Japanci mogu što Rusi ne mogu. Odnosno samo djelomično. Jer, nakon što je u subotu stigla vijest kako je njihova letjelica s landerom SLIM, Smart Lander for Investigating Moon, dovršila misiju i uspješno sletjela na površinu Zemljina satelita, slavlje je vrlo brzo zamijenila strepnja. SLIM je ostao bez energije jer izgleda kako ne povlači struju iz svoje solarne ćelije. Tako je činjenicu da je Japan postao tek peta zemlja u povijesti koja se uspjela mekano, dakle uspješno, spustiti na Mjesec sa Zemlje upravljanim vozilom, gotovo potamnila slutnja da se praktično neće moći napraviti nikakvo ozbiljnije istraživanje Mjeseca.
No, nade još ima jer, kako kažu japanski znanstvenici, kada Sunce izađe sa zapadne strane Mjeseca, solarna će ćelija početi stvarati struju i lander će moguće profunkcionirati. Ipak, u međuvremenu mora izdržati -130 Celzija koliko bude na površini Mjeseca kada ga Sunce ne obasjava. Kada su inženjeri i znanstvenici japanske svemirske agencija JAXA shvatili kako lander nema struje, povukli su sve materijale koje je SLIM do tada snimio, a onda ga ugasili tri sata nakon spuštanja kod kratera Shioli u području Mare Nectaris. Razina električne energije u njegovoj bateriji bila je 12 posto, što je dovoljno da ga se ponovno pokrene.
VEZANI ČLANCI:
– Prema telemetrijskim podacima, SLIM-ova solarna ćelija usmjerena je prema Zapadu. Kada Sunce osvijetli površinu Mjeseca s lokacijom na kojoj se nalazi sa zapada, postoji mogućnost dobivanja struje, a mi se pripremamo za taj trenutak – poručuju iz japanske agencije. No, nisu naveli točno kada bi se takva mogućnost mogla pojaviti i oživiti njihov lander. Ipak, Japanci, kakvi već jesu, misle na sve što bi se prema dosadašnjim saznanjima o letu na Mjesec moglo dogoditi pa je tako i SLIM konstruiran za nepredviđene situacije. SLIM ima mogućnost hiberniranja ako mu padne razina energije, kako je to objasnio Hitoshi Kuninaka, generalni direktor japanskog Instituta za svemir i astronautičku znanost, ISAS.
Kada se govori o toku vremena na Mjesecu, onda je teško govoriti u kontekstu Zemlje jer jedan Mjesečev dan traje oko 29,5 dana na Zemlji pri čemu se izmijeni po dva tjedna ekstremnih hladnoće i vrućine. A to je samo gruba računica koja na Zemljinu satelitu zna biti i kompliciranija. Jer, podsjetimo, Mjesec rotira oko svoje osi istom brzinom kojom se kreće oko našeg planeta pa, gledajući sa Zemlje, izgleda uvijek okrenut istom stranom, a njegova putanja oko Zemlje nije savršena, već je eliptična. Seiji Sugita, planetarni znanstvenik sa Sveučilišta u Tokiju, objasnio je da bi, budući da je solarna ploča postavljena gotovo vodoravno na letjelicu, čak je i mali nagib nakon slijetanja spriječio da dobije dovoljno sunčeve svjetlosti, posebno u ovom trenutku kada Sunce sjaji na niskoj visini.
U svakom slučaju, ako SLIM doista može "preživjeti" temperaturu od -130 Celzijevih stupnjeva, onda bi trebalo dva tjedna da uhvati malo Sunca. A lander jest tako napravljen da može to izdržati iako mu to nije i osnovna odlika. – Nije SLIM-ova osnovna namjena da izdržava hladne noći. Pa moramo priznati kako sada tek sanjamo da on to može. Ako Sunce obasja solarnu ćeliju, onda će oprema ponovo proraditi automatski pa ćemo moći slati komande sa Zemlje kako bismo upravljali SLIM-om - kazao je Kuninaka. Izrada ključnih komponenti povjerena je jednom od najboljih proizvođača, što daje razlog optimizmu. Riječ je o tvrtki Renesas Electronics Corporation koja je stvorena od poluvodičkih divizija Hitachija i Mitsubishija, dvaju, dakle, japanskih giganata.
U Renesasu su izrađeni integrirani računalni i elektronički podsustavi koji su doista napravljeni tako da mogu funkcionirati u uvjetima ekstremnih temperatura, a testirani su i na iznimno visokim razinama radijacije. Tako se može imati optimizma jer je u sastavu Renesasa i američka kompanija Intersil koja već desetljećima radi komponente za svemirsku industriju koristeći znanje pionira u toj djelatnosti poput Radiation Inc. koja se razvojem takvih sklopova bavi od 1950. godine. Takvo akumulirano znanje daje neku garanciju kako nismo još čuli i vidjeli sve od japanskog SLIM-a. Nije sve baš tako crno ni s jedne druge strane, jer izgleda da je SLIM uspio prije slijetanja otpustiti dva mala autonomna rovera, LEV-1 i LEV-2.
Bez obzira na ovaj problem, japanski su inženjeri i znanstvenici svjesni koliki su pothvat uspjeli napraviti, SLIM se uspio mekano spustiti manevrirajući do površine, ostao je u kontaktu komunicirajući sa znanstvenicima JAXA-e na Zemlji. I opet, Japanci takvi kakvi jesu, nisu slavili nakon što su shvatili da bi SLIM-ova misija mogla završiti praktično odmah nakon početka. – Teško je slaviti u ovim okolnostima. Da je sve prošlo kako je planirano, sada bih bio nasmiješen, ali moramo što je prije moguće doznati u kojem je lander stanju - kazao je Masaki Fujimoto, zamjenik direktora instituta ISAS. Japanski znanstvenici smatraju kako je sigurnim slijetanjem postignut minimalan uspjeh, no on nije bio u točnosti koja bi dopuštala da se spuštanje proglasi apsolutnim uspjehom. To je japanskim stručnjacima bilo važno jer je za ateriranje landera veličine osobnog automobila bila korištena nova tehnologija kojom bi se omogućilo znatno kontroliranije slijetanje nego prije.
Ovdje je cilj bio jako ambiciozan, dosadašnje su sonde imale cilj sletjeti negdje unutar zone široke 10 km, a SLIM je ciljao da sleti u prostoru od 100 metara. U svakom slučaju, na toj je tehnologiji JAXA radila dva desetljeća. Zbog toga SLIM zovu i Moon Sniper, Mjesečev snajper. Ali i takvo spuštanje sa slanjem prvih materijala je u svakom slučaju dovoljno da premijer Fumio Kishida na svojem X profilu zajamči daljnje financiranje japanskog svemirskog programa. JAXA je uspjela i dva puta spustiti sondu na asteroid Ryugu i dopremiti uzorke na Zemlju. Ohrabrenje je to i za Sjedinjene Države kojima je Japan jedan od partnera u programu Artemis, multinacionalnom naporu u novom osvajanju Mjeseca koje bi na kraju trebalo rezultirati postavljanjem baze na prirodnom Zemljinu satelitu.
SLIM bi na površini Mjeseca, inače, trebao raditi ono što uglavnom rade i druge sonde koje onamo slete, doznati nešto o porijeklu Mjeseca u što spada i analiza tamo pronađenih materijala posebnom kamerom. Kao i da istraži ima li na Mjesecu resursa potrebnih da se ondje uspostavi baza koja bi služila za buduće letove prema Marsu. Iako sve nije išlo po planu, kažu japanski znanstvenici, možda će misija ipak polučiti ozbiljnu količinu podataka, što je također više nego dobar rezultat.
VIDEO Japanski lander koji je sletio na Mjesec očajnički treba sunčeve energije
