Dvije su kratke i jasne naznake potrebne na samom početku teksta. Prva se odnosi na samu politiku. Uistinu, i politika je poput sjenke. Mičete li se, bježite li od nje, ona, politika, ide i trči za vama. Druga je povezana s nositeljima i obnašateljima političkih dužnosti i obveza. Predsjednica Republike Hrvatske, predsjednik Vlade, potpredsjednici i članovi Vlade, njihovi suradnice i suradnici, zastupnice i zastupnici Hrvatskog sabora, sve dužnosnice i svi dužnosnici općinskih, gradskih i županijskih tijela rade izuzetno značajne poslove za sve nas, za građanke i građane Republike Hrvatske, za stanovnice i stanovnike općina i gradova.
Središnji povod i razlog pisanju teksta poruke su državnih dužnosnika izrečene u ponedjeljak, 14. studenoga 2016., u dijelu središnjeg Dnevnika HRT-a, poruke izrečene, rekli bi ljudi iz Dalmacije, “nako, nako”.
Bez imalo krzmanja, sadašnji ministar financija, jednako tako, i negdašnji ministar financija u Vladi koju je tada vodio gospodin Tihomir Orešković, naznačuje kako će biti moguće i potrebno predvidjeti povećanje izdvajanja za obranu u 2017. godini. “Pameti lipo blago”, rekli bi, opet, Dalmatinci. Što su to učinili i zbog čega su to radili i uradili predsjednik Vlade i njegovi suradnici, ministar financija, ministar obrane i ostali ministrice i ministri i njihovi suradnici u prethodnom razdoblju obnašanja izuzetno odgovornih i važnih dužnosti?
Naime, u DPR-u, Dugoročnom planu razvoja Oružanih snaga RH, dokumentu usvojenom u Hrvatskom saboru krajem 2014., na jasan je način naglašeno kako bi izdvajanja za obranu trebala rasti, a u slučaju poteškoća i problema, da mogu biti i smanjena, no najviše do izdvajanja za obranu kolika su bila 2014. godine.
Najkraće i najjasnije, Vlada gospodina Oreškovića, dakako, uz sudjelovanje gospodina Zdravka Marića, ministra financija, predlaže, a Hrvatski sabor usvaja predloženi državni proračun za 2016. Usput kazano i napisano, izdvajanja za obranu tim su aktom derogirala i obezvrijedila DPR. Naime, u odnosu na izdvajanja za obranu 2014., ove su godine izdvajanja za obranu umanjena za 140 milijuna kuna. I – nikome ništa. Nitko nije na jasan način reagirao na takvu poruku i postupak, nitko, pa ni predsjednica Republike Hrvatske, vrhovna zapovjednica OS RH.
Opet usput kazano i napisano, ostavljajući postrance poruke predsjednice o “veleizdaji” nekih od predstavnika Oružanih snaga koji su bili uključeni u proces i postupak modernizacije MiG-ova, nužno je naznačiti kako su jasno naglašeni poruka i stav da do kraja 2016. moramo i hoćemo donijeti odluku o tome hoće li Hrvatska i dalje imati nadzvučno borbeno zrakoplovstvo i time zadržati sposobnosti zaštite zračnog prostora ili ćemo, poput nekih od država, precizno kazano i napisano, poput sedam država članica NATO saveza, odustati od toga i s državama članicama Saveza dogovoriti što nam je i na koji način raditi i uraditi u tom kontekstu. Opet, onako usput, baš onako kako je svojedobno, unatrag nekoliko godina, tijekom izlaganja rekao časnik OS RH, nužno je napisati kako, dakle, ne bismo bili jedina članica NATO saveza koja nema te sposobnosti. Ali, naznačujem ono što je izrekao i časnik Oružanih snaga, bili bismo jedina članica koja je imala te sposobnosti i potom odustala od njih. Donošenje odluke o tome hoćemo li ili pak nećemo zadržati te sposobnosti tek je prvi korak, još preciznije, prva stopa u postupku rješavanja tog značajnog i otvorenog pitanja i problema.
Ono, rješavanje pitanja i problema, sve je samo ne brzo i kratkotrajno i trajat će nekoliko, najmanje pet te sasvim je izvjesno i nešto više godina. U ovom kontekstu, premda to nije središnji uzrok i povod pisanju teksta, moguće je napomenuti i potrebu sagledavanja izdvajanja za obranu država članica NATO saveza. Istina je, tek nekoliko, četiri države članice, izdvajaju za obranu 2 ili nešto više posto BDP-a.
No, sagledavamo li izdvajanja za obranu država članica NATO saveza tako da se fokusiramo na izdvajanja za obranu po stanovniku, sasvim je izvjesno da su ona, izdvajanja za obranu, nakon Sjedinjenih Američkih Država, najviša i najveća u Kraljevini Norveškoj. Premda su izdvajanja za obranu Kraljevine Norveške na razini manjoj od 1,5 posto BDP-a, ona su, sagledavamo li ih na razini izdvajanja po stanovniku, veća od jedne tisuće američkih dolara godišnje. U konačnici, apsolutno je dobro i prihvatljivo sve ono što je tijekom spomenutog dijela Dnevnika HRT-a izrekao aktualni ministar obrane, ujedno i potpredsjednik Vlade, general u mirovini, gospodin Damir Krstičević.
Dakako, nužno je veće izdvajanje za obranu. Snaženjem obrane i sigurnosti snaži se prosperitet i uvjeti potrebni za razvoj građana, društva i države.
No, središnje pitanje u tom dijelu poruke bilo bi sljedećeg karaktera i naznaka – a zbog čega niste na takav način reagirali i takve poruke odašiljali kao dužnosnik i zastupnik prethodnog saziva Hrvatskog sabora? Sasvim usput kazano i napisano, uz kolektivnu obranu i upravljanje krizama, prema NATO-ovom strateškom konceptu iz 2010., nužno je naznačiti i treće važno i značajno područje djelovanja – kooperativnu sigurnost. Napokon, dobra je i poruka prema kojoj nema sigurnosti bez razvoja, a razvoj je uvjet i pretpostavka snaženju i održavanju sigurnosti. Još točnije i preciznije kazano i napisano, sigurnost i razvoj, razvoj i sigurnost, idu “rukom pod ruku”.
>> Rat u Vladi za vojni proračun! Krstičević se bori s Marićem da vojska ne dobije dosad najmanje
