Ovo je jedan slučaj u kojem tvrdnja “sve su to zakuhali novinari” ipak jest točna. U većini drugih slučajeva nije, ali ovdje jest, i to ne novinari u množini, već jedan novinar. Ime mu je Boris Johnson. Kao dopisnik londonskog Daily Telegrapha iz Bruxellesa tijekom 1990-ih on je više nego ijedan drugi novinar stvorio medijsku sliku o Bruxellesu kao leglu skupo plaćenih i nikad demokratski biranih eurokrata koji, navodno, nameću nekakve diktate suverenim državama i narodima Europe. Kao političar koji ima apetit preuzeti britansku Konzervativnu stranku, a možda i fotelju premijera Velike Britanije, on je danas najpopularniji predvodnik referendumske kampanje za izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz članstva u Europskoj uniji. Kako je ovih dana primijetio bivši dopisnik londonskog The Timesa iz Bruxellesa, Martin Fletcher, Boris Johnson vodi kampanju ne protiv EU, nego protiv karikature Europske unije koju je sam stvorio.
Mnogi ozbiljni ljudi danas kažu da bi, u slučaju izglasavanja izlaska Velike Britanije iz EU (u slučaju tzv. Brexita), već u petak ovoga tjedna započeo sumrak zapadne civilizacije kakva je građena od II. svjetskog rata do danas. Zapad kakav poznajemo mogao bi, dakle, propasti zbog jednog previše zaigranog i kreativnog novinara. Sve je to zakuhao Boris Johnson… U jednom od svojih legendarno bombastičnih izvještaja iz Bruxellesa početkom 1990-ih, Johnson je najavljivao da će zgrada Berlaymont, sjedište Europske komisije, zbog problema s azbestom morati biti srušena u kontroliranoj eksploziji. Nije se dogodilo. U jednom drugom izvještaju, plašio je Britance eurokratskim strašilima koji, pisao je, planiraju propisati da se kondomi smiju raditi samo u jednoj, univerzalnoj veličini. Nije se dogodilo.
Prije no što ga je 1989. kao dopisnika iz Bruxellesa angažirao Daily Telegraph, Johnson je najuren iz The Timesa jer je izmislio citat sugovornika u tekstu. No, Telegraph je obožavao njegove izmišljotine i “nabrijane” činjenice iz Bruxellesa. Boris Johnson je praktički vlastoručno uspostavio stil izvještavanja o EU koji danas prevladava ne samo u britanskim tabloidima nego koji je i postao popularan u svim zemljama i svim medijima u EU. Koga briga je li vijest o europskom propisu o zakrivljenosti banana zaista točna kad i urednici, i novinari i čitatelji žele vjerovati u postojanje Johnsonove karikature od Europske unije? Stil izvještavanja Borisa Johnsona iz Bruxellesa proširio se kao virus prvo među britanskim medijima, a onda i drugdje. Novinar Martin Fletcher, koji je došao u Bruxelles na kraju Johnsonova dopisničkog mandata, kaže kako su u tom trenu urednici već formirali stav da žele samo priče o bezličnim bruxelleskom birokratima koji nameću Britancima apsurdne propise, ili priče o ostatku Europe koji se urotio protiv Britanije, ili priče o britanskim premijerima koji se srčano bore protiv neprijateljski raspoloženih državnika s kontinenta… To je jedini kut gledanja na EU koji ih je zanimao. Takvo izvještavanje počelo se smatrati zabavnim i zanimljivim, u suprotnosti s naizgled dosadnim i birokratskim vijestima o onome što se zaista činjenično događa. Primjerice, kad je Boris Johnson objavio vijest da EU želi zabraniti grickalice s okusom koktela od škampa (jednim od Britancima omiljenih okusa kad je riječ o aromama za grickalice), riječ je bila zapravo o tome da se pripremao europski propis o aromama koje se koriste u takvoj vrsti hrane, a da se britanske vlasti nisu sjetile poslati u Bruxelles punu informaciju o tome da britanski proizvođači koriste aromu škampa. Ali, stvarno objašnjenje zvuči, naravno, dosadnije i birokratskije nego interpretacija da je EU zabranio omiljene britanske grickalice bez obzira na to što je zabrana izmišljena.
“Sve što sam pisao iz Bruxellesa”, priznao je jednom prilikom Boris Johnson 2005. godine, “bilo je poput bacanja kamenčića preko ograde i osluškivanja nevjerojatnog zvuka lomljenja staklenika s druge strane ograde u Engleskoj. Jer, sve što bih napisao iz Bruxellesa imalo bi nevjerojatno eksplozivan učinak na Konzervativnu stranku, i zaista mi je davalo neki čudan osjećaj moći”.
Johnsonov stil izvještavanja iz Bruxellesa nije, dakle, djelovao kao virus samo na medijskoj sceni nego i na političkoj. Potpuno je zapalio Konzervativnu stranku i taj požar eurofobije i euroskepticizma tinja do danas i doveo je do raspisivanja referenduma o izlasku Velike Britanije iz Europske unije. Sve ovo bilo bi nevažna epizoda iz slikovite britanske stvarnosti da u slučaju Brexita zaista nije riječ o mogućem početku kraja projekta europskih integracija, na kojemu počiva izgradnja mira i dugoročne stabilnosti u Europi.
