Grad mrtvih priprema se za svoje prve Sve svete u novim okolnostima, u doba epidemije... Na Mirogoju je mirno. Tiho. Dvojica grobara Zdenko Brcko (45) i Željko Belinić (29) na kratkom su odmoru. Pokraj njih lopate. Jedu Bronhi... Mokri, blatni.
- Težak je to kruh. I fizički je težak, ali i psihički... Čuj, radimo mi i ekshumacije... - kažu dečki. Brc, kako ovdje zovu Zdenka, na licu ima masku.
- Nova pravila! Meni je veći problem što ne mogu kopati u jakni. Lako mi je za masku. Ona ne smeta. I sad, neka je ovakav dan kao danas, kišovit, ja skidam jaknu i uskačem u grob, kopam. Međutim, dolje, na dva metra dubine, je toplije. Zimi, kad je vani ispod nule, dolje je uvijek toplo, a kad izađeš, smrzneš se - kaže Brc.
Kolika je dolje temperatura?
- A ne nosim toplomjer, nemam pojma... Uzet ću jednom pa javim! - smije se Brcko.
'Ne mogu pobjeći od zemlje'
Grobar je na Mirogoju više od dva desetljeća, zadužen za iskapanje. Kolega Željko je za zakapanje.
- Kad sam bio mlad, kad sam došao raditi, ja sam mogao i tri grabe iskopati u danu. Danas, ovi mlađi koji dođu, mogu dvije. Ali, problem su leđa, kičma... To nam strada. Lopata je stalno u ruci - kaže Brc.
Grobar Željko Belinić (29) dodaje:
- Najljepše u ovom teškom poslu je društvo. Koliko god nam je problem, mi kroz šalu sve riješimo.
GALERIJA Gradsko groblje Mirogoj uoči Svih svetih
Što ste radili prije nego što došli raditi na groblje?
- Kopao sam u stakleniku s rajčicama, ja od zemlje ne mogu pobjeći - smije se grobar Žac.
Kad se bude grobari?
- Ja se probudim u 4 sata - kaže Brcko - a dižem se u 5! I nikad me sve ove godine, a 21 godinu sam tu, nije probudila nikakva budilica ili mobitel. Skačem na noge i već sam u 5.20 u autu. Ni kavu doma ne pijem... A na Mirogoju radi i moja Lidija, ona je čistačica.
Tko je najdugovječniji zagrebački grobar?
- Severin je više od 30 godina. A mi se šalimo da Brcki drže Mirogoj jer nas s istim prezimenom ima pet ili šest...
Ima li što lijepo na poslu?
- Ima! Kad nas direktor pozove u svoj ured pa sjednemo kod njega na kavu. U foteljice. E, to je gušt!
Igraju li grobari nogomet nakon posla?
- Nemamo snage...
A ako treba što iskopati kod kuće u vrtu?
- Ako je kakva manja gredica, nema problema. Ma to nije problem - smiju se.
U priču se uključuje i Mario Šelendić, voditelj službe poslova.
Što se promijenilo u epidemiji?
- Oprezniji smo. Pravila su se promijenila, dosta je strože. Pratimo upute. Držimo ih se - kaže Šelendić.
Na Mirogoju se pokapaju i oni koji su preminuli zbog koronavirusa. Mijenja li se protokol ukopa takvih pokojnika?
- Prvi koji je preminuo zbog virusa pokopan je upravo na Mirogoju. Bilo je to doba kada nitko nije mnogo znao o virusu. Bilo nam je nelagodno, i mi smo bili malo preplašeni. No mi smo ovdje imali prvi takav pokop pa smo dalje prenosili iskustva kolegama na drugim grobljima. Pravila su jasna. Kad je riječ o takvim pokopima, pokojnika se vozi direktno na grob, preskače se mrtvačnica.
Zbog novih okolnosti i epidemije podijelili su posao u grupe. Od onih koji rade ispraćajne ceremonije, mrtvačnice, sve do grobara, zatrpavača, perača, onih koji uređuju, vrtlara...
Vratimo se prošlost i na prvog pokojnika koji je pokopan na Mirogoju. Bio je to Miroslav Singer, učitelj tjelesne kulture, koji je pokopan 1876.
- Na isti datum kad sam ja rođen. Bio je 6. studenoga - kaže grobar Brcko.
Šef Gradskih groblja Zagreb Patrik Šegota (43) kaže:
- Nedavno smo obnovili njegov grob. Prvi na Mirogoju. Singer nije imao nasljednika pa se o grobu brine Grad Zagreb. Obnovili smo nadgrobnu ploču, slova su pozlaćena, a posađen je vrijesak, grob je sav u ljubičastom cvijeću. Uredili smo ovih dana i grob Josipa Neustadtera, koji je bio podmaršal Austro-Ugarske te se rame uz rame borio s banom Josipom Jelačićem. Grad se brine o našim zaboravljenima - kaže prvi čovjek groblja u metropoli.
Na Mirogoju, dakako, pokopani su naši velikani, od samog Bolléa preko Ljudevita Gaja, Stjepana Radića, Marije Jurić Zagorke, sve do Franje Tuđmana, Ivice Račana, Dražena Petrovića... Tu je i grob velikana našeg novinarstva Veselka Tenžere.
VIDEO Predstavljena nova elektrovozila za potrebe Gradskih groblja
- Mirogoj je prije Mirogoja bio - vinograd! Tu su bili vinogradi Ljudevita Gaja. A današnja zgrada uprave bila je nekad ladanjska kuća Ljudevita Gaja. Treba znati da je ideja Hermana Bolléa bila napraviti iznad grada živih - grad mrtvih - kaže Šegota. Danas je na groblju oko 650.000 duša.
Što se još na grobljima promijenilo od prošlih Svih svetih?
- Radili smo cijelu godinu. Eto, više od 370 novih klupa je tu. Posadili smo više od tisuću novih stabala, od kestena, lipa, čempresa... Na Miroševcu je 10.000 kvadrata novoga asfalta koji se nije mijenjao 40 godina. Umjesto blata na ulazu u Miroševac danas su gredice cvijeća, vijore se zastave Zagreba, Hrvatske, EU... Imamo i nove kućice za portire, uskoro će osvanuti i nove rampe, stigli su električni automobili za prijevoz posjetitelja. Imaju i grijanje.
Što posjetitelji moraju znati, što je važno, koje su nove mjere s obzirom na epidemiju?
Ne dolazite bez maski
- Molimo sve posjetitelje gradskih groblja da koriste zaštitnu masku za lice te poštuju distancu od 1,5 metara na otvorenom prostoru. U toaletima je tekuća topla voda, sapuni i papirnati ručnici za jednokratnu upotrebu te sredstva za dezinfekciju ruku. U službi posjetitelja tijekom Svih svetih bit će 150 djelatnika Gradskih groblja, koji su ujedno i COVID redari, a zbog teških oštećenja koje su pretrpjele arkade tijekom potresa, građani neće moći ulaziti u unutarnji prostor arkada - ističe prvi čovjek gradskih groblja. Gradska groblja, u suradnji s djelatnicima ZET-a, osiguravat će, kaže, održavanje fizičkog razmaka na autobusnim stajalištima na Mirogoju i Krematoriju kako bi se prijevoz odvijao neprekinuto uz sve propisane sigurnosne mjere. Ostanimo odgovorni!
Što je sljedeće na Mirogoju?
- Nove arkade. Bolléova ideja bila je da Mirogoj bude ograđen. No nije završena. Arkade, ako gledate izvana, izgledaju kao fortifikacija. A unutra su otvorene. S profesorom Marijanom Hržićem napravljen je projekt novih arkada, koje bi bile dugačke 1100 metara, dakle dulje od postojećih te su osmišljene u korelaciji s postojećima.
Koliko će trajati gradnja?
- Kad projekt počne, računamo šest godina. No trebate znati da su se postojeće arkade gradile 38 godina. Usto, nakon 26 godina proširili smo i Gaj urni. Ne stajemo - kaže Šegota.
Ispod arkada su prodavači cvijeća. Neki su ovdje i pola stoljeća. Ima li straha u novim okolnostima?
- Nema! Imam 60 godina i radim. Osim maski nije se mnogo promijenilo u odnosu na prošle Sve svete - kaže prodavačica cvijeća Marica Pavlinić Mišerić (60), a suprug Vlado (54) dodaje:
- Susjedni štand, naš Željko Habuš, tu je 35 godina. Prije njega bili su na istom mjestu i njegovi roditelji... Mi smo tu 28 godina.
Što se kupuje, imaju li ljudi novca?
- Ne, osjeti se kriza. Mnogi pitaju: 'Što je najjeftinije?'
I što je?
- Ovi buketi s margaritama i špinama su 30 kuna - kaže Marica i dodaje: - Za vikend će biti lijepo vrijeme. Bit će lijepo kao i svake godine. Dođite!
Idealno zanimanje za one koji žele mirno razmisliti o životu . O bitku. Je li bitak temelj bivstvujućeg ? Je li bitak realan ili produkt kakove mišljevine?