Naziva ih se zločestima, vršnjaci ih odguruju iz društva, a nerijetko su krivi i za ono što nisu počinili. S druge strane, često se previde njihove jake strane. No njihove priče nisu nimalo jednostavne. – Kada bi pio, moj je otac bacao sve oko sebe. Drhtao sam svaki put kada bi otvorio vrata. Počeo sam krasti s 11 godina. Kada kradeš, trebaš znati kako proći neopaženo, da te nitko ne vidi – govori dječak koji će za sebe reći da voli crtati i igrati nogomet, baš kao i većina njegovih vršnjaka.
– Mi dolazimo na loš glas zbog nekoga tko treba priču – kaže jedna djevojka koja je na svojoj koži iskusila sve što smo naveli u uvodnoj rečenici. Ona je dijete s "problemima u ponašanju", baš kao i dječak s početka teksta, a njihove nam je priče podijelio UNICEF. Ona je iz Hrvatske, a on iz Makedonije. No kontekst je isti. – Svako dijete ima pravo odrastati bez nasilja, iskorištavanja, zlostavljanja i zanemarivanja. Zato je zaštita djece kamen temeljac rada UNICEF-a, uključujući podršku obiteljima u riziku, djeci koja su preživjela nasilje, zlostavljanje i iskorištavanje te djeci u sukobu sa zakonom. U Hrvatskoj, nažalost, mnoge djevojčice i dječaci ostaju nezaštićeni – započinje Regina M. Castillo, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.
Sve brojniji i kompleksniji problemi u ponašanju djece i mladih u Hrvatskoj već dugi niz godina predstavljaju veliki društveni izazov, od razine pojedinca i obitelji pa do šire društvene razine. Problemi u ponašanju javljaju se kao posljedica brojnih vanjskih i unutarnjih razloga uključujući suvremeni sustav vrijednosti i društveno (ne)poželjnih ponašanja, kao što su novac bez rada, cilj opravdava sredstvo, nepoštenjem do uspjeha. Na tom popisu razloga svakako je i ponašanje roditelja – zanemarivanje i zlostavljanje u obitelji, okupiranost poslom, neodgovarajući roditeljski postupci. Problemi, nadalje, mogu nastati i jer su djeci danas sa svih strana dostupni neprimjereni sadržaji od najranije dobi, od onih na internetu, u medijima ili videoigrama pa do alkohola, oružja, izlazaka bez nadzora...
Kao odgovor na navedene čimbenike, djeca i mladi razvijaju različite probleme u ponašanju – od onih kojima više štete sebi, kao što su izolacija, suicid i ovisnosti, do vrlo ozbiljnih i opasnih ponašanja kojima, osim što štete sebi, vrlo intenzivno nanose štetu i opasni su za druge i društvo, posežu za nasiljem u svim oblicima, opijanjem, uništavanjem...
– Kako bi djeca i mladi prevladali navedene rizike i ostvarili šanse za ispunjen i produktivan život u zajednici, potrebna im je dodatna pomoć i podrška društva, kroz različite programe, aktivnosti, usluge. U hrvatskom sustavu zaštite djece i mladih, među ostalim, nedostatno je razvijen sustav za rano otkrivanje i kvalitetnu procjenu problema u ponašanju, nedostaju usluge za podršku takvoj djeci i mladima te njihovim obiteljima na razini lokalnih zajednica, uključujući nedostatak preventivnih aktivnosti za smanjenje rizika od svih oblika nasilja. Jedine usluge koje su im namijenjene omogućene su kroz rad područnih ureda Zavoda za socijalni rad i odgojnih ustanova, u kojima djeca i mladi postaju izolirani i stigmatizirani te često borave predugo. U tim je ustanovama prisutan nedostatak odgovarajućih i strukturiranih programa i usluge koje odgovaraju na sve složenije potrebe djece i mladih kroz koje bi oni trebali dobiti pomoć i podršku u prevladavanju problema i izazova s kojima se nose, a uočena je i potreba dodatnog jačanja kompetencija osoblja za brigu o djeci i mladima, osobito onima sa složenim problemima u ponašanju, često u kombinaciji s poteškoćama mentalnog zdravlja – ističu u UNICEF-u.
Tijekom 2021. godine više od 9800 djece koja odrastaju u rizičnim obiteljima te 9400 djece s problemima u ponašanju dobilo je neku vrstu usluge iz područja zaštite djece, u sklopu područnih službi Hrvatskog zavoda za socijalni rad raznim obiteljskim i maloljetničkim pravosudnim mjerama i intervencijama te različitim socijalnim uslugama. Danas u Hrvatskoj više od 1400 djece odrasta u institucionalnoj skrbi, među kojima je više od 200 djece s problemima u ponašanju. Toj djeci često su uskraćena adekvatna obiteljska skrb i pravo na odgovarajuće obrazovanje, što im otežava zapošljavanje, pristup zdravstvenoj zaštiti, podršku mentalnom zdravlju te psihosocijalnu podršku, ističu stručnjaci.
Da je potrebno, ali i moguće reformirati sustav skrbi o djeci u sustav koji razumije i koji se brine, poručeno je nedavno s međunarodne znanstveno-stručne konferencije SKRB2023 – Razvoj usluga za djecu i mlade s problemima u ponašanju i njihove obitelji, koja je u Tuhelju okupila više od 350 stručnjaka, djece i mladih. Konferencija je održana u sklopu dvogodišnjeg programa ISKORAK, koji od 2021. provode Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Ministarstvo pravosuđa i uprave, Ured UNICEF-a za Hrvatsku i zagrebački Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. Program je usmjeren unapređenju procjene i intervencija za djecu i mlade s problemima u ponašanju u ustanovama socijalne skrbi i pravosuđa.
Desetljećima razni akteri, od nacionalnih vlada, niza organizacija pa do Ujedinjenih naroda, zagovaraju da djeca žive u sigurnim i obiteljskim okruženjima, da imaju pristup pravosuđu prilagođenom djeci i budu zaštićena od pritvora. Rad s rizičnim obiteljima, djecom koja su preživjela nasilje, zlostavljanje i iskorištavanje te djecom u sukobu sa zakonom jedan je od najtežih poslova jer uključuje patnju i traumu.
– Zajedničkom je provedbom program ISKORAK uspio spojiti sustav socijalne skrbi i pravosuđa pridonijevši poboljšanju usluga i intervencija za više od 9400 djece s problemima u ponašanju. Provedena je i Analiza stanja i potreba odgojnih ustanova iz perspektive korisnika, stručnih i drugih radnika te vanjskih dionika, što je rezultiralo i Smjernicama za sveobuhvatnu skrb o djeci i mladima s problemima u ponašanju u odgojnim ustanovama – objasnila je Ivana Borić, voditeljica programa ISKORAK s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu.
Uz provedenu edukaciju više od 300 stručnjaka kreiran je i novi instrument za procjenu djece i mladih s problemima u ponašanju te je osnovan Savjetodavni odbor Programa ISKORAK, koji okuplja stručnjake iz različitih ministarstava, institucija te strukovnih udruga, kao i mlade iz odgojnih ustanova i organiziranog stanovanja u području socijalne skrbi i pravosuđa.
– U sklopu ovog projekta detaljno smo analizirali stanje i potrebe ustanova, razvili novi instrument za procjenu problema u ponašanju djece i educirali stručnjake. Sigurni smo da ćemo time unaprijediti zaštitu djece i mladih s problemima u ponašanju i razviti širok spektar tretmanskih intervencija i programa koji će odgovoriti na specifične potrebe i rizike u odrastanju ove skupine mladih – naglasila je Marija Pletikosa, državna tajnica u Ministarstvu rada i socijalne politike.
Nažalost, posljednjih tjedana svjedočimo slučajevima vršnjačkog nasilja koji ukazuju da kao društvo moramo više raditi na prevenciji i ranom prepoznavanju problema. Za suzbijanje tog problema, istaknuto je, ključan je interdisciplinarni pristup "i upravo je u tome vrijednost projekta ISKORAK, jer okuplja sve aktere koji rade s mladima s problemima u ponašanju". Ministarstvo pravosuđa i uprave i UNICEF potpisali su 2021. Memorandum o razumijevanju upravo kako bi napravili dodatne iskorake u radu s mladima koji su smješteni u zatvorski sustav.
– Sustav skrbi za djecu koji razumije i brine se nije moguć bez uključivanja djece i mladih u procese donošenja odluka koje ih se tiču i moramo biti u potpunosti iskreni s mladima, što su nam i oni sami rekli. Moramo zajedno razumjeti problem, zajedno osmisliti rješenja, mjere i intervencije. Važno je da se stalno prilagođavamo situacijama koje dolaze. Da bismo unaprijedlili skrb za djecu i mlade, dobar primjer je program ISKORAK, kao primjer suradnje sustava socijalne skrbi i pravosuđa, akademske zajednice i svih stručnjaka iz različitih područja – podcrtava Ana Dautović, zamjenica predstojnice Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.
Ističe i važnost rane procjene i uske suradnje sa sustavima zdravstva i obrazovanja kako bi se osigurale pravovremene intervencije.
– Puno smo napredovali što se tiče procesa deinstitucionalizacije u posljednjih 15 godina, kontinuirano radimo na transformaciji, no shvaćamo da smo još na početku. Moramo biti bezuvjetno zainteresirani za djecu i mlade, trebamo živjeti odgovornost, raditi u zajednici i sa zajednicom. Tamo gdje djeca i mladi završe u ustanovama trebamo ići u obitelji i raditi s njima, što podrazumijeva socijalni rad u zajednici koji je nužan. Nužno je osigurati pristup psihoterapiji za djecu i mlade, ali isto tako i psihoterapiju i superviziju za sve stručnjake koji rade s njima – navodi Dautović.
Neophodno je, dodaje, osigurati visokokvalitetne stručnjake mentalnog zdravlja za rad s djecom, učiteljima i stručnjacima, kao i provesti mapiranje usluga podrške mentalnom zdravlju u lokalnim zajednicama.
– Potrebno je kontinuirano raditi na sebi, na nama samima kako bi se dalje educirali jer "djecu odgaja cijelo selo". I na koncu, stručni naziv djece s problemima u ponašanju je pogrešan i potrebno ga je promijeniti, što su posebice istaknuli mladi – zaključuje Dautović, temeljem svih prijedloga tijekom Konferencije.
Iz UNICEF-a upozoravaju i kako su djeca često žrtve i svjedoci kaznenih djela, a pravosudni sustav koji nije prilagođen njihovim potrebama i pravima može im nanijeti dodatnu traumu. Navode da je od 2000. do 2014. godine u Hrvatskoj gotovo 1500 djece žrtava ili svjedoka kaznenih djela ispitivano bez potrebnih zaštitnih mjera. Od djece se tražilo da po nekoliko puta prepričavaju situaciju koju su doživjela ili su ispitivana bez odgovarajuće pravne zaštite, čime su dodatno traumatizirana. Svjedoči o tome i Lucijina priča, kojom upozoravaju na ovaj problem.
– Mene je seksualno zlostavljao očuh. Trebalo mi je jako puno vremena da skupim hrabrost da uopće to kažem svojoj majci. Nakon prijave, pet sam puta morala prepričavati nepoznatim osobama u sustavu što mi je radio, kako, nekakve stvari koje su meni i danas, nakon šesnaest godina, užasno neugodne, a kamoli tada. Imala sam samo osam godina – rekla je Lucija.
Naime, istinu o teškim i mučnim iskustvima djece žrtava i/ili svjedoka kaznenih djela često znaju samo djeca. No da bi počinitelji bili kažnjeni, pravosudni stručnjaci također je trebaju doznati a da pritom dodatno ne čine štetu djeci. Zbog toga je UNICEF u suradnji s Ministarstvom pravosuđa pokrenuo projekt zaštite djece svjedoka i žrtava kaznenih djela kako bi se sudski postupci uskladili s pravima i potrebama djece. U sklopu tog programa UNICEF je osigurao sredstva za edukaciju pravosudnih stručnjaka i za opremanje sudova audiovizualnom opremom za snimanje iskaza djece, što omogućuje praćenje intervjua na televizijskom ekranu u odvojenoj prostoriji, a videosnimka jednog intervjua može se više puta upotrijebiti tijekom sudskog postupka pa dijete ne treba iznova ponavljati svoj iskaz i dodatno se traumatizirati.
