U četvrtak je u studiju Večernjeg lista gostovao Ante Kotromanović, vojni analitičar te nekadašnji ministar obrane RH s operativnim i upravljačkim iskustvom iz Domovinskog rata.
Analizirao je sve aktualnosti rata u Europi, a ponajviše se osvrnuo na ukrajinsku protuofenzivu te rusku energetsku politiku.
VIDEO: Pogledajte emisiju
Ukrajinska protuofenziva traje već nekoliko dana. U kakvom smjeru akcija ide i postižu li Ukrajinci uspjehe?
Na ukrajinskom ratištu posljednjih tjedan dana imamo intenzivne i oštre borbe. Nije riječ samo o protuofenzivi koja je krenula iz Nikolajeva gdje je koncentriran veliki broj ukrajinskih vojnika koji imaju za cilj osloboditi Herson na jugu. Aktivne su borbe i na predjelu takozvane Narodne Republike Donjeck koja je pod kontrolom Rusije i proruskih separatista.
Tamo Rusi uz pomoć ekstremističkih čečenskih postrojbi pokušavaju izbiti na administrativnu granicu Donjecka i zauzeti grad Bahmut, čime bi zaokružili svoju liniju i time ojačali obrambeni blok ako ukrajinska protuofenziva urodi plodom i krene u oslobađanje Donjecka i Luhanska na istoku. Krvava bitka vodi se i kod nuklearne elektrane kod Energodara. Na tom su bojištu ukrajinske specijalne postrojbe čak i dezertirale nakon žestokog granatiranja i neuspjeha da elektranu stave pod svoju vojnu kontrolu.
Je li u ukrajinskoj protuofenzivi bilo taktičkih, operativnih i vojnih propusta?
Ukrajinski protunapad planirao se mjesecima, a sukladno tome trajale su i ubrzane obuke u vojsci. Ukrajinci su kod Hersona koncentrirali od 20 do 30 tisuća vojnika uz sofisticirano topništvo, oklop, tenkove i protuzračnu obranu. Uglavnom je to naoružanje stizalo iz različitih zapadnih država i bilo je potrebno njime naučiti rukovati. Ipak, u prvim danima akcije Ukrajinci su krenuli u tri smjera i svuda su vršili strašan pritisak na rusku liniju obrane.
Samo u jednom smjeru uspjeli su probiti rusku crtu na nekoliko kilometara dubine, ali Rusi su u najbržem mogućem roku odbili napad. Treba znati i da se Moskva pripremala na ukrajinsku ofenzivu pa su s istoka na jug transferirali golem broj oklopnih vozila, streljiva, granata, helikoptera... U svakom slučaju Rusi su još uvijek nadmoćni u smislu broja vojnika i u naoružanju. Teško je očekivati da će ukrajinska akcija biti kratka i učinkovita.
Moram priznati da sam izrazito skeptičan. Svima je jasno da takve akcije, a pogotovo u tako velikim državama s moćnim neprijateljem iziskuju godine pripreme. Ukrajina, nažalost, nema ni ljudstva ni naoružanja da bi organiziranom akcijom porazila Ruse. Ukrajinci jesu motivirani, ali na taktičkoj, strateškoj i vojnoj razini teško da mogu parirati Rusima koji imaju čvrsto izgrađen sustav i geopolitički gledano ne žele si dopustiti ni najmanji neuspjeh, makar percepcijski.
Za ukrajinski narod ne bi bilo dobro da ih početni neuspjesi demoraliziraju jer bi tako uspjela taktika iz Moskve. Ovdje je, naime, riječ o tome da se Rusija koristi istom taktikom kao u Drugom svjetskom ratu. Uz malo otpora dopustit će protivniku napad i svjesno pretrpjeti gubitke, no konačni je cilj iscrpljivanje te slom morala, ljudstva i infrastrukture na suprotnoj strani. Kad se to dogodi, mogao bi se stvoriti otvoreni prostor za Vladimira Putina koji bi moćnim vatrenim oružjem mogao zadati koban udarac Ukrajini i osvojiti strateški važnu Odesu. Ne zaboravimo i da je Krim u ruskim rukama, a on je infrastrukturno važan, s njega će se zrakoplovstvom neutralizirati svaki ozbiljniji ukrajinski pokušaj napredovanja.
Što onda preostaje Ukrajincima? Kako u svoj teritorijalni integritet mogu vratiti okupirana područja zemlje?
Bojim se da im ništa ne preostaje. Vjerojatno će se morati pomiriti s izgubljenim teritorijima i potpisati primirje. Naravno, svi bi mi voljeli da Ukrajina poluči uspjeh, ali to sada nije realno očekivati. Također treba znati da posve točnih informacija u eteru i nema jer je, uz rat na bojištu, aktualan i propagandno-medijski rat. I jedna i druga strana u javnosti svoje uspjehe prikazuje većima, a uspjehe manjima nego što jesu.
Većina vojnih analitičara tvrdi da se ukrajinska protuofenziva ne može uspoređivati s našom Olujom. Slažete li se s takvom tezom?
Apsolutno se slažem. Prije svega obuka naše vojske trajala je gotovo pet punih godina, a u Ukrajini ona traje samo nekoliko mjeseci. Drugo, 150 tisuća hrvatskih vojnika krenulo je u Oluju iz četiri smjera, a Ukrajina broji samo njih 25 tisuća i to u samo jednoj regiji. Treće i najvažnije, mi smo u Domovinskom ratu protiv sebe imali vojsku RS-a i JNA koja je s vremenom počela moralno i vojno propadati, dok Ukrajinci protiv sebe imaju milijunsku vojsku i nuklearnu silu.
Istina je, naravno, negdje na sredini. Kod te nuklearke vode se žestoke bitke koje su posljedično dovele do nekih oštećenja na objektu i njegovoj infrastrukturi. Kad je riječ o otvorenoj vatri i granatiranju, teško je utvrditi čiji je metak pogodio elektranu. Međutim, svakako treba biti oprezan i sukob pokušati udaljiti od elektrane jer bi njezino uništenje moglo značiti katastrofu za cijelu Europu ako dođe do širenja radijacije. U tom smislu pozdravljam napor međunarodnih institucija da mirnim putem apeliraju na takvu opasnost.
Sve su češće ruske prijetnje da će na zimu obustaviti isporuku plina u Europu. Može li se Europa tome oduprijeti i postati energetski neovisna?
Europa može biti energetski neovisna, ali uz višestruko skuplju cijenu plina. Čeka nas teška zima i hrvatski građani tek će sada početi osjećati direktne posljedice rata. Putinov je cilj igrati na kartu ucjene s plinom, dovesti do negodovanja u Europi i destabilizacije Bruxellesa. On jednostavno želi čuti od europskih država "ne možemo bez Rusije, pretjerali smo s osudama i sankcijama".
Kako komentirate najavu Vladimira Putina da će u Ukrajinu slati na desetke tisuća novih vojnika? Hoće li tamošnji narod to podržati?
To je logično i očekivano. Bez obzira na nadmoć ruske vojske i njihova naoružanja, u njihovim redovima ipak postoje veliki problemi koji su povezani s moralom, održavanjem oružja, korupcijom... Osim toga, Ukrajinci unatoč svemu pružaju otpor pa samim time i Rusi trpe gubitke.
Sustav s tolikom vojskom generalno je jako skup i trom, a Putin želi igrati na sigurno i rotirati svježe vojnike na frontovima i ne prepuštati riziku ikakve poraze u mikrobitkama koje bi, prema njegovoj logici, Zapad interpretirao kao poraz Rusije. Jako mu je stalo da Rusiju prikaže kao neupitnu silu. Što se pak naroda tiče, teško da će ikakva veća masa ljudi prosvjedovati protiv Putina. On je u Rusiji gospodar života i smrti te pod strogom kontrolom ima medije i ostale poluge društvene moći. Bez obzira na to što u Rusiji postoji određeni broj Putinovih kritičara, još uvijek veliku većinu čine njegovi fanovi.
CIJELU EMISIJU POGLEDAJTE U VIDEU NA POČETKU TEKSTA!
Bože očuvaj nas od njegovih analiza, znanja, časti i poštenja!