Siječanj je 1989. godine. Komuniste u Hrvatskoj predvodi Stanko Stojčević, a Franjo Tuđman osmišljava kako osnovati disidentski pokret. Ronald Reagan broji posljednje dane svojeg uspješnog mandata na čelu SAD-a, a Berlinski zid još dijeli dvije Njemačke. No, u dalekom Japanu sedmog dana te prijelomne godine umire car Hirohito i nasljeđuje ga njegov sin Akihito. Tri desetljeća kasnije Akihito postaje bivši.
Naime, u utorak će postati prvi car u posljednja dva stoljeća koji je abdicirao, a dan poslije naslijedit će ga njegov sin, princ Naruhito. Svijet je danas potpuno drukčije mjesto nego 1989. godine, ali Japanci su unatoč silnim promjenama mogli biti sigurni – njihov im je car Akihito obećao mir i obećanje je ispunio.
Kontroverzna uloga u ratu
U japanskom političkom sustavu car ima ceremonijalnu funkciju koja je većinom ograničena ustavom. No postoji još jedna, važnija uloga koju su mu namijenili Amerikanci nakon što su okupirali Japan po završetku Drugog svjetskog rata, a to je da djeluje kao simbol ujedinjenja zemlje. To olakšava Japancima da istodobno kritiziraju vladu, a da se poštovanjem koje izražavaju caru odriču prijezira prema državi.
Posljednji japanski car koji je abdicirao bio je Kokaku 1817. godine, no do danas nije baš jasno koji su mu bili motivi. Što se Akihita tiče, nema nepoznanica – već je bio liječen zbog raka prostate, a iza njega je i operacija srca. Budući da je zagazio u 86. godinu, sam je tražio način kako odstupiti s prijestolja. Zbog toga je morao zamoliti parlament da mu dopusti abdikaciju jer zakonodavstvo to caru nije dopuštalo. No, koliko su Japanci konzervativni i koliko im je car važan, svjedoči i to što se zakon iz 2017. godine komotno može nazvati “lex Akihito” jer abdicirati prema njemu može samo trenutačni car.
Odmah će 1. svibnja carsku funkciju preuzeti njegov sin, princ Naruhito. Kasnije tog jutra primit će mač, dragulj i zrcalo, carske dragocjenosti koje je, prema japanskim mitovima, carskoj obitelji dala osobno božica Amaterasu.
Akihitova uloga bila je posebno važna u posljednjih 30 godina. Japanci i Hrvati zasigurno imaju jedno zajedničko, a to je osjećaj tereta koji im je na pleća natovario kompliciran odnos prema Drugom svjetskom ratu. Japansko sjećanje na taj period uključuje istodobno i osjećaj zločina koji je japanski militarizam nanio zemljama u okruženju, ali i osjećaj žrtve zbog dvije atomske bombe koje su u kolovozu 1945. godine. Amerikanci bacili na otočnu državu. Car je u vrijeme rata bio Hirohito, on je to postao još 1926., a na toj je poziciji ostao sve do smrti, 1989. Zbog njegove kontroverzne uloge u ratu nad njegovom je funkcijom uvijek stajala sjena, čak i nekoliko desetljeća nakon rata, kada je Japan, još uvijek s Hirohitom na čelu, postao simbol miroljubive politike u tom dijelu svijeta.
Zbog toga je, po dolasku na prijestolje, Akihito obećao da će njegova politika biti potpuno miroljubiva. Japan su jedina zemlja na svijetu koja koristi imperijalni kalendar i godine broji prema mandatima careva, a Akihitova se era zvala “Heisei”, što se može prevesti kao “mir svugdje”. On je, za razliku od svojeg oca o čijem se stupnju involviranosti u ratove koje je Japan vodio u 1930-ima i 1940-ima još i danas vode žestoke debate u Japanu i SAD-u, odlučio potpuno okrenuti drugi obraz.
Tako je još 1992. bio prvi japanski car koji je posjetio Kinu u kojoj je rekao da žali zbog nesretnog perioda u povijesti svoje zemlje u kojem je njegova zemlja nanijela veliku patnju kineskom narodu. Slično je rekao i u Južnoj Koreji dvije godine prije toga. Tu je zemlju Japan kolonizirao još 1910. i držao je u tom statusu sve do kraja Drugog svjetskog rata.
“Mislim na patnje koje je vaš narod podnio tijekom tog perioda, koje im je nanijela moja zemlja, te osjećam duboko žaljenje zbog toga”, rekao je Akihito te 1990. Zbog toga ga Japanci i danas cijene. Za zemlju koja je nekada bila podložna razvoju militarizma, Japan je danas vrlo tvrdoglav u svojoj miroljubivosti.
Jednog od najpoznatijih povjesničara i stručnjaka o Japanu, Amerikanca Jeffa Kingstona, koji radi kao šef katedre za azijske studije na sveučilištu Temple u Tokiju, upitali smo jesu li Hirohito i Akihito bili uspješni u ulozi ujedinitelja nacije.
– Služili su kao repozitorij tradicija i simbola nacije oko kojih su se ljudi mogli okupiti, tako da su pomogli ujediniti naciju – rekao je Kingston za Večernji list.
No, zemlja se posljednjih godina istodobno promijenila. U vrijeme Hirohita, nakon rata, gospodarstvo je raslo po nekima od najviših stopa na svijetu te se ubrzanim korakom približilo najrazvijenijim zemljama. Japan je postao druga najveća ekonomija na svijetu. No, posljednjih 30 godina zemlja trpi vrlo spori rast, a period od 1990. do 2010. Japanci nazivaju “dvama izgubljenim desetljećima”. Sve je to ostavilo posljedice na japansko društvo.
– Političko se središte gravitacije pomaknulo znatno udesno te je poruka pacifizma i prihvaćanja odgovornosti za rat u suprotnosti s agendom vladine elite. Društvo i vrijednosti postale su raznolikiji i postoji više interesa za prava žena i potlačenih. Uz to, javnost je razočarana u političare i osjeća da su najbolji dani iza njih zbog slabe vlasti. Demografski izazovi starenja stanovništva te uvoz stranih radnika također su donijeli velike promjene. Mislim da se Japan pomaknuo od običnog materijalizma te želi ostvariti ravnotežu posla i života – smatra Kingston, koji je nedavno objavio knjigu “Japan” o svim aspektima poslijeratnog razvoja zemlje.
Morat će zaslužiti povjerenje
Postavlja se i pitanje što tamošnje društvo očekuje od Reiwe (“lijepa harmonija”), kako se zove era koja će početi teći dolaskom Naruhita na vlast. On će biti prvi car koji je rođen nakon Drugog svjetskog rata.
“Kad se sjetim što me čeka, osjećam se vrlo svečano”, rekao je Naruhito koji je najavio da će nastaviti tradiciju svojeg oca i pokušati biti čim bliži narodu. Također će se, kako je rekao, nastaviti skromno osvrtati na povijesne teme, posebno na Drugi svjetski rat.
– Ne mislim da japansko društvo ima posebno velika očekivanja od Naruhita, ali toliko ih se mnogo divi njegovu ocu i tomu što je napravio u posljednjim desetljećima. Tako da postoji nada da će nastaviti služiti kao glavni japanski izaslanik izmirenja te onaj koji pruža utjehu raseljenima i ranjivima – govori nam Kingston.
– Morat će zaslužiti povjerenje i moralni autoritet koji je njegov otac dobio zbog svojih postupaka i gesta. Očekujem da će možda izaći iz sjene svojeg oca te bi mogao usvojiti klimatske promjene kao svoj poseban projekt zbog dugog zanimanja za vodu, održiv razvoj i otpornost na katastrofe što bi moglo biti blisko milenijalcima – zaključuje ovaj povjesničar.
Vođa Islamske države Abu Bakr al Baghdadi pred kamerama nakon nekoliko godina anonimnosti
hrvatska ulazi u eru izgubljene nade.