Eskalacija sigurnosne krize na istoku Europe nije samo vratila Europu u hladnoratovsko vrijeme nego je i označila kraj višedesetljetne krize identiteta NATO saveza. Za to je, pomalo neočekivano, najzaslužniji ruski predsjednik Vladimir Putin, koji je NATO proglasio glavnim neprijateljem Rusije.
Već samom objavom ultimativnih zahtjeva o zaustavljanju proširenja NATO-a i povratku na pozicije iz 1997. godine Putin je napravio golemu uslugu NATO-u, koji je tako ponovno, nakon višedesetljetnog lutanja, dobio smisao svog postojanja, iako je u ovom slučaju pravilnije kazati da ga je, zapravo, ponovno otkrio, s obzirom na to da se eskalacijom ukrajinske krize NATO vratio na svoje početne pozicije, zbog kojih je prije više od sedam desetljeća i formiran. A formiran je upravo zbog tadašnje sovjetske prijetnje s istoka, koja je u tom trenutku ozbiljno ugrožavala američke ratne stečevine u Europi.
Osnivanjem NATO-a započelo je novo, hladnoratovsko razdoblje, čime je pak okončana era zapadno-sovjetskog savezništva u borbi protiv nacizma i fašizma u Drugom svjetskom ratu. NATO je osnovan kao obrambeni savez i temelji se na ideji kolektivne obrane, koja predviđa da će ostale članice priskočiti u pomoć napadnutoj članici, u skladu sa znamenitim Člankom 5. Sjevernoatlantskog ugovora u kojem stoji da će se oružani napad na jednu ili više članica smatrati napadom na cijeli savez.
NATO je tadašnji američki predsjednik Harry Truman utemeljio upravo zbog straha od ruske agresije, baš kao što je i danas strah od ruske agresije, nakon više od sedam desetljeća, umornom i vremešnom zapadnom vojno-političkom savezu udahnuo novi život, pruživši mu novu povijesnu priliku, što je trenutak na koji je NATO čekao puna tri desetljeća, od pada Berlinskog zida, kraja hladnog rata i raspuštanja Varšavskog pakta 1991. godine. Pobjedom u hladnom ratu i raspadom sovjetskog bloka NATO je izgubio svog ključnog protivnika. Od tada je u svojevrsnom geopolitičkom vakuumu, očajnički pokušavajući pronaći put kojim bi se vratio na europsku i svjetsku pozornicu, što mu je ponekad i polazilo za rukom. Međutim, bilo je i puno lutanja.
NATO se nakon početnog oklijevanja početkom 1990-ih ubrzo nastavio širiti, primajući u svoje redove nove članice i približavajući se granicama Rusije, bez namjere da primi i Rusiju, čime ju je postupno antagonizirao. Sredinom 1990-ih NATO je odigrao važnu ulogu u okončanju krvoprolića u Bosni i Hercegovini, a krajem tog desetljeća i u zaustavljanju zločina režima Slobodana Miloševića na Kosovu.
No, ključan događaj koji je na dulji rok odredio i sudbinu NATO saveza u to vrijeme bio je teroristički napad na Sjedinjene Države u rujnu 2001., kada je i prvi put u povijesti saveza aktiviran Članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora, iako se tadašnji američki predsjednik George Bush zahvalio NATO-u i svojim europskim saveznicima na ponudi, krenuvši u rat protiv terorizma sam sa svojim ad hoc saveznicima. Napad na Ameriku ipak je transformirao NATO u globalni antiteroristički savez, koji je ubrzo uvučen u američke imperijalne ratove, poput rata u Afganistanu, a poslije i u ratove u Iraku, Siriji i Libiji, koji su se jedan za drugim pretvarali u geopolitičke katastrofe. Okupacija Afganistana postala je dva desetljeća duga agonija koja je okončana kaotičnom evakuacijom u kolovozu prošle godine, jednim od najvećih neuspjeha u povijesti saveza.
"Globalizacija" NATO-a i njegovo pretvaranje u savez za borbu protiv terorizma udaljili su ga od sjevernoatlantskog prostora, zbog čije je sigurnosti i osnovan, što je dovodilo u pitanje i legitimitet intervencija NATO-a izvan država članica. Međutim, NATO je primarno bio oruđe u rukama SAD-a, koji je već u to vrijeme pokazivao sve manji interes za Europu, fokusirajući se na Aziju i Pacifik. Washington je oduvijek imao glavnu riječ u savezu formalno ravnopravnih članica, što i nije iznenađujuće s obzirom na to da Amerikanci za obranu izdvajaju dvostruko više nego sve ostale članice zajedno.
NATO je u međuvremenu preživio i "moždanu smrt" koju mu je prije nekoliko godina dijagnosticirao francuski predsjednik Emmanuel Macron, referirajući se na činjenicu da unutar NATO-a nema strateške koordinacije, ali i bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je dokazao da najveća opasnost za NATO ne dolazi izvana, nego iznutra. Trump je koristio svaku priliku kako bi europske članice saveza, a osobito Njemačku, optužio da ne plaćaju dovoljno za vlastitu sigurnost i da se sigurnosno "pokrivaju" na račun SAD-a, dovodeći u pitanje smisao NATO-a. Trump, koji je NATO smatrao "zastarjelim", nikad nije izrijekom potvrdio ni da će poštivati ključan članak koji govori da je napad na jednu članicu napad na cijeli savez, sugerirajući da taj članak ne vrijedi za nove članice, a bez njega nema ni NATO saveza.
A onda je, i to u trenutku kad je savez već bio na aparatima, NATO-u stigao neočekivani dar iz Moskve. Eskalacije ukrajinske krize i povratak straha od agresivne Rusije, pogotovo u situaciji kad taj strah nije ograničen samo na Ukrajinu nego i na cijelu istočnu Europu, probudila je NATO, koji je odjednom ponovno postao važan faktor, pogotovo u situaciji kada nejedinstvo i suprotstavljeni interesi pojedinih članica onemogućavaju jedinstven nastup Europske unije, iako se nejedinstvo unutar EU, logično, prelijeva i na NATO.
Sjevernoatlantski savez, Putinovom zaslugom, opet je počeo zbijati svoje redove iskoristivši priliku za pokazivanje mišića i ojačavanje vojne prisutnosti na kriznom području, a o pridruživanju NATO-u počele su ozbiljno razmišljati i neutralne zemlje poput Švedske i Finske, koje na to nisu pomišljale ni na vrhuncu hladnog rata. NATO je preko noći opet postao privlačan. Iako je Putin proteklih godina uložio silnu energiju da oslabi i podijeli NATO, sada ga je ojačao. Već su izbijanje ukrajinske krize i ruska aneksija Krima skrenuli pozornost NATO-a prema Europi i Rusiji, a novo zaoštravanje s Rusijom definitivno je razriješilo dilemu o razvoju saveza u sljedećem razdoblju.
U skupocjenom sjedištu NATO-a u Bruxellesu barem neko vrijeme neće morati razmišljati o egzistencijalnim pitanjima. Famozni strateški koncept koji NATO savez treba usvojiti na sljedećem summitu u Madridu praktično je već napisan, i to uz Putinovu pomoć. Time je NATO simbolično zatvorio svoj životni krug vrativši se na početne pozicije, ponovno otkrivši u Rusiji svog glavnog neprijatelja, iako su današnje okolnosti, dakako, posve drukčije od onih koje su vladale prvih nekoliko godina poslije Drugog svjetskog rata, a aktualni rat ne vodi se više tenkovima i raketama nego plinskim i naftnim cijevima.
Video - Američki nosač aviona u moru ispred Splita
Dvije stare izreke: Tjerao zeca a istjerao vuka. Sad ne zna bi li piškio ili kakio.