Tri godine nakon što je migracijski val preko Balkana doveo u Njemačku 1,5 milijuna izbjeglica, savezna njemačka agencija rada objavila je da je bilanca integracije pozitivna.
Nezaposlenost je u srpnju pala na 5 posto, gotovo 45 milijuna osoba u Njemačkoj radi.
I izbjeglice iz Sirije i Iraka rade, što znači da se tadašnja izjava kancelarke Merkel “mi to možemo” ostvarila.
Njemačka je apsorbirala izbjeglice, ali je li ih integrirala? Ne samo unutar njezine Kršćansko-demokratske unije (CDU), već prije svega iz desničarske stranke Alternativa za Njemačku (AfD), kao i iz redova bavarskih demokršćana (CSU) na čelu s aktualnim ministrom unutarnjih poslova Horstom Seehoferom, napadali su kancelarku zbog otvaranja njemačkih vrata izbjeglicama.
Znalo se da njemačka industrija treba radnu snagu želi li zadržati sadašnju proizvodnju, ali su Merkeličini oporbenjaci igrali na kartu plašenja Nijemaca strancima i širenja mržnje. No nešto se izmijenilo i kad je riječ o načinu na koji treba prihvatiti strance. Merkel je 2016. kazala kako “naše (njemačko) zakonodavstvo mora imati prvenstvo nad pravilima plemena, klanova i nad sharijom (islamsko šerijatsko pravo)”.
Naglasila je i kako burku treba zabraniti gdje je to moguće. Nekoliko godina prije kazala je i kako je “multikulturalizam potpuno propao”. Zapravo, muslimani mogu ispovijedati svoju vjeru, ali ne mogu zahtijevati da šerijatsko pravo postane pravo u europskim državama koje su odvojile Crkvu i državu. Europske države imaju kršćansku kulturu, ali nemaju zakone temeljene na vjerskim grijesima.
Kad se odustane od himenoplastike (Merkel je svojedobno kazala i kako bi obrezivanje dječaka trebalo zabraniti pa su se tome usprotivili Židovi) itd., moći će se kazati da su izbjeglice integrirani u naše društvo.
Ali još smo daleko od toga, kao i odbacivanja drugih običaja poput dogovorenog braka. U očuvanju naših zakona u odnosu na druge temeljene na vjerskim knjigama Europa bi trebala biti jedinstvena.
Migranti u Bihaću
Laže.