Slava Ukrajini! Slava herojima! Želite li biti na vijestima, zaziva vođa prosvjeda usred Majdana. Odgovor gomile na Trgu nezavisnosti u Kijevu potvrdan je. Definitivno žele. Isprva je ozračje mirno – čuje se pjesma, molitva, drže se nadahnuti govori. No, u trenutku kada se umiješa specijalna policija sa suzavcem i palicama, trg se pretvara u bojno polje. Prosvjed protiv korumpiranog predsjednika Viktora Janukoviča gušen je u krvi u veljači 2014. godine: tragična bilanca govori o stotinu ugaslih života, isto toliko je nestalih, nekoliko stotina ranjenih. Godina je nepovratno izgubljena, a Ukrajina se nalazi usred krvavog rata i pred ekonomskim kolapsom, razapeta između Rusije i Europe. Prve korake tog sukoba označio je upravo Majdan.
Nezadovoljni novom vlašću
Točno godinu dana kasnije, ova priča poprima posve novo značenje, dok sukob eskalira do neslućenih razmjera, pa višemjesečni prosvjedi na središnjem kijevskom trgu djeluju tek kao gruba uvertira u puno veću tragediju. Podsjetnik na krvavu veljaču danas su fotografije prosvjednika na mjestima pogibije. Danas, ove lokacije postale su ishodišnim točkama svake turističke rute. Gosti grada posjećuju i Euromajdan muzej, u kojem su izloženi predmeti koje su prosvjednici koristili u uličnim borbama: Molotovljevi kokteli, kacige, gas maske. Ovo mjesto postalo je svojevrsnim svetištem koje ljudi svakodnevno obilaze i odaju počast poginulima u tišini.
Vijore se zastave, tisuće svijeća upaljene su u čast poginulih u sukobima s policijom. Velika je tuga zbog onih koje su na Majdanu poput glinenih golubova poskidali snajperisti, tuga koja se miješa s bijesom. Taj je bijes uperen prije svega na tamošnju vladu. Do danas nije rasvijetljeno tko je pucao na prosvjednike i policajce. Tko su bili neposredni počinitelji? Tko je izdavao naredbe? Obitelji žrtava još uvijek čekaju na odgovore. Ukrajinsko pravosuđe je zakazalo u rasvjetljavanju ovih zločina. Rane su svježe, nikako da zacijele. Mnogi su se proteklih dana uputili na Trg nezavisnosti, poznatiji kao Majdan. "Vrlo sam zahvalan domoljubima koji su bili na Majdanu i koji su, uprkos pritiscima i zabranama da obavljaju svoju ljudsku i medicinsku dužnost, pomagali ljudima. Pomagali su ranjenima i spašavali živote. Znam da su mnogi liječnici sada u zoni sukoba i da riskiraju svoje živote spašavajući druge, hvala im", kazao je u prigodi obljetnice Vitalij Kličko, nekoć prvoborac s barikada i jedan od lidera opozicije, danas gradonačelnik Kijeva.
Odaje priznanje medicinskom osoblju koje je pomagalo prosvjednicima na Majdanu. Okupilo se i njih na komemoraciji toga dana, među njima je i glavni liječnik "ratne" bolnice. Drži počasnu povelju u rukama. Ipak, nije sretan. "Osjećam tugu, jer smo godinu nakon događaja na Majdanu izgubili mnogo više ljudi na istočnoj fronti. Zbog toga očekujemo još mnogo posla", kaže Ruslan Ivanovič. I on kritizira novu vlast: nisu se, kaže, pokazali mnogo boljima od svojih prethodnika. Misao je to koja se često čuje i na koju Kličko odgovara ovako: "Kritiziraju nas, upućujem iskrene isprike što se stvari ne odvijaju brzinom koju građani žele. Ali, sve radimo otvoreno i iskreno. Transparentno..."
Majdan su ovih dana pohodile i brojne televizijske ekipe iz cijeloga svijeta, među njima i ona Al Jazeere. Nasumce zaustavljaju okupljene građane, pa pronalaze veću skupinu koja je došla javno postaviti pitanje novim vlastima šta su, zapravo, učinili u proteklih godinu dana. "Tražimo odgovore: tko je ubio naše heroje ovdje u Institutskoj ulici? Tko su njihove ubojice? Što je s reformama koje smo tražili, a koje se nisu dogodile", pita Jurij Derevjanko, obični građanin. Pitanja upućena predsjedniku, vladi, glavnom tužitelju i Ministarstvu unutrašnjih poslova... neprekidno se roje. Građani gotovo unisono dišu: tražili su promjenu sistema, a dobili tek promjenu rukovodstva.
Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko okupljenima je poručio kako je zemlja ujedinjena u borbi protiv separatista na istoku. "Zadržat ćemo cjelovitu državu samo ako ostanemo ujedinjeni, ako izbjegnemo međusobne podjele, ako peta kolona ne uspije razbiti naše jedinstvo. Samo ćemo tako uspjeti", grmio je Porošenko, u trenutku dok Putin šalje tenkove i vojnike prema Novoazovsku, na istočnoj obali, koji samo što nije postao novo bojište. Za 32-godišnjeg Mikolu Marusyka uspomene na Majdan i dalje su svježe. Golemi panoi na golemom gradskom trgu podsjećaju na dane provedene na barikadama: 19. veljače specijalna policija snajperima je pokušala prekinuti proteste. Marusyk je ranjen u nogu. "Kada je pucnjava počela, krenuo sam se spuštati dolje i snimati kamerom. Nakon dvije-tri minute snimanja, pogođen sam. Pao sam na zemlju, a zvuk prolaska metka kroz nogu čuje se čak i na kameri. Izvukli su me i prevezli me u bolnicu", prisjeća se Marusyk. Tog dana 49 ljudi je ubijeno, a stotine su ranjene. Bio je to posljednji pokušaj proruski orijentiranog predsjednika Janukoviča da se nasilnim putem zadrži na vlasti, ali i kulminacija protesta nezadovoljnih Ukrajinaca. Središte grada izgledalo je poput duge linije fronte: šatori i barikade podignute su na svakom koraku, a obračuni s policijom bili su svakodnevnica. Marusyk kaže da se sve, ipak, isplatilo. "Majdan je donio promjene i naravno da je vrijedilo. Ljudi koji su ovdje stajali, pogotovo oni koji su dali živote, nikada se nisu zapitali vrijedi li. Svi su znali da mogu poginuti, ali usprotivili smo se vlasti koja nije valjala", rekao je.
Danas na istom mjestu, drugačija slika. Barikade su uklonjene, iako se veliki broj građana tome usprotivio. "Barikade su trebale ostati, barem one od kojih je sve krenulo. Prva i najvažnija bila je u Institutskoj ulici, podignuta još u prosincu 2013. godine. Ona je simbol koji je pokazao da znamo obraniti zemlju", rekla je Svetlana, stanovnica Kijeva. "Sve je očišćeno, ulice su renovirane, ali moralo je nešto ostati, kako bi se ljudi sjetili da žrtve nisu bile uzaludne. Ovo što je ovdje, što vidimo, nije dovoljno. Osjećam se kao da nešto nedostaje".
Istodobno, nekolicina lidera s Majdana koji su uz oporbene političare predvodili proteste, danas i sami ulaze u politiku. Među njima i Natalija Sokolenko, bivša novinarka i aktivistica.
"Kada je Euromajdan krenuo, znali smo da će Janukovič pasti i da će doći nova vlast. Međutim, ljudi poput Jacenjuka i Klička nisu reformatori, neće provoditi reforme i zato se mi novinari, aktivisti, civilni stručnjaci moramo uključiti. Nova vlada nakon pada Janukoviča prijedloge reformskih zahvata nije htjela provoditi. Želimo promijeniti izborne zakone, uvesti proporcionalan sistem, kao u Europi, ukinuti oglašavanje političkih stranaka, prisiliti zastupnike da više sjede u parlamentu...", kazala je Natalija Sokolenko.
Janukovič ruski talac
Prošlo je točno godinu dana i od trenutka kad se Viktor Janukovič, krvnik s Majdana, dao u bijeg. Iz Kijeva je pobjegao dan nakon masakra, 21. veljače, a prvo je utočište pronašao na istoku Ukrajine, da bi se potom preko Luganska i Donjecka otputio u Rostov na Donu, na jug Rusije. Danas, međutim, nitko ne zna gdje je, javni pogovor kaže kako je uzeo rusko državljanstvo, pao u depresiju i odao se alkoholu. Oleg Mitvol, bivši dužnosnik u moskovskoj regiji, otkrio je ruskim medijima da mu je Janukovič bio susjed i da je vilu nedaleko od Kremlja, podignutu usred golemog imanja, platio 45,6 milijuna eura. Tvrdi da živi sa sestrom svoje bivše kuharice s kojom je očijukao i prije bijega, na trenutno nepoznatoj lokaciji.
Kremlj, međutim, nikad nije potvrdio da mu je darovao državljanstvo, a neki analitičari smatraju da mu je Rusija pružila utočište, ali ga ne podržava, već samo tolerira. "Sve se više čini da je ruski talac, a ne ugledni gost", smatra analitičar Konstantin Kalačev. Naime, Janukovič više ne može biti korišten u svrhu ruske propagande i danas je u latentnoj opasnosti da ga Rusija izruči Ukrajini. To za njega ne bi bilo dobro, nipošto. Nakon što ga je novi ukrajinski parlament smijenio s dužnosti, a pravosuđe ga optužilo za smrt 82 prosvjednika, za bivšim predsjednikom je raspisana Interpolova tjeralica. Bjegunac je s one strane granice svojedobno održao i nekoliko konferencija za novinare pa pozivao Vladimira Putina da pošalje vojsku na istok Ukrajine gdje izbija krvavi oružani sukob. Ni to mu narod Ukrajine nikada neće zaboraviti, pa ni oprostiti.
Pad Janukoviča doveo je narod u euforiju, ali kako nas povijest često pouči, euforiju je ubrzo smijenila sveopća depresija. Ruska intervencija, gubitak Krima i početak sukoba na istoku Ukrajine bacili su Ukrajince u očaj. Nitko nije zamišljao da će Majdan dovesti do nemira, sukoba i nestabilnosti, nitko na Majdanu nije očekivao rat, ali vjetrovi rata snažno su zapuhali.
Na istoku zemlje, utonulom u brutalni oružani sukob između ukrajinske vojske i proruskih separatista, još uvijek se ne nazire povlačenje teškog naoružanja, iako dogovoreno nedavnim sporazumom iz Minska. Sigurno je Rusija negdje imala pripremljen plan za baš ovakav ili sličan scenarij kakvom cijeli svijet svjedoči već godinu dana. To nitko razuman danas ne dvoji, negirati to bilo bi besmisleno, ali reći da je samo Moskva krivac za aktualno stanje u Ukrajini podjednako je bespredmetno. Snažan interes u toj priči itekako su imali Amerikanci i njihovi europski partneri. Američki cilj svakako je bio pod svaku cijenu približiti Ukrajinu NATO savezu, instalirati raketni štit uz granicu s Rusijom.
Više od milijun izbjeglica
Na Majdanu, to će danas malo tko izreći glasno. Velika je tuga i zbog tisuća ljudi čije živote je na istoku zemlje odnio rat. Više od milijun ljudi u Ukrajini je pretvoreno u izbjeglice koje žive u privremenom smještaju, njihov zavičaj je opustošen. Ukrajinska vlada i predsjednik Petro Porošenko izloženi su sve većem pritisku javnosti. U ratu protiv separatista kojima se upravlja iz Moskve ukrajinska vojska dosad je doživjela niz poraza. Malo tko vjeruje u primirje, osobito u trajni mir. A Majdan još uvijek oplakuje svoje žrtve. Na trgu ovih dana jedna živa slika, simboličnog naziva: "Da se ne ponovi". Slika je futuristička. Majdan 2025. godine, prosvjednici koji traže bolji život i policija koja ih potiskuje.
>> Od odcjepljenja od SSSR-a preko Narančaste revolucije do krvavih prosvjeda
Prosvjednike na trgu Majdan su pobili plaćenici Blackwatera koji su radili po nalogu CIA i SAD. Sve je to već oprobani sistem kojim Ameri uvode "demokraciju" u zemlje diljem svijeta.