Iskusili su to milijuni ljudi u bivšim socijalističkim zemljama. Tko god nije pokorno služio režimu, smatran je državnim neprijateljem. Milijuni ljudi su praćeni u stopu, u spisima tajne službe (bilo da se radilo o jugoslavenskoj Udbi, istočnonjemačkom Stasiju ili rumunjskom Securitateu) završavali su i razgovori s vlastitom djecom i šaputanje s bračnim drugom u krevetu.
Uništene su tisuće ljudskih života, tisuće obitelji razbijene, oni \"najopasniji\" su nerijetko likvidirani. A kad je došlo do sloma jednopartijskih diktatura i uvođenja višestranačkih sustava neki od tajnih agenata su prešli u demokratski nadzirane tajne službe, drugi su postali uspješni poduzetnici, ali samo rijetki su spremni govoriti o svom radu u vrijeme komunizma. Rumunj Constantin Bucur je o tomu progovorio – i suočio se s velikim problemima.
>>Udba me progonila, a susjedi su mi htjeli oduzeti kuću
Niti kod nas nije bilo ništa bolje, pogledajmo otvorenih očiju tko je sve u našoj politici, obrazovanju, sudstvu, policiji i.... Zašto je toliki otpor protiv LUSTRACIJE? Da nisu slučajno Josipović, Milanović, Pusić, Kosor, Karamarko pobornici lustracije, vjerujte mi da NISU i zato nam je takva država.