Transplantaciju bubrega 41-godišnja Ivanka Konjević sanja već 13
godina. Od njezine 28. godine oba joj bubrega ne rade i svaki drugi dan
ide na dijalizu. Njoj i njezinoj obitelji, prognanicima iz Vukovara
koji su se '91. skrasili u Varaždinu, nadu je dala njima do prije
nekoliko dana potpuno nepoznata žena - Jasna Zaharov Krizmanić. Ta
57-godišnja Đakovčkana želi Ivanki donirati bubreg.
- Čim sam u “Istrazi” Nove TV vidjela prilog o mladoj ženi koja 13
godina čeka bubreg, osjetila sam udar u srce, neki neobičan dodir.
Znala sam da je to trenutak koji čekam još od mladosti kada sam
odlučila nekome darovati bubreg - kaže Jasna, medicinska sestra s
dugogodišnjim stažem.
Ima li šanse
A priču je “zakuhao” Ivankin suprug Damir, koji je preko TV Nove
potražio pomoć vidovnjakinje Vere Čudine. Ovaj umirovljeni branitelj,
koji je prošao ratne strahote i šest mjeseci bio u logoru u Sremskoj
Mitrovici, nije tražio ništa za sebe, već je samo htio znati postoji li
ikakva šansa da njegova supruga dobije bubreg. I već drugi dan nakon TV
emisije, u obitelji Konjević zazvonio je telefon.
- Baš smo ručali kad je nazvao suprug Vere Čudine. Rekao je da će nas
nazvati jedna gospođa iz Đakova. Nije prošlo ni pet minuta, gospođa je
nazvala i rekla da mi želi darovati bubreg. To je za mene bio potpuni
šok - priča Ivanka. Najprije su mislili da je sve to neka šala i da ih
netko provocira, no kako se razgovor oduljio, vidjeli su da je
Đakovčanka iskrena. I nekoliko dana kasnije dvije su žene upoznale.
Konjevići su putovali u rodni Vukovar i usput svratili k Jasni u Đakovo.
- Dirnuo me Ivankin iscrpljen izgled. Znam što znači godinama svaki
drugi dan odlaziti na dijalizu. Želim joj da može podizati svoju
13-godišnju djevojčicu koja, kako mi je rekla, i sama želi postati
medicinska sestra. Ganuo me i Ivankin suprug, koji molećivo traži pomoć
samo za suprugu - kaže ova plemenita Đakovčanka, majka dvoje odrasle
djece i baka četvero unučadi. Ne krije da je već na prvom koraku naišla
na sumnje kod dijela zdravstvenih djelatnika u svome gradu, ali je to
nije obeshrabrilo.
Sutra ide na tipizaciju tkiva. Bude li podudarnosti, spremna je na
zahvat. I njezin je suprug s time suglasan.
Što će to značiti za život obitelji Konjević, može se razabrati i iz
ovih Damirovih riječi: - Ne pamtim kada smo supruga, djeca i ja kao
obitelj otišli na more, jer supruga je stalno vezana za dijalizu. Evo,
ni kći nije išla, stalno čekamo bubreg. Nikud ne možemo otići.
Živjeti normalno
Ivanka je na listi za transplantaciju desetak godina i bilo je pokušaja
da joj transplantiraju bubreg.
- Zvali su me 2006., baš na blagdan svetog Nikole, ali mi nalaz nešto
nije bio u redu, pa me nisu smjeli operirati. Bubreg je inače odgovarao
99 posto - kaže Ivanka, koja je sve pretrage već prošla. Dok čekaju
donorski nalaz, svi se nadaju najboljem - da će Ivanka, nakon 13
godina, sa 13-godišnjom kćeri, 18-godišnjim sinom i suprugom Damirom
napokon živjeti normalno.
PLEMENITOST