Samo činite još više svega onoga što vas je i dovelo tu gdje jeste jer ionako nemate drugog izbora i sve će biti u redu – otprilike je poruka koju su prekjučer Hrvatskoj uputili izvršni direktori Međunarodnog monetarnog fonda.
Kao i svake godine, u skladu s člankom IV. sporazuma, u Hrvatskoj je od 27. travnja do 10. svibnja boravio tim MMF-ovih eksperata i razgovarao s premijerom (sad već bivšim) Oreškovićem, njegovim (sad već samo “tehničkim”) zamjenikom Petrovom, s nekoliko “tehničkih” ministara, guvernerom HNB-a Vujčićem i drugima. Iz njihova izvješća vidi se da su s hrvatskim dužnosnicima uglavnom razmjenjivali komplimente.
MMF-ovci su hrvatskim sugovornicima čestitali na politici koja je stvorila tvrdokornu nezaposlenost “znatno veću nego u usporedivim zemljama”, bruto domaći dohodak i sedmu godinu 11 posto ispod onoga iz pretkrizne 2008., stope rasta po kojima Hrvatska nikada neće dostići zemlje u okruženju i lihvarske bankovne kamate na kredite od 7,5 posto.
MMF-ovi izvršni direktori “pozdravljaju” hrvatski oporavak, ali i sami vide da on baš i nema puno veze s Hrvatskom, nego da ga Hrvati mogu zahvaliti oporavku potražnje kod svojih inozemnih kupaca, većem dolasku turista i milostinji europskih fondova. Sve ono što Hrvatska može zahvaliti sama sebi, to i dalje ostaje: golemi javni dug i proračunski deficit, niska zaposlenost, spori rast, izostanak razvoja, loše poslovno okruženje, mukotrpno razduživanje građana i poduzeća, precijenjeni tečaj kune…
Pa ipak MMF ponovo Hrvatskoj savjetuje još više istoga: “fiskalnu konsolidaciju koja će biti poticajna za rast” i nastavak politike kvazivalutnog odbora. Zanimljivo je, međutim, da MMF-ovci dobro znaju kako ni jedno ni drugo nije za Hrvatsku dobro. Za ovo prvo je dobro poznato, i teorijski i empirijski, da ne postoji, a ovo drugo se i u njihovim vlastitim studijama naziva “zlatnom luđačkom košuljom”.
Tako su i naši najnoviji MMF-ovci besmislenost svojih savjeta pokušali otkloniti posebnim uvjetima pa Hrvatskoj preporučuju “fiskalnu konsolidaciju koja će biti VIŠE poticajna za rast” (“MORE growth-friendly”), a pozivaju i na deeuroizaciju, ali “uz očuvanje financijske stabilnosti dok ne bude moguće uvesti euro”. Ne kažu kako bi to i kada moglo postati moguće, ako po njihovim prognozama hrvatski ključni ekonomski indikatori ostaju izvan maastrichtskih okvira sve dokle pogled seže. Ne bi li u tom slučaju MMF trebao Hrvatskoj savjetovati da ekonomsku politiku gradi na pretpostavci da euro neće uvesti još barem 10-15 godina, ako će ikad?
U MMF-ovu izvješću o konzultacijama s Hrvatskom “po članku IV.” još se jednom u punom sjaju pokazao MMF-ov pristup “klijentima” koji se može sažeti u pet riječi: ne talasaj i plaćaj svoje dugove. Po MMF-u, provede li Hrvatska dosljedno nacionalni program reformi, to će joj automatski povećati rast BDP-a za tri posto. I svi će joj se loši pokazatelji “stabilizirati”. Jedini je problem što će do u dogledno vrijeme i ostati na katastrofalno lošoj razini.
