Nema ničega drugog u čemu se zadnjih 250 godina hrvatske ekonomske povijesti tako dobro i tako kontinuirano zrcali kao u mineralnoj vodi zvanoj Jamnica iz Pisarovine na obali rijeke Kupe. Prošloga četvrtka, nakon što su tu vodu neprekidno 190 godina komercijalno eksploatirali hrvatski poduzetnici, Vlada RH predala ju je u ruke strancima, stanovitom nizozemskom holdingu. Vlada je tako otvorila novo poglavlje povijesti Jamnice, ali i hrvatske ekonomije. Ako će netko jednom pisati tu povijest, dalje od Jamnice podlogu i inspiraciju neće trebati tražiti.
Kupivši je od Habsburške Monarhije prvu je privatizaciju Jamnice davne 1828. proveo Vilim Lovrenčić. A kada dođe na kriminalističko ispitivanje u DORH u Gajevoj ulici u Zagrebu, Ivica Todorić, koji je drugi put privatizirao Jamnicu 1992. godine, vjerojatno neće znati da je odmah pored DORH-a donjogradska palača koju je sagradio njegov glasoviti prethodnik. A povijest Jamnice bit će prepuna takvih zanimljivosti.
I prije Ivice, još 1961. godine, Jamnicom je upravljao njegov otac Ante Todorić, tada kreator i rukovodilac legendarnog Agrokombinata. No Ante i Agrokombinat nisu uspjeli razviti biznis s mineralnom vodom, ona se u socijalistički poljoprivredni kombinat s najvećom proizvodnjom kukuruza i kokošjih jaja u Europi nikako nije uklapala. To je tek nakon 1967. uspjelo Badelu čiji su brojni trgovački putnici uvjeravali Hrvate da je Jamnica za gemišt bolja od slovenske Radenske.
Ali, u transformaciji hrvatskog komunističkog gospodarstva u kapitalističko Jamnica je izdvojena iz Badela u posebno poduzeće, a Ante Todorić najbolje je znao kolika je njezina potencijalna tržišna vrijednost pa nije žalio kredita koje mu je u Zagrebačkoj banci odobrio Franjo Filipović da pobijedi na javnom natječaju za privatizaciju Jamnice dokapitalizacijom. Dalje je posao preuzeo Antin sin Ivica.
Gledajući unatrag, moglo bi se reći da eksploataciju pisarovinske mineralne vode strancima nije prepustila Vlada, nego je to zapravo učinio Ivica Todorić kada je svoj domaći biznis s tom mineralnom vodom razvijao inozemnim kreditima koje nije mogao vraćati. Moglo bi se reći i da je Vlada samo priznala gotov čin pred koji ju je stavio Ivica Todorić, mada ni ona nije bila bez alternative. Ali, što je tu je: hrvatska je voda otišla strancima od kojih je niti jedan domaći poduzetnik, za razliku od Lovrenčića i Todorića nekoć, vjerojatno nikada više neće moći otkupiti. Jamnica je, naime, jedan od najvećih hrvatskih biznisa i njezina je vrijednost za današnje domaće džepove nedohvatna.
Litra Jamnice u maloprodaji stoji četiri kune (3,99), a Vlada je u četvrtak nizozemskom holdingu prenijela koncesiju na crpljenje do 280 milijuna litara na godinu do 2029. Jamnica od početka tisućljeća puni po 200 i više milijuna litara godišnje i po postojećoj koncesiji činit će to još deset godina. Ukupna vrijednost njezine proizvodnje u maloprodaji samo u tih 30 godina bit će oko 30 milijardi kuna.
a todoricu je koncesiju dala vlada.......koncesije nisu prenosive na novog vlasnika firme al vlada zdusno radi na tome da to promijeni .....