U časopisu Environment International izašla je studija o utjecaju mobilnih uređaja na pojavnost tumora na mozgu. Studiju je naručila Svjetska zdravstvena organizacija, a riječ je o jednoj od možda najdiskutiranijih tema u javnosti kada je o utjecaju mobilnih uređaja na zdravlje riječ, pogotovo u kontekstu tumora na mozgu. Jasno je i zašto, mobilni su uređaji postali neodvojiv dio naših života koje koristimo toliko da vjerojatno ni sami nismo svjesni koliko puta dnevno i koliko vremena. Tako se pojavio i interes za jasnim utvrđivanjem utječu li mobilni uređaji na naše zdravlje i, ako utječu, kako i u kojoj mjeri. Prema ovoj studiji takvog ozbiljnijeg utjecaja nema. Za mišljenje smo pitali prof. Nives Pećinu-Šlaus s Medicinskog fakulteta u Zagrebu, voditeljicu Laboratorija za neuroonkologiju Hrvatskog instituta za istraživanje mozga i profesoricu na Zavodu za biologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
– Smatram da znanstveni članak objavljen u časopisu Environment International izdavača Elsevier donosi zanimljive rezultate koji govore o učincima izloženosti elektromagnetskim poljima radiofrekvencije na rizik za pojavu tumora mozga. Međunarodna skupina autora predvođena znanstvenikom Kenom Karipidisom iz Australske agencije za zaštitu od radijacije i nuklearne sigurnosti (ARPANSA) iz Yallambije u svom radu uključuje rezultate prethodnih istraživanja o tri tipa izloženosti. Ponajviše su bili usmjereni na izloženost tijekom uporabe bežičnih telefona u bliskom polju lokaliziranom u području glave, zatim izloženost dalekim poljima kada je čitavo tijelo izloženo fiksnim tj. nepokretnim radioodašiljačima, i u konačnici izloženost bliskom i dalekom polju kod uporabe ručnih primopredajnika, uređaja koji su kombinacija radioodašiljača i prijamnika, a koji se koriste na radnom mjestu. Istraživanje je naručila i djelom financirala Svjetska zdravstvena organizacija – pojašnjava prof. Nives Pećina-Šlaus.
– Autori ovog preglednog rada koji je obuhvatio rezultate 63 znanstvena članka objavljena između 1994. i 2022. godine sa ispitanicima iz 22 različite zemlje fokusirali su se na studije pojavnosti (incidencije) tumora središnjeg živčanog sustava. Istraživani su specifični tumori u odnosu na izvore polja radiofrekvencije. Karipidis i njegovi koautori ističu da su u analizu bili uključeni raznoliki tipovi tumora mozga, točnije, gliomi, meningiomi, tumori hipofize, tumori akustičnog živca te tumori žlijezda slinovnica. Usporedba je napravljena između osoba koje su redovito i stalno koristile mobilne telefone i ostale navedene uređaje i onih koje nisu nikada ili su bilo koji od navedenih uređaja koristile vrlo rijetko. Rezultati metaanalize pokazali su da ne postoji povišeni rizik na pojavnost glioma, meningioma i tumora akustičnog živca bilo da je riječ o povećanom vremenu provedenom na mobitelu ili kumulativnom trajanju i broju poziva. Stoga su zaključci rada da izloženost radiofrekvencijama mobilnih telefona najvjerojatnije ne povećava rizik razvoja tumora mozga, te da izloženost radiofrekvencijama koje emitiraju nepokretni radioodašiljači najvjerojatnije ne povećava rizik razvoja tumora mozga. Isto tako, izloženost radiofrekvenciji na radnom mjestu ne mora nužno povećavati rizik razvoja tumora mozga. Treba međutim naglasiti da se ovim radom ne dotiče pitanje izazivanja mutacija ljudskog genoma niti učestalosti mutacija, što je preduvjet za nastanak tumora pa tako i tumora mozga – kaže prof. Nives Pećina-Šlaus.
Iako je riječ o neizonizirajućem zračenju, začuđujuće je da do danas nije utvrđen točan mehanizam koji bi podupro (pojasnio) potencijalne učinke radiofrekvencije na karcinogenezu, tj. njihovu uzročnu povezanost.
POVEZANI ČLANCI:
– Zbirne analize najnovijih rezultata, posebice onih na eksperimentalnim životinjama, još se čekaju, iako postoje pojedinačne prethodne studije, spomenimo primjerice studiju Međunarodne agencije za istraživanje raka (International Agency for Research on Cancer, IACR). Isto tako treba shvatiti da se paralelno provode istraživanja na laboratorijskim životinjama i stanicama uzgajanim u laboratorijima o efektima elektromagnetskih polja radiofrekvencije u eksperimentalnim pristupima. Istaknimo da je pregledni rad samo jedan u nizu objavljenih u specijalnom broju ovog časopisa posvećenog ovoj problematici, a u kojem se nalaze i radovi koji govore o drugim aspektima, primjerice o utjecaju na adolescente, reproduktivno zdravlje, itd. Pregledni rad koji je očito u medijima izazvao veliku pozornost, najvjerojatnije zato što svi korisnici bežičnih telefona mogu odahnuti jer se neprestano tinjajuća sumnja o utjecaju koji izloženost elektromagnetskim poljima radiofrekvencije ima na razvoj raka ovom studijom pokazala netočnom – govori prof. Nives Pećina-Šlaus.
– Čini se da zabrinutost javnosti o svakodnevnoj uporabi različitih tehnologija koje rabe elektromagnetsko polje radiofrekvencije i njihovu utjecaju na zdravlje ljudske populacije za sada nije opravdana. Potrebno je međutim neprestano motriti doze zračenja kao i ukupna razdoblja izloženosti tijekom života, a posebice u njegovim osjetljivim fazama, primjerice u djetinjstvu ili prenatalnom periodu te pričekati rezultate istraživanja na većem broju različitih tipova raka i provoditi reviziju preporuka ovisno o razvoju tehnologija. U jednom od prethodnih znanstvenih istraživanja koje je proveo IARC navodi se da se još uvijek prikupljaju dokazi te da treba pomno pratiti potencijalnu vezu između tumora mozga i mobilnih telefona. Potrebna su dodatna istraživanja temelju duljeg praćenja, posebno tzv. teških korisnika. Nije na odmet okrenuti se pragmatičnim mjerama smanjenja izloženosti tako da koristimo hands-free uređaje ili šaljemo poruke. Zanimljiv je i podatak koji navodi kako su mobilni uređaji najčešći tipovi bežičnih uređaja. Gotovo tri četvrtine svjetske populacije u dobi od 10 godina naviše posjeduje mobilni telefon. Važno je napomenuti da postoje preporuke i smjernice o dopuštenim razinama izloženosti ovakvom tipu zračenja, ali da se kontinuirano javlja potreba za njihovom reevaluacijom i revizijom s obzirom na napredak tehnologije. Recimo, relativno je kratko prošlo od uvođenja 5G tehnologije, tako da su istraživanja 5G mobilne mreže za sada oskudna. Ipak, postoji istraživanje na osobama koje rade na radarima i izložene su frekvencijama većim od 6GHz, te se pokazalo da nema dokaza o izloženosti i pojavi glioma. Buduća istraživanja planiraju epidemiološke studije na ovim novijim tehnologijama – kaže prof. Nives Pećina-Šlaus.
GALERIJA Poplave u središnjoj Europi
Izloženost mobitelu pojačava tinitus. Da li su to radiofrekvencije ili nešto drugo, manje je bitno.