Uhićeni su 2015., optuženi 2016., a sada je jedan od njih priznao da je bio dio zločinačkog udruženja koje se bavilo preprodajom i krijumčarenjem oružja. Riječ je o Marku Nimcu (41), čiji je otac Željko Nimac, također optužen da je bio dio skupine koja je zajedno s Brunom Kovačevićem, Ilijom Lovrićem i Željkom Bagićem kupovala, preprodavala i krijumčarila oružje iz Slovačke u Hrvatsku i Njemačku.
Mlađi Nimac, koji živi u Njemačkoj, priznao je krivnju i nagodio se s USKOK-om, te je uvjetno osuđen na šest mjeseci zatvora uz rok kušnje od dvije godine. Prema optužnici teretio se da je prema nalogu svog oca otišao do Željka Bagića u Oklaj kako bio pokupio dva pištolja i donio ih ocu u Zagreb.
Događalo se to u svibnju 2015., a USKOK tereti Željka Nimca i Bagića da su se dogovorili kako će Bagić nabavljati oružje te ga dostavljati Kovačeviću radi daljnje preprodaje. I taj njihov "posao" išao je neko vrijeme. Konkretnije, prema optužnici, Kovačević i ostali time su se bavili od 2013. do uhićenja 2015. USKOK tvrdi da je Kovačević ostale organizirao u grupu, kojoj je pripadao i jedan neimenovani Nizozemac. Oružje, ukupno, 71 komad, kupovali su u Slovačkoj, a radilo se uglavnom o revolverima ili pištoljima koji su sukladno slovačkom zakonu, bili onesposobljeni za ispaljivanje bojnog streljiva. Oružje su potom prebacivali i Mađarsku pa dalje u Hrvatsku gdje su ga prepravljali. Tako prepravljeno oružje odvozili su u Nizozemsku i tamo ga prodavali. A onda im je u nekom trenutku ponestalo sreće jer je njihov posao razotkriven zahvaljujući jednom ubojstvu u Nizozemskoj u kojem je korišten Glock proizveden u Slovačkoj s kojeg nije bio izbrisan serijski broj. Istražujući to ubojstvo, nizozemska policija razotkrila je lanac kupoprodaje oružja iz Slovačke u Hrvatsku i Nizozemsku, što je na koncu rezultiralo uhićenjem Kovačevića i ostalih.
Prije toga su svi oni jedno vrijeme bili tajno praćeni i prisluškivani, a razgovore su vodili u šiframa. Inače među svima optuženima je najzanimljiviji Željko Nimac, koji je svojevremeno jedno vrijeme proveo u zatvoru zbog razbojstva koje, kako je kasnije utvrđeno nije počinio, što je i dokazao u obnovi postupka.
- Ne osjećam olakšanje, jer zapravo svega još nisam svjestan. Protekle su godine za mene bile teške, a pogotovo za moju obitelj. Upropašteni smo i psihički i financijski, a nakon svega, osjećam se i neugodno. Jer, iako su me oslobodili, uvijek će se naći netko tko će misliti da to baš nije tako. Da mi je netko rekao da će mi se ovo dogoditi, ne bih vjerovao jer je u to nemoguće povjerovati. Da bi te sud oslobodio, mora biti siguran 300 posto. Valjda je to sada tako – kazao je Nimac u svibnju 2010. za Večernji list.
U to vrijeme, Nimac je nakon osam godina pravne bitke te tvrdnji da nije počinio razbojstva zbog kojih je bio osuđen na tri i pol godine zatvora te je 2008. bio upućen na izdržavanje kazne, dobio sudsku satisfakciju. Jer koji mjesec prije, pravomoćnom je postala presuda kojom je u obnovljenom postupku oslobođen optužbi da je počinio dva razbojstva u kolovozu i rujnu 2002. Nimac je tvrdio kako u tim poštama nikada nije bio te da je u vrijeme pljački bio na drugim mjestima, a njegov alibi potvrdili su i drugi. Iako su još tijekom suđenja vještaci upozoravali da je Nimac previsok u odnosu na razbojnika, kojeg su snimile nadzorne kamere, sud je ipak više vjerovao zaposlenicama koje su tvrdile da je baš Nimac orobio te pošte.
Županijski sud nepravomoćno ga je osudio na dvije i pol godine zatvora, a Vrhovni sud kaznu mu je još povisio na tri i pol godine. No tražio je obnovu postupka koju je dobio 2009. tijekom koje je uz pomoć najnovijih tehnologija, 3D rekonstrukcije visine razbojnika dokazao da ne može biti počinitelj. To vještačenje utvrdilo je kako je razbojnik iz jednog razbojstva visok između 178 i 179 cm, dok je Nimac visok 186 centimetara. Razbojnik iz drugog razbojstva bio je, pak, čak 8 do 12 centimetara niži od Nimca. Osim visine, vještaci su utvrdili kako se Nimac od razbojnika sa snimke nadzorne kamere razlikuje i po obliku glave. Nakon što je 2010. pravomoćno oslobođen, Nimac je tužio državu tražeći naknadu šete od 330.000 kuna, a država mu je, priznajući svoju pogrešku, ponudila 40.800 kuna tvrdeći da je traženi iznos previsok. Na takvu odštetu Nimac nije pristao, a na koncu mu je i Općinski građanski sud zbog ukupno 11 mjeseci i 10 dana provedenih u zatvoru, kao i zbog teških posljedica neosnovanog lišavanja slobode dosudio 140.000 kuna odštete.
