Prije osamdeset godina na tom je mjestu bio drveni bazen četiri puta tri metra, a danas je u Svetom Martinu ogroman vodeni park s više od 2600 četvornih metara vodenih površina i unutarnji bazeni s termalnom vodom koja je, prema analizama, među najljekovitijima u Europi. Terme Sveti Martin znatno su pomogle da Međimurje dobije čak dva priznanja EDEN – Europska destinacija izvrsnosti, koja dodjeljuje Europska komisija.
Prvo je tu nagradu, još 2006., dobila općina Sveti Martin na Muri kao turistička destinacija na ruralnom području, a potom 2015. i Gornje Međimurje za turizam i lokalnu gastronomiju. No, krenimo redom. Priča o toplicama počinje 1911., kad je englesko-mađarska tvrtka London Budapest provela istraživanja nadajući se bogatom nalazištu nafte. No, otkrili su – toplu vodu. I to ljekovitu.
Terme Sveti Martin pomogle su da Međimurje dobije čak dva priznanja Europska destinacija izvrsnosti, koja dodjeljuje Europska komisija
Zbog izuzetnog mineralizacijskog sastava termo-mineralne vode i ugljičnog dioksida, ta je voda jedno vrijeme, osim za kupanje, korištena i za piće, pa se do Drugog svjetskog rata prodavala u bocama kao “Međimursko jodno vrelo Selnica – Sv. Martin na Muri” i “Mineralno međimursko vrelo Vučkovec”. Na temeljima izvorišta nastale su terme s hotelom Spa Golfer, jedna od najvećih greenfield investicija u nas. U Sveti Martin na pripreme dolaze sportske reprezentacije iz Hrvatske i inozemstva, pa čak i iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Nedavno je ondje održano i Svjetsko prvenstvo u trčanju na 100 kilometara, koje je okupilo 350 ultramaratonaca i ultramaratonki iz Japana, Australije, Brazila, Južnoafričke Republike i većine europskih zemalja.
Osvježenje na vinskoj cesti
Hotel je prvi u Hrvatskoj usvojio standard “bike hotela” i pokrenuo postupak dobivanja oznake “Run friendly hotel”. Gornje Međimurje postalo je tako popularno odredište za bicikliste i trkače. Na raspolaganju je oko 750 kilometara biciklističkih staza. Za početnike i rekreativce nudi se, primjerice, tridesetak kilometara duga dionica uz rijeku Muru. Može se zastati i okrijepiti u Mlinarskoj hiži, te razgledati mlin u Žabniku, najsjevernijoj točki u Hrvatskoj. Mlin je jedinstveni objekt tradicijske graditeljske baštine u Hrvatskoj, s mlinskim kamenom s početka prošlog stoljeća.
Prvo brašno njime je samljeveno 1902. U Centru za posjetitelje osmišljen je i multimedijski postav “Jedan dan u životu mlinara”. Priča je to o mlinaru Francu Žalaru i o životu uz rijeku Muru, prikazana na moderan, interaktivan način. “Svaki posjetitelj nakratko postaje mlinar, budi se kao mlinar i radi njegove svakodnevne poslove”, kažu u Centru. Javna ustanova za zaštitu prirode Međimurska priroda u Žabniku je uredila prostor za ergelu zaštićene i ugrožene pasmine međimurskog konja. Ta autohtona hrvatska pasmina radnih konja uzgojena je i pasminski stabilizirana u Međimurju od sredine 18. do kraja 19. stoljeća. Međimurski hladnokrvni konj je danas kulturno-povijesna baština Međimurja i Hrvatske, prva kultivirana i najstarija hrvatska autohtona pasmina konja.
Vožnja se nastavlja stazama uz Muru i preko brežuljaka. Osvježenje nude i vinarije na vinskoj cesti, u kojima se mogu kušati pitki sauvignoni, graševine, rajnski rizlinzi, crni pinoti, žuti muškati... I pušipeli, autohtona sorta vina. Proizvodnja te županijske robne marke vina pod nadzorom je povjerenstva, a prije puštanja u promet pušipel mora imati ocjenu kvalitetnog ili vrhunskog vina sa zaštićenom oznakom izvornosti.
Vino su, inače, na međimurskim brežuljcima uzgajali još stari Rimljani koji su taj kraj nazivali otokom između Mure i Drave, a tu su svoje vinograde imali i Zrinski.
Za nove hedoniste
Vinu je posvećena i jedna od najvećih enoloških manifestacija u Hrvatskoj – Urbanovo u Štrigovi, gdje se svakog svibnja okupljaju ljubitelji fine kapljice. Slogan je ove godine bio “Za generaciju novih hedonista” jer u udruzi vinara i vinogradara Hortus Croatiae žele privući baš te mlade generacije. Organizira se i festival pušipela, a vrhunac je Vinski bal u kuriji Terbotz. Jedino Međimurje u Europi ima dva EDEN-a, kaže Rudi Grula iz Turističke zajednice Međimurske županije.
– Međimurje je orijentirano prema razvoju održiva turizma više kvalitete. Cilj nam je da turistički doživljaji i ugostiteljske usluge, a sukladno tome i cijene, budu u rangu četiri zvjezdice. To je prepoznato na nacionalnom i međunarodnom planu te je Međimurje jedina hrvatska destinacija nagrađena sa dva EDEN-a. Priznanja su potvrda odlične suradnje javnog i privatnog sektora i međunarodno prepoznate marketinške oznake koje znatno pridonosi promociji Međimurja – kaže Grula.
Među sakralnim objektima koje vrijedi razgledati u Gornjem Međimurju svakako je i kapela sv. Jeronima, smještena u Štrigovi, uz pavlinski samostan. Nakon potresa 1738. godine pavlini su jednobrodnu crkvu posvetili sv. Jeronimu koji je, prema nekim vjerovanjima, rođen upravo u Štrigovi. Unutrašnjost kapele oslikao je Ivan Krstitelj Ranger. Da je Jeronim rođen u Međimurju potvrđuje djelo Josipa Bedekovića (1688. - 1760.) “Knjiga o svetom Jeronimu, Iliriku i Međimurju”.
ja znam gdje jos ima izvor tople vode ali gradske vlasti su ga zabetonirale da bi napravlili akumulacijsko jezero kao obranu od poplava. a grad propada jer je najveci poslodavac propao i pokraden. jezero okruzeno lijepim gustim sumama, stazama ii drava nije daleko. e sta ti je nesposobnost