Tko je god dosad planirao dirnuti u prava sveučilišnih profesora, pogotovo onih najstarijih, pa stoga i najiskusnijih, ali i najpremreženijih, s najširim krugom prijatelja na visokim političkim funkcijama, nije se dobro proveo.
To je na svojoj koži osjetio i ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović kojemu je, očito iz samog vrha Vlade, upućena suptilna prijetnja da “Vlada razmatra i opciju razdvajanja tog ministarstva na dva dijela”, odnosno da bi Jovanović (p)ostao nadležan za obrazovanje i sport, dok bi netko “pametniji” preuzeo resor znanosti.
100 najboljih ostaje
Dan prije nego što je premijer Zoran Milanović 3. listopada iz saborske procedure povukao “Jovanovićev zakon” – izmjene Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju – zbila se žustra dvosatna rasprava u klubu saborskih zastupnika SDP-a u kojoj su glavnu riječ imali potpredsjednik Vlade Branko Grčić i Jovanovićev pomoćnik Saša Zelenika.
Iako ministra Jovanovića na tom sastanku uopće nije bilo, iz njegova je tabora pušten “spin” da se Grčić, bivši dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu, protivi zakonu zato što se smanjuju upisne kvote pa da on želi zaštititi svoje kolege jer se kvote najviše smanjuju na ekonomskim fakultetima. Međutim, treba reći da spomenuti zakon uopće ne predlaže smanjenje kvota i da se u zakonu upisne kvote spominju samo u jednom stavku (neizmijenjenom) – da sveučilišni Senati “utvrđuju studijske kapacitete i upisnu politiku i određuju upisne kvote”.
U tom unutarstranačkom ratu iz protivničkog je tabora također u javnost pušten “spin”, bolje reći, namjerna dezinformacija prema kojoj Jovanović novim zakonom sve profesore starije od 65 godina automatski tjera u mirovinu. Što jednostavno nije točno jer u prijedlogu zakona jasno piše da fakulteti, vodeći se kriterijem izvrsnosti, imaju pravo zapošljavati i dalje zapošljavati profesore starije od 65 godina, ali da oni u ukupnom broju zaposlenih ne smiju prijeći udio od 2,5 posto.
Dakle, nije istina da bi najbolji profesori morali napustiti svoje katedre samo zbog Jovanovićeve administrativne zabrane. Doznajemo da u slučaju zagrebačkog Sveučilišta to znači da bi oko 100 najboljih starih profesora i dalje moglo nastaviti raditi, a da bi u mirovinu moralo otići između 200 i 300 starijih od 65 godina.
E pa, kakva je onda veza između spina o upisnim kvotama i dezinformacije o prisilnom umirovljenju svih najstarijih profesora?
“Ne tjerajte starije”
– Točno je da upisne kvote doista ne ovise o ovom zakonu. Njihovo smanjenje dio je plana prema kojemu nam je cilj imati jednog profesora na 30 studenata, ali to je samo cilj, a ne zakonska norma ili EU normativ koji moramo poštovati. Na tom sastanku upisne kvote su se spomenule u kontekstu selektivnog pristupa. Naime, Agencija za znanost i visoko obrazovanje obrušila se samo na ekonomske fakultete, što sliči radikalnim idejama bivše vlasti da se na tri godine zabrane upisi na ekonomske studije na javnim sveučilištima. Ali ne i na privatnima, što upozorava na jasno pogodovanje lobiju privatnih fakulteta. S jedne strane smanjenjem kvota tjeramo studente njima “u krilo” i time im omogućujemo ekstra zaradu, a s druge još im dajemo da se za jeftin novac “dočepaju” najboljih profesora starijih od 65 godina. To je čisto pogodovanje privatnim fakultetima – kaže naš izvor iz Vlade.
>> Skupina znanstvenika otvorenim pismom protiv povlačenja zakona
Svima ovim na slici treba dati zrcala i neka urade kako je to prije Ministar "savjetovao", naravno da im on osobno treba pokazati kako se to radi u praksi!!! . ha, ha, ha, ha, ha, ha, ha, ha, ha, ha, ha, ha,