Znate li kako naši ljudi na selu gledaju na susjeda, prijatelja ili poznanika koji se, kad ih sretne, stalno tuži i jadikuje nad svojom problemima, pogotovo kad za sve svoje nevolje okrivljuje druge? Ispočetka ga sažalijevaju, kad im dojadi svojim jadikovkama počnu ga izbjegavati, a kad to ne mogu i njegova svakidašnja jadikovka prijeđe granicu podnošljivosti, onda se počnu njime izrugivati.
Zamislimo tu situaciju i preslikajmo je na našu politiku, političare i javnost, pa ćemo doći do zapanjujuće spoznaje da se posljednjih godina sva vizija naših političara i njihove politike svela na svakidašnju jadikovku o ugroženosti hrvatskog puka u Bosni i Hercegovini. To je neosporna činjenica koju će vam potvrditi i najveći protivnici. Međutim, papagajskim ponavljanjem takvog stanja stvara se dojam o bezizlaznosti, a kod naroda, koji je proživio i gore situacije, stvara se osjećaj općeg potopa koji će teško preživjeti. Otupljuju se prkos i inat, stvara ravnodušnost da se ništa ne može promijeniti i da će biti onako kako im je zacrtano u nekim svjetskim centrima moći.
Taj dojam postaje jači kad se čovjek osvrne oko sebe i vidi da se oni koji bi narod trebali voditi, dati mu neku nadu i viziju kako će mu za koju godinu biti bolje, umjesto toga svađaju oko pozicija u stranci. Iznose jedan drugome prljavo rublje, mjere domoljublje po svojoj domoljubnoj vagi, umjesto da, ako imaju nešto protiv nekoga, kažu jasno i glasno zašto taj ne može biti to i to. Ne, nitko neće jasno istupiti i reći što ima, nego će se skloniti iza neke grupe, bez obzira na to što je do jučer bio protivnik onoga tko je stao na čelo te grupe. A sve zbog toga što vidi da bi u takvoj konstelaciji novih snaga mogao dobiti visoko mjesto ili zadržati onakvo kakvo je imao posljednjih desetak godina.
Vlastiti interes iznad općeg čini mi se da je postao trend među Hrvatima u BiH. A ako to prekrijete plaštom neke borbe za prava svoga naroda, onda imate pokriće, a nije bitno je li taj tko to želi sposoban za ono što očekuje Hrvate u BiH. Ako netko nije nikada bio prvi u svomr razredu, selu ili među prijateljima, teško da će ikada postati lider koji će moći voditi narod. A Hrvatima, kao nikada do sada, treba uistinu lider koji će moći zakucati na sva europska vrata, jer Paddy Ashdown najavio je promjenu Daytonskog sporazuma.
