Dok su trenutačno Barack Obama i John McCain potpuno koncentrirani na
zadnje važne nastupe u dugoj predsjedničkoj kampanji te na borbu za
svakog još neopredijeljenog glasača, njihovi savjetnici i ljudi od
osobnog povjerenja u potrazi su za “najboljim imenima” s kojima bi
formirali novu državnu administraciju. Svi do sada obavljeni razgovori,
nadanja i obećanja o imenovanjima mogu preko noći propasti pobijedi li
konkurencija.
Oni nepovjerljivi koji nisu do sada željeli Baracku Obami ili McCainu
sa stopostotnom sigurnošću potvrditi da će prihvatiti ponuđenu funkciju
jer ne žele “potrošiti” ime u predizbornim spekulacijama ili ne vjeruju
u sigurnu pobjedu pa kalkuliraju, brzo će promijeniti mišljenje bude li
izabran njihov kandidat. Točno je da u politici opstaju oni najmudriji
i najstrpljiviji, ali na žalost, često i oni beskrupolozni, koji nemaju
moralnih obzira makar ih se prozvalo konvertitima ili makijavelistima.
Takvih će sigurno biti i u novoj administraciji.
Ako se još uvijek dvoume treba li zagovarati prvog Afroamerikanca na
putu prema Bijeloj kući, pobijedi li Barack Obama, u istom će trenutku
oni biti njegovi najveći obožavatelji, spremni ući u takozvanu
administraciju “promjena”. Griješe stoga oni koji misle da su sva imena
već sigurna i da će pobjednik odmah nakon izborne noći Americi
pročitati imena najvažnijih ministara. Točno je da su građani željni
svježih ljudi i novih imena, ali od pobjede do inauguracije puna su dva
i pol mjeseca i u tom će razdoblju Ameriku voditi aktualni predsjednik
Bush, a takozvano tranzicijsko razdoblje zakonom je potvrđeno da bi
“izbornik” imao dovoljno kvalitetnog vremena za donošenje važnih
procjena i odluka kao što su najbliži suradnici i članovi vlade.
Obama ima širi izbor
Barack Obama u svojoj blizini sigurno ne želi ljude poput republikanaca
Dicka Cheneyja ili Karla Rowa, koji daju kruti dominantan ton kabinetu,
ali ni poslušnike kao što su Condoleezza Rice koji slijepo slijede
predsjednika. Zanimljivo je da ni John McCain, iako republikanac i
konzervativno orijentiran, nije tip političara ili vođe koji bi poput
Busha za najbliže suradnike postavio “stranačke jastrebove”.
Foto: AP
McCain ipak nije klonirani Bush, koliko god tu usporedbu demokratska
mašinerija u kampanji forsirala kao jedan od glavnih argumenata,
tvrdeći će sve biti isto kao prije pobijede li republikanci. Da nije
isto, vidjelo se i u predizbornoj kampanji, ali za razliku od Baracka
Obame, koji ima prednost jer je mlad i nov na političkoj sceni te mu se
većina uglednih lijevih intelektualaca i stručnjaka žele pridružiti na
putu promjena prema boljem američkom društvu i gospodarstvu, McCain
nije obasut ponudama vrsnih političkih imena.
Tome je nekoliko razloga, koji su djelomično prešućivani u kampanji.
Spomenimo samo one najvažnije, a to je da dio desnog krila
Republikanske stranke nije zadovoljan izborom liberalnijeg, neovisnijeg
među njima za predsjedničkog kandidata, a drugi dio mu ne može
oprostiti iznenađenje zvano guvernerka Sarah Palin. Usto, McCain je na
glasu kao odgovoran i vrijedan, ali i težak u međuljudskim odnosima.
Brzo plane, uvrijedi se, naljuti se pa se poslije, istina, i brzo
ispriča, ali u politici je demanti nepopularna metoda komunikacije.
Svježina u Washingtonu
Bushovih osam neuspjelih i ratnih godina težak je uteg McCainu jer je
ugled Republikanske stranke znatno urušen pa nije mali broj onih koji
ne žele, pobijedi li 72-godišnji vijetnamski veteran i 43-godišnja
prpošna zamjenica, ući u administraciju koja u startu nije obećavajuća,
a neće ni s oduševljenjem biti dočekana širom svijeta, koji očekuje
predsjednika koji će krenuti u izgradnju boljih američkih
vanjskopolitičkih odnosa.
Uz ministarstvo obrane, za najvažnija mjesta u budućoj američkoj vladi
traži se kvalitetan državni tajnik, a to je šef State Departmenta,
ministri financija i pravosuđa, kao i šef osoblja Bijele kuće. U
Obaminu stožeru naglašavaju da je lista potencijalnih ministara duga i
s imenima zavidnog ugleda i sposobnosti poput Tonyja Lakea, koji je bio
savjetnik za nacionalnu sigurnost u administraciji Billa Clintona, a
sada je glavni vanjskopolitički savjetnik demokratskom kandidatu.
U kombinaciji za vanjske poslove su Bill Richardson, George Mitchell,
Jamie Rubin, Richard Holbrooke, general Wesley Clarke, pa čak i
Madeleine Albright, a možda i Hillary Clinton. Kao kadrovi Obamine
administracije koji bi trebali rješavati financijsku krizu i
gospodarstvo navode se bivši ministri financija Robert Rubin, Lawrence
Summers i Gene Sperling te bivši predsjednici Federalnih rezervi Paul
Volcer i Michael Froman. Za šefa Bijele kuće Obama bi mogao imenovati
Thomas Daschlea, bivšeg čelnika senatske većine, ali spominje se i ime
kongresnika iz Illinoisa Rahma Emanuela, koji je radio s Billom
Clintonom, a postao je bliskim prijateljem afroameričkog kandidata.
U igri je i senator John Kerry, gubitnik na izborima 2004.godine. Oko
Obame se vrte imena guvernerice Arizone Janet Napolitano i bivšeg
zamjenika ministra pravosuđa Erica Holdera, a za poziciju savjetnika za
nacionalnu sigurnost spominju se Suzan Rice i James Steinberg. Neku od
prestižnih pozicija od Obame očekuje i guvernerica Kansasa Kathleen
Sebelius. Postoji mogućnost da Obama zadrži republikanskog ministra
obrane Roberta Gatesa barem prvu godinu svog mandata, u kojoj
najavljuje početak povlačenja vojnika iz Iraka!
Foto: Reuters
Senator John McCain najavljuje da će njegova administracija biti
sastavljena od ljudi izvan Washingtona kako bi dolaskom u glavni grad
donijeli svježinu, a ne utvrdili stare političke veze. Sudeći prema
izboru nepoznate guvernerke Sarah Palin, vjerojatno republikanski
kandidat ima i slična nova kadrovska iznenađenja pobijedi li Baracka
Obamu. Za planiranje mogućeg prijenosa ovlasti s Busha na McCaina
izabran je bivši državni tajnik ratne mornarice John F.Lehman. U sve su
uključeni i poznati washingtonski lobisti William E. Timmons i William
L. Ball.
Za ministra vanjskih poslova u optjecaju je ime Randyja Scheunemanna,
ali i McCainova bliskog prijatelja nezavisnog senatora Josepha
Liebermana. Poput Obame, i McCain će pokušati zadržati Roberta Gatesa u
Pentagonu, a u rezervnoj kombinaciji su John Lehman i Richard Armitage,
bivši zamjenik državnog tajnika. McCain će promijeniti ministra
financija Henryja Paulsona, na čije bi mjesto imenovao predsjednika
Svjetske banke Roberta B. Zoellicka, bivšeg zamjenika državnog tajnika.
Blizak je i s direktorom Cisco Systemsa Johnom Chambersom i Steveom
Ballmerom iz Microsofta te Meg Whitmanom iz eBaya. Pobijedi li, John
McCain bi u svojoj vladi želio vidjeti i popularnog bivšeg guvernera
Massachusettsa Mitta Romneyja.
Barack Obama u svojoj blizini sigurno ne želi ljude poput Dicka Cheneyja, a ni John McCain, iako konzervativno orijentiran, nije tip političara koji bi za suradnike postavio “stranačke jastrebove”