U ovo vrijeme Interlibera, kad je knjiga i pisani tekst u prvom planu, čini se slučajnošću da su i prestižni svjetski glazbenici upravo ovih tjedana usredotočeni na – knjige. Nedavno me netko pitao “što radi Jack White i hoće li nastupati iduće godine?” Jack White navodno usporedno snima nekoliko albuma, ali prije njih, kao da gleda odličnu HTV-ovu emisiju “Knjiga ili život”, dovršio knjigu za djecu “We’re Going To Be Friends” nazvanu po davnoj pjesmi White Stripesa, koja će se u trgovinama – pretpostavljam ne samo u knjižarama – naći 21. studenog.
Za sada ju je moguće naručiti preko web stranice njegove etikete Third Man Books, a White je čita na svojevrsnoj “turneji” po Barnes & Noble knjižarama u Los Angelesu i New Yorku. Znajući ga, uskoro vjerojatno i u odabranim vrtićima, pred publikom “koja će mu postati prijatelji” i tek za desetak godina početi posjećivati njegove koncerte.
I Springsteen čita
Istovremeno, nedaleko od Whitea na newyorškom Broadwayu Bruce Springsteen tijekom četiri mjeseca uzastopnih akustičnih nastupa u Walter Kerr Theatreu čita odabrane dijelove svoje autobiografije “Born to Run” i u dvosatnom koncertno-književnom događaju sezone nudi dojmljiv autobiografski pogled na život i karijeru. Može se očekivati i neka nagrada Tony. Sve to za paprene cijene još u pretprodaji razgrabljenih ulaznica koje su se (legalno) prodavale po cijenama do 850 američkih dolara, a sada se na internetu preprodaju za 1500 i više po nastupu. Dodamo li u priču i najavu da bi se Springsteenovo autobiografsko gostovanje na Broadwayu trebalo produljiti za još četiri mjeseca, sve do lipnja, jasno je da je i on svoj odavno najavljivan novi album ostavio po strani i prebacio se na naizmjenično sviranje, pjevanje i čitanje.
Dakako, onoga što je sam prethodno napisao i za to dobio deset milijuna dolara honorara od izdavača, na premijeru su mu došli Steven Spielberg, Tom Hanks, Robert De Niro, Jimmy Lovine – davni snimatelj, a danas s Dr. Dreom vlasnik The Beatsa, tvrtke koju je kupio Apple kako bi se približio sve isplativijem tržištu streaminga pjesama – i mnogi drugi slavni koji obilaze Waltera Kerra ovih tjedana. Ako ovakvi programi postaju ventil ovako slavnim glazbenicima da svrate pozornost s muzike na riječi, jasno je da su slova, tekstovi i javna čitanja u tišini dvorane uzela primat buci koncerata.
No, čak i neki koji su nedavno svirali u Zagrebu i blizu njega, poput Nicka Cavea ili Marka Lanegana, poznati su apostoli riječi i usprkos koncertnog ambijenta u svom programu sasvim jasno ističu važnost tekstova pjesama i riječi. Naravno, Nick Cave i sam je napisao nekoliko knjiga, neke mi je i potpisao, ali vječno pitanje kako, poput Leonarda Cohena, uspijeva zapamtiti tako duge tekstove pjesama i još ih slojevito interpretirati na pozornici u okruženju koncerta i prisutne publike, i dalje vam ostaje neodgovoreno i nejasno kad ga vidite na djelu u odijelu. Možda su recentne čitalačke aktivnosti Jacka Whitea i Brucea Springsteena inspirirane lanjskom dodjelom Nobelove nagrade za književnost Bobu Dylanu, o kojemu u Varaždinu, gdje je i nastupio pred par godina i gdje upravo traje izložba s njegovim slikama i knjigama, koja je prošla prilično nezapaženo za jednog nobelovca u oku domaćih medija.
Ali, to bi bio previše lak odgovor, jer riječ je o majstorima čije su artističke mogućnosti i vrhunci odavno znani. Otkrivalačka narativno-ispovjedna struktura Springsteenovih recentnih nastupa osjetila se već i u sjajno napisanoj autobiografiji u čijoj sam hrvatskoj promociji sudjelovao upravo na lanjskom Interliberu, a prije nekoliko tjedana govorio sam i na predstavljanju srpskog prijevoda knjige “Born to Run” u beogradskom Udruženju kulture Parobrod.
Panegirici u medijima
No, osim same papirnate knjige, na tržištu postoji i audioizdanje na par CD-ova u kojem vam Springsteen nekoliko sati na uho sam čita svoju autobiografiju. Koliko mu je samo trebalo da snimi tu verziju? Činjenica da boljeg naratora od njega teško možete sresti pretvorena je u novi koncept kazališnih nastupa, zbroj solističke svirke s klavirom i gitarom te čitanja autobiografije, koji upravo pobire panegirike po prestižnim svjetskim medijima.
Ako se kaže da “slika vrijedi tisuću riječi”, koliko tek onda vrijede riječi kad vam ih govore sami glazbenici ili glumac John Malkovich koji je nedavno gostovao u dvorani Vatroslav Lisinski. Možda je upravo on najbolja usporedba kakve bi domaća publika osjetila “žmarce” koje ovi po bijelom svijetu dobivaju češće, ali za astronomske cijene ulaznica. Stoga, mada ih ne bi mogli platiti da svrate do Interlibera, ni Jack White ni Springsteen nemaju problema s pozivima za gostovanja. Kad budu prestari za hektične višesatne nastupe s bendovima, mogu mjesecima nastupati s drugačijim programom poput ovih i u miru ekskluzivnih dvorana reinterpretirati ono što su godinama stvarali s drukčijom namjenom i u različitom kontekstu.
