subota 16. svibnja
Kad je Mesić u pitanju, zaista je sve moguće
Stipe se Mesić nada da poslije rehabilitacije Draže Mihailovića u Srbiji u Hrvatskoj neće biti zahtjeva za rehabilitaciju Ante Pavelića, premda je, kaže, i to moguće. U istoj prilici je branio Tita i od četnika i od ustaša i proglasio ga “najvećom ličnošću koju su Hrvati imali u svojoj povijesti”. Tako je nadmašio sebe iz govora emigrantima u Australiji u svibnju 1992. godine, istina, davši tada Titu posve suprotnu ulogu. Podsjetio je da je 1971. godine diktator rekao: “Prije će Sava ići uzvodno nego što će Hrvati imati svoju vojsku.” Zatim je nastavio: “A sad, ako me (Tito, op. M. I.) u paklu čuje (prekinut aplauzom Mesić se ponavlja, o. M. I.), da, ako me u paklu čuje, moram mu reći, da Sava, što se nas tiče, može teći i okomito, a Hrvatska ima i državu i vojsku.” Zatim je rekao glasovitu misao o dvostrukoj pobjedi Hrvata u Drugom svjetskom ratu, prvoj na početku kad je proglašena NDH, i drugoj na kraju, kad su se s pobjednicima našli za istim stolom. Dakle, Mesić se ne treba bojati mogućeg oponašanja u Hrvatskoj onoga što se dogodilo u Srbiji, jer ga je on preduhitrio: ono što su Srbi učinili sada Dražinom rehabilitacijom, Mesić je rehabilitacijom proglašenja NDH učinio prije 23 godine. Zato ga i jesmo dva puta izabrali za predsjednika.
nedjelja 17. Svibnja
Ministar Orsat Miljenić priznao je da ga je trener Judo kluba Judokan iz Požege Dane Milobara, član SDP-a, molio da mu zaposli kćer te je za jedne novine izjavio: “Točno je da me čovjek pitao za zapošljavanje svoje kćeri. Ali to je pitanje koje mi u takvim i sličnim prilikama postavi barem desetak ljudi. Svima odgovaram isto: Vidjet ćemo, javite se ako bude natječaj.” Samo što ministar nije izgovorio i glavnu rečenicu: “I onda ih sve zaposlim.” Ovaj slučaj, koji je imao velik medijski odjek, zapravo je patuljasta ilustracija “najgore kadrovske politike u posljednjih deset godina”, kako zapošljavanja i postavljanja na mnoga dužnosnička mjesta koje provodi ova vlada s Milanovićem na čelu nazivaju i svjetonazorski joj vrlo bliski lijevi analitičari. Od HTV-a, na kojem je u jednom danu po direktivi SDP-a pometeno četrdeset urednika, zatim Hrvatske narodne banke, na čelo koje je Milanović postavio školskog druga i intimusa Borisa Vujčića, do Croatia Airlinesa, gdje je za direktora imenovao obiteljskog prijatelja Krešimira Kučka, i desetaka dugih državnih tvrtki, ustanova, službi – svuda su kumovi, rodbina i prijatelji Zorana Milanovića i drugih vodećih kukurikavaca te stranački kadrovi. Čak i oni poput Siniše Petrovića, predsjednika Nadzornog odbora Ine, Milanovićeva kolege s fakulteta i prijatelja, koji je zbog izdaje nacionalnih interesa MOL-u i Mađarima bio pod nadzorom obavještajnih službi, a kao član mnoštva drugih nadzornih odbora zarađuje desetke tisuća kuna mjesečno. Možda je prezir prema ovoj državi, njezinoj pravdi koje nema i njezinim stradanjima najilustrativniji primjer Milanovićeva bratića Boška Poljaka, koji je, pošto je 23 godine bio u mirovini kao oficir JNA (iz koje nije prešao u Hrvatsku vojsku!!!) izabran za tehničkog direktora Nacionalnog parka Krka! Unatoč tome, premijer bar jedanput u tjednu ističe uspješnost i moralnost ove vlade, pa je tako i prije koji dan na konvenciji dalmatinskog SDP-a rekao kako je “sposobnija, organiziranija i poštenija od svih dosadašnjih vlada”. Podsjetimo čega je Miljenić ministar. Ministar je pravosuđa, pa bi, takav, trebao biti najosjetljiviji na sve nepodopštine, čistiji od svih u hijerarhiji, jer je pravosuđe posljednja zaštita od zala u društvu. Mirela Holy je zbog bezazlenijeg zauzimanja za jednu osobu po stranačkoj sklonosti podnijela ostavku. Sada kaže kako bi i Miljenić trebao snositi odgovornost, ali neće, jer je “s premijerom u odličnim odnosima”. Sve to pokazuje kako je Hrvatska u najgorem mogućem stanju. Siromaštvo je sve veće, pa je sve veći i goli nagon za opstankom te nastojanje da se u bijedi i oskudici spas nađe uz pomoć onih koji imaju moć i vlast, a oni koji je imaju šire je i učvršćuju zlorabeći je – u strahu da bi je mogli izgubiti. Kad se i ministar pravosuđa uprljao, nema više sredstva kojim bi se ova vlast mogla oprati.
ponedjeljak 18. svibnja
Pokolj razoružanih 90-ih bio je inačica Bleiburga
Jesu li se Ivica Račan, Ivo Josipović i još neki lijevi dužnosnici bili zaletjeli kad su išli u Bleiburg? Čini se da jesu, kao što se bila zaletjela i Račanova vlada uvođenjem državnog pokroviteljstva nad blajburškom komemoracijom. Jer, Milanovićeva vlast je to pokroviteljstvo ukinula, i sve žešće se roguši na one koji idu Bleiburg. Jer, kako reče Peđa Grbin, tamo nije riječ o “žalovanju za žrtvama, već je to žalovanje za propalom državnom tvorevinom, NDH”. Pa kad već hoće, Grbinu treba reći da je to žalovanje normalno, da je nesreća što se NDH nije održala, a zbog zločina i savezništva njezine vlasti i nije se mogla održati. Savezništvo s ubojicama iz Bleiburga i Križnog puta u kojem se Hrvatska našla poslije propasti NDH bilo je za Hrvate još gore i dovelo je devedesetih do nove inačice Bleiburga, do novog pokolja razoružanih, a razoružala ih je njegova stranka. Samo što je na Grbinovu žalost ishod bio nešto drukčiji.
utorak 19. svibnja
Lijepa Naša od lihvara pokradena!
Čitam u jednom dnevnom listu o “tajnom životu hrvatskih bankara”, koji baš i nije tajan, jer se o bogatstvu Lukovića, Prke, Radakovića, Vujčića, Sošića, Odaka, Bohačeka i drugih zna odavno. Čitam, dakle, o stanovima u kojima se može igrati nogomet, o jahtama, o superluksuznim automobilima, o ušteđevinama od više milijuna eura, o neviđenoj raskoši... O raskoši zarađenoj poštenim radom stotina tisuća Hrvata koje ti lihvari gule, koje u ovrhama izbacuju na ulicu, koje tjeraju na samoubojstva i u bijeg iz domovine pred svojom pohlepom i uništavanjem hrvatskih proizvodnji radi profita svojih stranih gazda. I čijoj djeci onemogućuju školovanje, zdravu prehranu i liječenje. A štite ih vlast, besramno hrvatsko pravosuđe i jednako besramni profiteri iz najmoćnijih zemalja Europske unije koji godišnje uzimaju milijarde kuna dobiti iz hrvatskih banaka koje su im prodane – budzašto. Lijepa Naša pokradena!
srijeda 20. svibnja
Strah od predsjednika HDZ-a pomutio im mozak
Da će HDZ pobijediti na idućim izborima pokazuju ne samo ankete nego i nevjerojatno značenje koje lijevi mediji daju “opačinama” glavnog oporbenjaka Tomislava Karamarka. Svog 92-godišnjeg oca, teško ozlijeđenog, u jednu zagrebačku bolnicu dovezao je mercedesom terencem, službenim autom tvrtke svoje partnerice Ane Šarić, na što je skočilo nekoliko crvenih novina pitajući se nije li Karamarko u sukobu interesa i hoće li o tome raspravljati nadležno saborsko povjerenstvo! Jer, službeno vozilo neke tvrtke mogu voziti samo službene osobe, pa Karamarko čini teški prekršaj! Ljevičari zacijelo znaju da će se njegova briga za oca svakome svidjeti i da bi svak u takvoj brizi isto postupio, ali im je strah od predsjednika HDZ-a pomutio mozak.
četvrtak 21. svibnja
Posmrtna pripomoć politici bivšeg šefa države
Nova stranka Ive Josipovića, umjesto Naprijed Hrvatska, trebala bi se zvati – Naprijed otpadnici, nasilje i korupcija. Jer je upravo tako sastavljena. Josipović je otpadnik od SDP-a, jedan potpredsjednik, Ivica Pančić, otpadnik je od iste stranke, a drugi, Velimir Srića, od obećanja supruzi iz 2013. godine da iz politike “odlazi zauvijek”. Organizacijski tajnik Mislav Žagar višestruki je otpadnik – od HNS-a, SDP-a i Bandića. Važne uloge mogli bi imati i Anto Nobilo, otpadnik od HNS-a, te Nikica Gabrić, otpadnik od SDP-a. Zatim, Mislav Žagar je osuđen za verbalno nasilje u obitelji, a mediji su uvelike pisali o Nobilovu nasilju – premlaćivanju žene i kćeri, do krvi. Što se korupcije tiče, sam Josipović imao je afere sa ZAMP-om i Komercijalnom bankom, a i kandidat za jednu od važnih uloga u stranci Josip Kregar proslavio se golemim kreditom koji je uzeo od Posmrtne pripomoći, gdje je bio predsjednik Nadzornog odbora. Sva skupa – posmrtna pripomoć politici bivšeg predsjednika.
petak 22. svibnja
Evo nam opet Zuroffa. Milanoviću ima tko pisati!
Opet se javio Ephraim Zuroff, direktor Centra Simon Wiesenthal – traži od Milanovića da ukine mirovine ustaškim vojnicima. Zuroff je s jedne strane poznat po nijekanju srpskih zločina u ratu u BiH, a s druge po tome što Tuđmana smatra “i te kakvim fašistom”, ali i po mnogim drugim gadljivostima. Pa premda ne zaslužuje nikakvo poštovanje i pozornost, njegovi zahtjevi i prigovori Hrvatskoj odjekuju. Stoga pokadšto treba ponoviti ono što sam na ovoj stranici prvi put citirao 2007. godine, to jest što o njegovu Centru Simon Wiesenthal u slavnoj knjizi “Industrija holokausta” piše njegov sunarodnjak Norman G. Finkelstein: “To je stvarno banda nemoralnih i bezdušnih propalica čije je glavno obilježje to da bi sve učinili za novac.” Milanoviću ima tko pisati!
game over....za milanovica i njegovu svitu lopova