Godinama gledamo kako naši političari ne mare za stručnjake, profesionalce, nego rade po svome, kako njima odgovara, oslanjaju se na ulizice i poltrone, rade tako da se svide narodu i da sebi i svojima osiguraju što više uhljebljivačkog kruha. Posvemašnju pošast takvog ponašanja počeo je Ivica Račan koji je potjerao stručnjake koji su mu smetali, a ništa bolji nisu bili ni Mesić ni Sanader, nijedna garnitura nakon Račana ne želi profesionalce i neovisne stručnjake, osim baš tamo gdje je najnužnije.
Hrvatska je danas u najvećoj krizi od svog osamostaljenja, s kojom se može mjeriti samo ratno stanje. S mnogih strana stižu upozorenja da Hrvatska ide prema bankrotu, kako se i dalje strmoglavljujemo, da će jesen pokazati opet stvarno poražavajuće stanje...
Ne upozoravaju na to samo ekonomski stručnjaci, u koje se ne može ubrojiti ekonomski vrač Vlade Branko Grčić, nego na to upozoravaju i ljudi iz realnog sektora, koji rade u privatnom biznisu, koji svaki dan na svojim plećima osjećaju teret krize i državne birokracije koja ubija sve oko sebe. Nisu ogledalo ekonomskog stanja samo pojedine izdvojene tvrtke.
U takvoj situaciji krajnje je sljepilo pljeskati Vladi i Zoranu Milanoviću, koji idu u neku mini poreznu reformu kako bi se umjetno u državi podignule plaće i pokrenula potrošnja. Što su dosad radili? U što su utrošili tri godine mandata i našeg novca? U ništa, cijela je garnitura potpuni promašaj! Umjesto da su se od prvog dana bavili ekonomijom, bave se sami sobom, uhljebljivanjem svih svojih i ideološkim ratovima.
Dobro, svima je jasno da je Milanović izvan kontrole i kako se od njega i Vlade ne može očekivati baš ništa drugo osim da SDP i njegovi sateliti kroz neke kozmetičke promjene pokušaju smanjiti krah koji ih čeka na idućim parlamentarnim izborima.No, šef države Ivo Josipović mogao bi se i trebao izdići iz takve situacije.
Više sam puta već napisao i pozvao ga da se postavi kao državnik i da svima kaže „popu pop, a bobu bob“. Uopće nije važna Josipovićeva ideološka pozicija, njegov svjetonazor, jer su svjetonazori privatna stvar, opredjeljenje, i u demokraciji se oni moraju međusobno uvažavati. No, predsjednička pozicija nije privatna prćija, nego pozicija koja nameće dužnost i odgovornost, počevši od Ustava. On je više puta rekao da se danas domoljublje ogleda kroz brigu za ekonomiju. No, gdje je to domoljublje u praksi?
Josipović ne samo da ništa u ove četiri godine mandata nije učinio, nego ne dopušta da ga se uopće poziva na odgovornost. Nedavno je u Kninu govorio o pojavama nedemokratskih tendencija u društvu, a on je prvi koji se služi nedemokratskim postupcima i pritiscima na sve koji ne misle kao on i koji nisu uz njega! Štoviše, svima nama neprestano maže oči svojim izjavama da nije u kampanji, a sve radi kao da je odavno u kampanji na teret državnog proračuna.
On gubi kontrolu nad sobom, odbacio je svilene rukavice i nesmiljeno se počeo obrušavati i obračunavati sa svakim tko ga imalo takne i prozove. Njegovi posljednji istupi i reakcije ispod su svake civilizirane razine, na razini Zero Osvetnika! Josipović bi i te kako profitirao kad bi se postavio iznad Milanovića, kad bi jasno rekao tko i što ne valja te što treba činiti. Jer danas više nije vrijeme za kalkulante i beskičmenjake.
No, on nema ni snage ni volje. Osim tamo gdje se radi o njemu osobno i njegovim interesima. Svoju je sudbinu vezao uz Milanovićevu. Pa tako hvali njegove porezne poteze i okolo hodočasti po tvrtkama pa jedan dan govori da je Hrvatska idealna za investicije, a drugi dan kako imamo velikih problema. Koji dan govori istinu? Kako god, birači će vrlo brzo pokazati kakva sudbina čeka i jednog i drugog.
Postavljat će se Josipović iznad Milanovića, možebitno, u preuzimanju ostataka SDP-a, nakon potopa na izborima.