Mogu biti na hladnome, na toplom u vrućoj vodi, hladnoj vodi, u bundi na 40 stupnjeva Celzijevih, u pidžami na -10 stupnjeva, ali bude mi muka kad se treba vidjeti na platnu. Prvo gledanje je najgora kazna, ali onda duboko dišem i pogledam, kaže Judita Franković. Godinu od koje smo se oprostili glumica Judita Franković može proglasiti uspješnom ili njezinim riječima godinom sretnih okolnosti i prekrasnih susreta. “Djeca jeseni”, “Zagrebačke priče” i “Sonja i bik” Juditina su filmska ostvarenja u prošloj godini, a početak 2013. također je u znaku ove glumice jer se na HTV-u počela prikazivati nova serija “Počivali u miru” u kojoj ima glavnu ulogu.
U “Počivali u miru” glumite novinarku Luciju Car koja istražuje sudbine ljudi pokopanih na napuštenom zatvorskom groblju. Kako vam se svidjela ova pomalo detektivska uloga?
– Cijela mi se stvar svidjela već na castingu. Tada zapravo nisam još puno znala o seriji, ali se u tih nekoliko dijaloga koje je trebalo odigrati na audiciji vidjelo da je priča slojevita. Koncept je takav da svaka epizoda, uz nas nekoliko likova čije se priče pričaju paralelno kroz sve nastavke, ima svoj glavni lik. Imala sam priliku vidjeti materijal i mogu vam reći da su kolege sjajne!
Volite li serije sličnih zapleta?
– Kao klinka sam voljela Agathu Christie i njezina Poirota. Gutala sam njezine knjige i televizijske ekranizacije. Najdraža knjiga bila mi je “Deset malih crnaca”. U zadnje vrijeme najbolja mi je serija “Breaking Bad”, kod nas prevedena “Na putu prema dolje”, a za zadatak sam dobila pogledati neke danske serije. Ali moja najdraža serija ipak su “Prijatelji”, njih već znam napamet.
Vjerujete li u priče o duhovima?
– Vjerujem u prošle i buduće živote.
Jeste li praznovjerni?
– Vjerujem u intuiciju i u ljubav, dakle nisam.
Kakva je bila atmosfera na snimanju “Počivali u miru”? Radili ste s doajenom glumišta Miodragom Krivokapićem, je li vam udijelio pokoji savjet tijekom snimanja?
– Sjećam se našeg prvog susreta, nisam ga poznavala i nisam znala puno o njemu. Došao je iz Beograda na naše zajedničko probno snimanje u kožnoj jakni, s cigaretom u ruci i neizmjerno markantan. Odmah je izazvao “wow” efekt svojom pojavom. Pred kamerom smo odigrali scenu prvog susreta naših likova i bilo je divno! Mislim da smo se svi koji smo tada bili u toj sobici istog trena zaljubili u njega!
U kinima se prikazuje i film “Sonja i bik” u kojem glumite aktivisticu koja se bori protiv održavanja borbi bikova. Koliko se Sonja razlikuje od Judite?
– Pa nikad ne glumite sebe, uvijek je to kompilacija odnosa među likovima, danih okolnosti, vašeg i redateljeva viđenja lika, kostima, šminke, kamere. Jedna mi je prijateljica nakon filma rekla da joj je uvijek teško gledati ljude koje poznaje jer uvijek vidi njih, ali da joj se to nije dogodilo kad je gledala mene kao Sonju. To je divan kompliment.
U filmu se pojavljuju i zmije i bikovi. Kako ste se snašli u tom društvu, je li vas bilo strah?
– Nije. Kad su na setu životinje, uvijek postoji osiguranje. Sa životinjama je veći problem što neće glumiti baš kad i kako biste vi to htjeli. Da bismo snimili scenu u kojoj mačak mora hodati po mojim leđima dok ja spavam, morali su mi u kosu sakriti hranu. Na setu ekipa uvijek mora biti spretna i kreativna.
Mnogi glumci kažu kako se ne vole gledati na televiziji i velikom platnu, jeste li i vi među njima?
– Za mene je to najgora panika, gora od svega što treba napraviti za ulogu. Mogu biti na hladnome, na toplom u vrućoj vodi, hladnoj vodi, u bundi na 40 stupnjeva Celzijevih, u pidžami na -10 stupnjeva, ali bude mi muka kad se treba vidjeti na platnu. Prvo gledanje je najgora kazna, ali onda duboko dišem i pogledam, jer nitko ti ne može tako dobro objasniti stvari kao kad ih sam vidiš i suočiš se s njima.
Dosadašnjim ulogama pokazali ste da nemate problema s golišavim scenama. Kada biste odbili snimiti scenu seksa?
– Veći je problem što te stvari budu izvučene iz konteksta pa se o njima razglaba u javnosti i izgube smisao koji u startu imaju, a da gledatelj još nije ni vidio cijelu priču. Postalo je normalnije da se ljudi ubijaju nego da vode ljubav!
Vaš idealni novogodišnji doček je...
– Uz pravu osobu, dobro vino, francuski desert, prskalice i ples. A ako sve propadne, uvijek mogu to i prespavati, nemam s tim problema.
Koji biste talent voljeli imati?
– Hm? Talent je lijepa stvar, ali ja ipak vjerujem u rad.
Sanjate li još o malom antikvarijatu u kojem će ljudi uživati u knjigama i čaju? Imate li još koji san?
– Uvijek sanjam, sanjam dok čitam knjige, dok radim uloge. Puštam da se snovi dogode, sve je moguće.
Vaš modni stil hvale modni znalci. Doživljavate li modu kao igru?
– Apsolutno, moda je za mene igra. Stvari postanu pretenciozne kad se o njima priča više nego što je potrebno. Ništa posebno ne pokušavam reći odijevanjem, moda me veseli jer mogu biti kreativna. Zaista ne očekujem da će se to svima svidjeti.
Da osvojite zgoditak na lutriji, kako biste ga potrošili?
– Naučili su me da novac treba zaraditi, vodim se tim načelom. Ali svima koji igraju želim puno sreće, nikada se ne zna gdje sreća čeka.
Koje su vam poslovne, a koje privatne želje u 2013. godini?
– Šutim k’o zalivena, da ne ureknem.
Vaš životni partner Marko Brdar ne prati vas na premijerama - je li to njegova želja ili neprimjetno dođe i izbjegne bliceve fotoaparata?
– Nekad me prati, a nekad je sa mnom u mislima, pa ima on i svog posla.
