Jakšić.
- Sa 16 godina vozio je moped bez dozvole i nije se zaustavio na policijski znak "stop". Njegovo je priznanje dekorativno, kazna treba biti poruka svima mladima – poručila je ona.
I što nam poručuje jedna ovakva presuda? Ovo: ako želiš nekoga ubiti, najbolje ćeš proći napraviš li to automobilom. Dobit ćeš možda 5 godina za ubojstvo, uz dobro vladanje si i prije vani, "a Hakija se sa abara nikad ne vraća"...