Philippe Pons razgovarao je s Robertom Boyerom, direktorom istraživačkog odjela u Državnom središtu za znanstvena istraživanja (CNRS).
- Dugo se mislilo da su metode američkog kapitalizma nužne i dovoljne za gospodarsku dinamiku. "Čarobna formula" nije dala rezultat. Je li se kasnije prebrzo odustalo od "japanskog obrasca"?
- Kada se u ožujku 2000. rasprsnuo internetski balon, događaji koji su zaredali u Sjedinjenim Državama doveli su do nove procjene utopija iz 90-ih, koje su se, kako se čini, temeljile na neprijepornom vodstvu Amerike.
Prva je utopija učvršćivala vjerovanje da će informacijske tehnologije pokrenuti novi schumpeterski ciklus prema imenu austrijskog ekonomista XX. stoljeća, zagovarača poduzetničke odvažnosti. No, s padom prodaje računala i s padom ulaganja u servere, primijećeno je da su one bile sveprisutne, ali nisu bile toliko presudne.
Druga se procjena tiče financija. Snažan američki rast nisu toliko pokretale informacijske tehnologije koliko financijske usluge. One su proizvele balon optimizma koji je doveo do zamaha burze, zajmova, nekretnina, potrošnje i vanjskog deficita SAD-a. Dok su američki stručnjaci s visine gledali na Japan, koji nije uspijevao riješiti problem loših dugova, ovi pogađaju i SAD. Pogrešno je mišljenje da se sve može povjeriti financijskim tržištima: njihov zamah, koji je trebao osigurati uspješno ulaganje kapitala, ide na ruku likvidnosti dionica, koja povoljno utječe na nagađanja i pojavu financijskih balona.
Treća procjena: Amerikanci su tvrdili da njihove ustanove simboliziraju dobro upravljanje poduzećima. No, iza navodne jasnoće otkrila se epidemija pohlepe o kojoj svjedoči stečaj Enrona. Zemlja "dobrog upravljanja" pati pak od bolesti za koje se vjeruje da su "azijske" (korupcija, pajdaški kapitalizam itd.). Ukratko, ruše se temelji napretka 90-ih. Pouka Europljanima i Japancima jest: američke ustanove iz 90-ih nisu kanonski obrazac koji treba oponašati. Skandinavci su bili bolji: napredovali su u primjeni informacijskih tehnologija, sačuvavši socijalnu jednakost. Glavna značajka Japana u zadnjih deset godina bila je iznimna sporost u prilagodbi globalizaciji kako bi se sačuvale temeljne socijalne nagodbe i kako se ne bi uništilo čvrsto socijalno tkivo, pa i zaustavilo restrukturiranje industrije. Pritisci da se prihvati obrazac koji će poticati financije trebali bi se smanjiti jer je u SAD-u pokazao svoju ograničenost. U tom smislu američka kriza stiže u pravi čas.
Mislilo se da je deflacija azijska posebnost i da je posljedica loše monetarne politike. No, u jesen 2002. deflacija je postala velika prijetnja i za SAD, gdje mnoge promjene podsjećaju na promjene u Japanu 90-ih. Prevelika produktivnost i loši dugovi mogli bi se nagomilati čim prsne balon nekretnina koji podupire aktivnost. Tako Japan opet postaje uzor SAD-u! (H)
