Što prije otkriti svakog novog bolesnika, a osobe koje su bile u kontaktu s njim izolirati. Spremna je karantena na Sljemenu, ali smještaj u njoj može se izbjeći ako slijedite upute i izbjegavate masovna okupljanja te držite socijalnu distancu.
Zaštitne maske samo su djelomično korisne, ali nosite ih. S druge strane, potrebe za stvaranjem zaliha namirnica nema i, ono najvažnije u svemu, bez panike. Zvuči poznato? E, pa upravo je ovako, iz dana u dan, iako poprilično šturo i odrešito, čitavog ožujka i travnja 1972. godine, Republički štab za karantenske bolesti Hrvate obavještavao o stanju s velikim boginjama.
Ili s variolom verom, poslužimo li se, kao redatelj Goran Marković, koji je ovu priču pretvorio u legendarnu filmsku, latinskim imenom za ovu zaraznu bolest uzrokovanu virusom variole. Posljednja epidemija boginja u Europi dogodila se upravo na području tadašnje Jugoslavije, u kojoj je, baš kao i kod nas trenutačno s koronavirusom, identificiran nulti pacijent.
Prije nego se, međutim, shvatilo da je upravo Ibrahim Hoti s Kosova boginje donio na ove prostore, on je uspio zaraziti barem četrdesetak osoba. Kako? Pa slavio je.
Vezali oboljelog za stup
Ovaj je 35-godišnji kosovski Albanac na početku 1972. otišao na hadž, odnosno hodočašće u Irak, gdje je variola vera u to vrijeme bila uobičajena.
Upravo zbog nje Svjetska je zdravstvena organizacija preporučivala tada da se na hadžiluke na istok odlazi samo avionom, o čemu su obavijest od saveznog sanitarnog inspektora cirkularnim pismom dobili republički i pokrajinski sekretarijatima za zdravlje, ali ne i turističke agencije.
S jednom se od njih, točnije s “makedonskim autotransportnim preduzećem Transkop iz Bitolja” na “putovanje života” uputio mladi Hoti. Hodočašće je to koje je važno u islamskoj vjeroispovijesti jer smatra se da su s onoga tko je “obavio hadž” obrisani svi grijesi otprije. Da čestitaju Hotiju na tome, kad se vratio, okupili su se oko njega rodbina i prijatelji, a on je osjećaj slabosti i umora pripisao upravo višesatnoj vožnji autobusom te dugom čestitarenju. Nije to bio pravi razlog umora jer Ibrahim Hoti imao je velike boginje, ali kako se cijepio dva mjeseca pred odlazak na put, razvio je tek neznatne simptome te je variolu veru, naravno, preživio.
Što ne mogu reći svi koji su s njim bili u doticaju. Jer, nakon što se 23. ožujka 1972. pojavila vijest da dvije općine na Kosovu imaju pacijente zaražene boginjama, već je 29. istog mjeseca objavljeno da ih je sedam umrlo. Istog dana, donosi tadašnji Večernji list, u Ju- goslaviji je 75 oboljelih od variole. Sve je, tvrde novinari, počelo i ranije, odnosno još u veljači kad se Hoti vratio sa svog hadža, ali tadašnje vlasti zataškale su sam početak širenja epidemije, kažu mnogi, zato da se ne širi panika, a vjero-jatnije zbog političke situacije u Titovoj Jugoslaviji. U svakom slučaju, prvotna je šutnja vlasti dovela do popriličnog broja glasina ljudi koji su bili sigurni da su boginje tu iako im nitko to ne želi potvrditi.
Viđali su ih zato svugdje, na sajmu automobila na zagrebačkom Jakuševcu navodno su, do dolaska hitne pomoći, za stup svezali jednog oboljelog od boginja koji sam u bolnicu nije htio, dok je jedan poduzetnik iz Sesveta prodavao lijek za variolu: destiliranu vodu. Vratimo se ipak sad na zapisano, odnosno na već spomenuti 23. ožujka, kad se u Hrvatskoj pojavljuju prve vijesti o zaraznoj bolesti koja hara republikama. Đakovica i Orahovac, piše tadašnji Večernjak, inficirane su kosovske općine, zbog čega je “na tim područjima proglašeno izvanredno stanje”.
– Regruti koji su dobili poziv za odsluženje vojnog roka s čitavog teritorija kosovske pokrajine neće krenuti u Jugoslavensku narodnu armiju – donosi Rilindja, kosovski list na albanskom, a prenosi Večernji, koji istog dana spominje i Makedoniju, u kojoj je krenulo cijepljenje zdravstvenih djelatnika, a i Zagreb, gdje se, u Domu zdravlja Trešnjevka cijepe svi oni koji kreću na put. Platiti to moraju, odnosno daje se 20 dinara za dozu cjepiva, ali s njom dolazi i “žuti karton”, koji vrijedi dvije godine i koji je dokaz na granici da putnik može napustiti Jugo- slaviju jer je siguran od boginja.
Sumnjivi putnici
Provjeravaju se oni koji odlaze, a bome i oni koji dolaze jer dan kasnije uvodi se zdravstveni nadzor pa “sumnjivi putnici” koji ulaze u Jugoslaviju odlaze u karantenu. Na ugrožena područja šalje se 15 hrvatskih ekipa, a kako piše tadašnji Večernjak, “momentalno se u Hrvatskoj”, tog 24. ožujka prije 48 godina, “cijepi zdravstveno osoblje, osoblje zaposleno u javnom prometu i službi javne sigurnosti”. U Čačku otkazuju se javni skupovi i priredbe, a sljedećeg se dana kod nas naređuje cijepljenje ugostiteljima, kao i onima u bolničkim, ali i javnim praonicama rublja.
Sljedeće vijesti stižu 28. ožujka, kad vlasti tvrde da masovna cijepljenja neće biti potrebna, ali već 29. demantiraju sami sebe, uvo- deći “obvezu vakcine” za djecu, studente i radnike.
– Privremeno se obustavlja obvezno cijepljenje protiv drugih zaraznih bolesti, a protiv velikih boginja cijepe se djeca od jedne do četiri godine života koja do sada uopće nisu ili nisu uspješno cijepljena. Docjepljuju se učenici prvog, četvrtog i osmog razreda osnovnih škola te učenici trećeg i četvrtog razreda drugog stupnja. Cijepe se studenti svih fakulteta, visokih i viših škola, članovi svih radnih kolektiva.
Zabranjuje se do daljnjega svaki posjet bolesni- cima u bolnicama, preporučuje se da se do daljnjega ne održavaju javni skupovi. Najnovija odluka u skladu je s razvojem epidemiološ- ke situacije u ugroženim i zaraženim područjima – objavio je tada Republički štab za karantenu pa dodao da će nove mjere značiti da će se za tri dana cijepiti milijun i pol stanovnika Hrvatske. Kako epidemija u Jugoslaviji tad uzima maha, a i prvih desetak žrtava, 30. ožujka 1972. mobiliziraju se svi zdravstveni djelatnici.
– To znači obustavu svih putovanja, godišnjih odmora i zabranu napuštanja mjesta boravka, čak i za vikend. Zdravstveni radnici moraju biti na raspolaganju općinskim štabovima za karantenske bolesti – naređuje naš “karantenski štab”, dok se iz Saveznog zavoda za zdravstvenu zaštitu čuju prognoze da bi se epidemija mogla suzbiti za ne-što više od mjesec dana.
Imali su i datum, a on je bio vrlo precizan i “naštiman” točno četiri dan prije 80. rođendana Josipa Broza Tita, do čijeg se slavlja sve moralo rije- šiti. Zato će do 3. svibnja boginje biti savladane, tvrdio je Savezni zavod za zdravstvenu zaštitu na “konferenciji za štampu” pod nazivom “Vakcina – jedina prava zaštita”. Stručnjaci se tad oglašavaju prvi put i o fazama suzbijanja variole vere, odnosno o sta- dijima njihova prenošenja, ali i o hiperimunom gamaglobulinu, koji su ljudi, misleći da kupuju pravi, razgrabili iz ljekarni čitave Juge. Priznali su i da se epidemi- ja boginja, koje su iskorijenjene u četrdesetima, dogodila jer je prvi slučaj kasno uočen.
Zavladala opća panika
– Bolest je relativno kasno otkrivena. Razlog je što se ona kod ranije cijepljenih osoba manife- stira u blagom obliku, čime je na neki način zavaran trag. Međutim, nadležne službe odmah su intervenirale i sada je već pri kraju takozvana druga generacija ili drugi val oboljenja, odnosno onih koji su oboljeli zbog kontakata s prvim bolesnicima – detaljno je, na konferenciji za tisak Saveznog zavoda za zdravstvenu zaštitu po- jasnio akademik profesor doktor Jakob Gaun, koji je odmah, na neki način, i priznao da se jav- nost o svemu kasno obavijestila jer već drugi val bolesti trajao je, kako je kazao, od 18. do 29. ožujka. Kod svih epidemija obično je taj drugi val najbrojniji, kazao je Gaun, pa dodao da se sad očekuje opadanje broja oboljelih.
– Računa se da će treći val trajati od 30. ožujka do 15. travnja, a ako bude i četvrtog, on može trajati najkasnije do 3. svibnja – sve je to objasnio Gaun, a onda stanovnike Jugoslavije upozorio da ne kupuju više gamaglobulin iz ljekarni jer ondje se prodaje onaj za male, a ne velike boginje.
– Inače, hiperimuni gamaglo- bulin preparat je koji ima vrlo ograničeno djelovanje i štiti od zaraze samo nekoliko tjedana. Drugo, on je prije svega namije- njen postvakcionalnoj upotrebi zbog eventualnih komplikacija nakon vakcinacije. Međutim, ono što je najvažnije, hiperimuni gamaglobulin, koji je u roku od nekoliko dana razgrabljen iz ljekarni, ustvari nema nikakvu moć zaštite jer to nije onaj pravi, takozvani vakcinalni hiperimuni gamaglobulin protiv velikih boginja, dakle pravljen od krvi osoba cijepljenih protiv variole vere, već obični, koji predstav- lja zaštitu od malih boginja i još nekih infektivnih bolesti – kazao je dr. Jakob Gaun.
U sedam zdravstvenih centara 31. ožujka cijepilo se protiv boginja i “nekoliko tisuća građana Hannovera”, jer variolu je ondje donio “jedan 30-godišnji Jugoslaven”, u čijoj je zemlji u to vrijeme zaraženo 115 osoba, a umrlo ih je 14. A prvi su se “sumnjivci” pojavili i u Hrvat- skoj. Kako piše tadašnji Večernji, “infektivno su bili sumnjivi jedan iz Siska i jedan iz sela blizu Virovitice”.
– Za oboljelog u Sisku ustanovljeno je da se radi o temperaturi s upalom grla, ali je iz preventivnih razloga stavljen u karantenu jer je nedavno boravio u zaraženom području – pišu novine. Za čovjeka iz Virovitice kažu da je šumski radnik kojem je na kraju utvrđena alergija po rukama i licu, a dobio ju je – od rada u šumi. Otprilike u to vrijeme, odnosno početkom travnja zavladala je opća panika, prvenstveno na područje tadašnje Srbije, u kojoj se tvrdilo da se pojava boginja u početku zataškala ne bi li se spriječila ugroza turističke sezone u Hrvatskoj. Beograd je bio najviše zabrinut jer se najveći broj oboljelih nalazio se upravo u dvjema tamošnjim bolnicama, Infektivnoj klinici i Klinici za dermatovenerologiju, a u to vrijeme, na početku proljeća 1972., u karanteni je već bilo više od 13 tisuća ljudi, dio njih na Sljemenu.
Večernji pak javlja 2. travnja da je situacija s cjepivom “kritična” jer samo u Hrvatskoj se u tri dana cijepilo 1,6 milijuna ljudi. Morali su ga primiti svi, osim onih kod kojih bi to izazvalo kontraindikacije, a cjepivo u tom trenutku, ono koje se kod izdavanja “žutog kartona” plaćalo 20 dinara, ne košta više ništa. Za državu ga proizvodi zagrebački Imunološki zavod, koji uspijeva napraviti i do 700 tisuća doza za jedan vikend, a kasnije počinje i s proizvodnjom gamaglobulina. Kako ima cjepiva te ljudi koji ga moraju primiti, “u akciju” se pozivaju i učenice srednjih medicinskih škola, koje pomažu budućim kolegama u vakcinaciji. Nije sve, međutim, teklo glatko jer zdravstveni su djelatnici početkom travnja prijavili da u karanteni u Vukovaru već dva tjedna imaju krivog čovjeka.
“Kriv” za to bio je tamošnji poljoprivrednik, koji nije imao zdravstvenu iskaznicu pa je doktoru otišao s posuđenom, a tog se dana u čekaonici ambulante s njim našao i jedan od zaraženih koji je stigao s područja Šida.
Da ovaj ima boginje, saznalo se tek kasnije pa je karantenski štab otišao po vlasnika zdravstvene, ne bi li ga izolirao, što su i napravili, dok je poljoprivrednik i dalje slobodno hodao. Nije mu, međutim, bilo ništa jer je bio cijepljen. Isto se ne može reći i za 22 umrla te 149 oboljelih od boginja, što je podatak za Jugoslaviju od 3. travnja 1972.
Zavareni metalni ljesovi
Kosovo je u to vrijeme, piše Večernjak, “kritično”, a Beograd je odlučio da će cijepiti apsolutno sve koji prođu njihove granice, bilo avionom, željeznicom ili autobusom. Oni koji umiru, pokapaju se u zavarenim metalnim ljesovima, dok im grobove zalijevaju vapnom, ali u tadašnjim novinama o tim sprovodima u tajnosti i bez ljudi nema ništa.
I dalje se igra, primjerice, prvoligaško kolo u nogometu, a ne miruje ni jugoslovenska reprezentacija, unatoč činjenici da, primjerice, na Kosovo, koje će kasnije dopustiti prelazak granice samo cijepljenima, stižu i američki doktori ne bi li pomogli s liječenjem.
Ukupno 2,5 milijuna stanovnika Hrvatske cijepljeno je do 7. travnja, a iako je po pričama i legendama koje su se usmeno prenosile izgledalo kao da je oboljelo, pa i umrlo pola Jugoslavije, 12. travnja objavljeno je da se “boginje povlače”. Službeni podaci vlasti govore da je ukupno oboljelo 175 osoba, od kojih 35 umrlo, a nijedan se smrtni slučaj nije dogodio na području Hrvatske.
Ukupno, u cijeloj je Jugoslaviji, koja je službeni kraj epidemije proglasila ipak 19., a ne 3. svibnja, cijepljeno je više od osamnaest milijuna ljudi. Svjetska zdravstvena organizacija dvije godine kasnije proglasila je uništenje tog virusa, a 1982. na tu je temu snimljen “Variola vera”, film Gorana Markovića s Radom Šerbedžijom, koji zorno prikazuje situaciju koja se deset godina ranije odvijala u Beogradu.
Sve u scemu, ne izgleda mi da je bilo baš sve tako dobro organizirano, kako se pričalo. Ima doduše jedna svjetla strana - Imunološki zavod je znao proizvoditi i proizvodio masovne količine cjepiva i gamalgobulina, vjerovatno je postojala i domaća industrija zaštitnih maski. Danas?