Nije prošlo ni 15 mjeseci otkako je Novi Zeland s Anthonyjem Borićem u sastavu postao svjetski ragbijaški prvak, a još se jedan Hrvat uspeo na tron u tom u Hrvatskoj slabo razvijenom sportu. I to kako! Jer dok je Borić (i zbog ozljede) malo igrao na SP-u krajem 2011. godine, Justin Tipurić bio je junak Walesa u obrani naslova pobjednika Kupa šest nacija.
Zapravo je u tom natjecanju prošao sve: najprije je bio pričuva kapetanu Samu Warburtonu, potom je igrao jer se Warburton ozlijedio, a kad se kapetan oporavio, javnost je u Walesu ustala na noge da izbornik ne miče Tipurića iz sastava. Najprije nije poslušao, no poslije je morao. Čak je kapetanu promijenio poziciju (s broja 7 na broj 6) kako bi otvorio mjesto Justinu. I nije požalio, jer Tipurić je službeno proglašen igračem utakmice u ključnoj pobjedi nad Engleskom 30:3 u posljednjem kolu. Povijesnoj pobjedi, jer nikad Wales nije uvjerljivije svladao Engleze, a nikad nije ni obranio naslov osvajača Kupa šest nacija. Do 2013. godine.
Svi skupa jeftiniji od Mandže
Justin Tipurić tako je u mjesec dana od lokalne postao globalna zvijezda, igrač za kojeg se čulo i na južnoj Zemljinoj polutci, ali i u \"njegovoj\" Hrvatskoj. Kad je o karijeri riječ, vjerojatno će uslijediti poziv za selekciju British Lions, svojevrsnu reprezentaciju Velike Britanije, koja tradicionalno odlazi na jug odmjeravati snage s Novim Zelandom, Australijom i JAR-om. Ponuda sigurno neće nedostajati, tim više što velški klubovi imaju ograničenje proračuna (salary cap) pa njegov klub Ospreyes godišnje raspolaže s 3,5 milijuna funti.
Tridesetak igrača dijeli iznos koji je manji od, primjerice, Mandžukićeve plaće. Bogatiji Francuzi i Englezi već stoje u redu... A što se Tipurićeva života tiče, ništa neće biti isto jer taj 23-godišnji ragbijaš (rođen 6. kolovoza 1989.), igrač treće linije (broj 7), postao je zanimljiv navijačima. I jedna od prvih stvari koja je otkrivena o njemu je hrvatsko podrijetlo. Nažalost, za razliku od, recimo, Borića ili igrača američkog nogometa Davida Diehla, u Justinovim se riječima teško pronalazi povezanost s pradomovinom...
– Rođen sam u Walesu i tu sam odrastao, a sanjao sam samo o tome da zaigram za Wales. Tako da mi je ovaj trofej ostvarenje sna. Otac mi povremeno odlazi u Hrvatsku, ali ja sam cijeli život u Walesu. Znam da se i u domovini moga djeda igra ragbi, ali nikad nisam imao veze s tim – izjavio je Tipurić, koji igra za Ospreyes.
Djed mu se odselio u Wales, prenose velški mediji, za Drugog svjetskog rata, a Justin je rođen u Trebanosu, seocetu u kojem živi jedva 1400 stanovnika u blizini Swansea.
– Ne znam što to ima u tom selu, ali dalo je nekoliko velikih sportaša, pogotovo ragbijaša. A toliko je maleno da se svi na ulici pozdravljamo... – kazao je Justin.
Otočane muči kako mu se izgovara prezime pa je gostujući na BBC-ju objasnio:
– Bilo je više rasprava o tome, ovdje me zovu Tipurik, u Hrvatskoj se to izgovara Tipurić... Kako bih ja volio? Ah, meni je svejedno, Tipurik ili Tipurić, doista nema veze. Roditelji su prihvatili Tipurik, lakše je, a meni je ionako nadimak Tips...
Na Twitteru su se, među brojnim čestitkama, ovih dana mogle pronaći poruke \"Morat ćemo ti poslati ćevapčiće i ajvar\", na forumima su navijači poručili \"Da se spoje Botica, Luger, Borić i Tipurić (sve slavni i uspješni ragbijaši hrvatskog podrijetla, nap. a.), kakva bi Hrvatska bila sila!\", no Justina to nije dirnulo. Samo je rekao da ne voli publicitet, da nije ni na kojoj društvenoj mreži i da ne čita novine.
Tako da mu sigurno mnogo ne znači ni podatak da ga je Wikipedia uvrstila među osam najslavnijih Britanaca hrvatskog podrijetla. Društvo su mu sestre Ecclestone, burleskna plesačica Immodesty Blaize (pravog imena Kelly Fletcher), povjesničar Marko Attila Hoare, umjetnica Bettina Jonić, glumica Rachel Leskovac i Paulo Radmilović, koji je na tri OI zaredom (1908., \'12. i \'20.) osvojio četiri zlata u plivanju i vaterpolu! Sve do veslača Stevea Redgravea 2000. nitko drugi nije osvajao medalje za V. Britaniju na trima igrama zaredom.
U Hrvatskom ragbijaškom savezu vjeruju da mogu kod Justina probuditi osjećaje prema pradomovini.
– Otac bivšeg engleskog reprezentativca Daniela Lugera član je našeg Izvršnog odbora i pokušat će pridobiti Tipurića da se uključi u neke naše propagandne akcije, za popularizaciju ragbija u Hrvatskoj – tvrdi glavni tajnik HRS-a Većeslav Holjevac.
Nemamo ljude za skauting
Za Hrvatsku su igrali mnogi potomci iseljenika, no samo iz Novog Zelanda, Australije te po jedan iz JAR-a i SAD-a. Nitko iz Europe, iako, primjerice, i sin slavnog Frane Botice, Ben, igra u Engleskoj.
– Istina je da nam je fokus na Novom Zelandu i Australiji, ali zbog toga što je skautiranje talentiranih igrača naših korijena velik posao, za koji nemamo ljudi. A u Novom Zelandu i Australiji postoje veliki hrvatski klubovi pa nam je lakše držati uvid. Ben Botica? Raspitao sam se, nema pravo igrati za nas jer je četvrta generacija potomstva, pradjed mu je iz Hrvatske... – dodao je Holjevac.
HRS je zakasnio i u slučaju Matta Kvesića (20), bivšeg kapetana Engleske do 18 godina, koji se probija u prvi sastav. A kakvu smo reprezentaciju mogli imati...
