OD KIJEVA DO HAAGA
Baltazar (siječanj 2023)
Voda je u svemu i svi smo u vodi.
Bez nje nas nema. Ni života.
Volim kad poteče Cesarićeva mala kap.
O vinu da i ne govorim. Volim ga i štujem.
A kad kiša razvali Zagreb. E to ne volim. Sakrijem se i ne izlazim.
Ovaj put cijeli dan nisam pronašao izlazna vrata Baltazara.
Malo odabrano društvo. I kap po kap. Prođoše sati.
Rođendanske darove izmijenili Ognjen Vukojević i Neven Saks.
Dovoljan razlog za gutljaj viška.
– U Ukrajini se već mjesecima bore za mjesta koja su manja od mog Bjelovara. Bolje poznam situaciju u toj zemlji od svih analitičara i pametnih teoretičara. Ma nikad, baš nikad Rusi neće osvojiti Ukrajinu – tvrdi Vukojević koji je još uvijek član stručnog stožera kijevskog Dinama.
Sprema se na pripreme u Tursku.
– Vrijedi li onaj Mudrik što je iz Šahtara prešao u Chelsea toliko milijuna? – pitam Ogija.
– Čudo od igrača. Bit će zvijezda europskog i svjetskog nogometa.
I dok pričamo o našoj repki, u čijem je stožeru i Vukojević, stižu nam gulaš od divljači i dečki koji budno čuvaju glavni trezor HNS-a.
Dresovi, trenirke, kape, šalovi… s obilježjima treće repke svijeta vrijede bogatstvo.
Najtraženija tekstilna roba na tržištu.
Naš slavljenik Saks dobio je na dar plavu, zimsku, kapicu s coflekom.
S nogometnih se prebacujemo na bjelovarske teme.
Red Tribusona, red braće Navojec, pa malo Bogdana Diklića…
– Poznaješ li Voju Šiljka? – pitamo Ogija.
– Ne!
– Pa on je simbol tvog grada Bjelovara – objasni Neven, zvrcne Šiljka i dogovori zajedničko druženje.
– Znate li kako je Vojo Šiljak završio u Haagu? – trznu nas gazda Bobo.
?
– Kad je moj prijatelj, general Rahim Ademi, odlazio u Haag, darovao sam mu knjigu viceva Voje Šiljka da mu olakša dane u zatvoru.
Valjda ni Vojo nema blage da je završio u Haagu.
Stigoše Bobi, na mobitel, nalazi iz laboratorija.
Čita naglas i kad reče da mu je kolesterol 3, Vukojević planu.
– To je nemoguće. Svako jutro trčim 13 kilometara po šumi i imam duplo veći kolesterol. Ni Modrić nema 3. To je sigurno greška.
– Ne Ogi, to je genetika – uzvrati Bobo, a društvu se priključi i dr. Nenad Nola, poznati onkolog i kirurg.
– Iznenadilo me kad sam doznao da moji bivši specijalizanti naplaćuju preglede puno više nego ja – reče i spomenu dr. Redžepija s kojim surađuje.
– Znaš li da je njegov rođak Rene Redžepi vlasnik Noma, restorana u Kopenhagenu? Pet puta je proglašavan najboljim restoranom na svijetu – primijeti gazda Baltazara, dodavši da Danska vlada svake godine pomaže Nomu s nekoliko milijuna eura.
Nismo imali pojma.
Javila se Vukojeviću brižna Kristina.
Njegova nova djevojka koja nas je sve osvojila šarmom, ljepotom, dobrotom…
– Ogi se hvali da odlično kuhaš – trznem Kristinu.
– Na studiju u Rijeci bila sam solo pa sam morala kuhati. Sve se nauči kad se mora – objasnila mi je svoje kulinarsko umijeće.
Često je društvo spominjalo čudotvornog nutricionista Kefu koji Ogija i Kristinu opskrbljuje hvarskim bananama, zagorskim jajima, vrhnjem, sirom…
Domaće ovo, domaće ono.
Baš me zaintrigiralo tko je taj tajanstveni Kefa.
Vani i dalje nebo vlaži zagrebački asfalt.
Kiša k’o suze.
Ovaj put radosnice.
ŠTO JE NASMIJAVALO GENERALA U ZATVORU
Izbor iz BradaVICA (siječanj 2023.)A sad evo mog izbora viceva, fora i šala iz knjige Voje Šiljka kojima se u Haagu smijao general Ademi:
1. Potrčao je ususret tramvaju.
Tramvaj ga nije prepoznao.
2. Uhvati kontrolor u tramvaju Zagorca, a on mu veli:
– Pusti me. Ispunil bum ti tri želje.
3. – Čuj, Dudek, kad si se ženil, kaj je tvoja Regica bila nevina?
– A kaj ja znam. Jedni veliju da je, a drugi veliju da ni.
4. Tri trajekta plove prema Splitu. Kako prepoznati trajekt koji dolazi s Brača?
Iznad njega ne lete galebovi!
5. Dva mladića dolaze Bračaninu Marku.
– Skupljamo dobrovoljne priloge za gradnju bazena.
– Odlično – veli Marko, okrene se, ode i donese dvije kante vode.
6. Nužda zakon mijenja ako usred parnice sucu prigusti.
7. Newton laže.
Lake padaju brže.
8. Lakše je ući u povijest nego u Zetov autobus za Travno.
9. Pita CD gramofonsku ploču:
– Jesi li još uvijek na igli?
10. Koja je najgluplja stvar na svijetu?
Semafor. Potrebna su čak četiri da zamjene jednog policajca.
11. Ušle dvije učiteljice u razred.
Jedna pita, druga štrudl.
12. Vozi Jozo helikopter i razgovara s kontrolom letenja:
Kontrolor: – Vaša visina?
Jozo: – 185. Ponavljam. Jedan – osam – pet!
Kontrolor: – Vaša pozicija?
Jozo: – Potpredsjednik HDZ-a u Čitluku. Ponavljam…
13. – Doktore, pomozite, molim Vas. Žena mi je dobila temperature.
– Koliko je visoka?
– Otprilike za glavu niža od mene.
14. Mislila je da je među nama kraj.
A onda je napipala produžetak.
15. Što je apsolutna suša?
Kad drveće trči za psima.
16. Što je banana rekla žirafi?
Ništa. Banane ne govore.
17. Što je gore od žirafe s upaljenim grlom?
Stonoga sa spuštenim stopalima.
18. Što se dobije parenjem ježa i gliste?
Bodljikava žica.
19. Što ima na leđima leteći zec?
Orla.
20. Kaže banana vibratoru:
– Zbog čega se ti treseš kad će ionako mene pojesti.
21. Razgovaraju u dvorištu osnovne škole dva prvašića:
– Znaš, jučer sam pokraj trafostanice našao dva prezervativa.
– A šta je to trafostanica?
22. Bračni par u svojim šezdesetim odlučio se seksati pa se na razne načine namještaju po krevetu, ali im ništa ne uspijeva.
Žena: – A jel se mi volimo?
Muž: – Pa, normalno da se volimo.
Žena: – A zašto se onda mučimo?
23. Bolje piša od 3 centimetra nego sprovod od tri kilometra.
ZAŠTO SESVETE NISU POSTALE GRAD
Krematorij, Nova Ves (siječanj 2023.)Ponekad mi se čini da život koji poznajemo nije život nego proizvod. Uzgoj.
Takva razmišljanja često me strefe na ispraćajima dragih ljudi.
Kažu da oni nekamo odlaze.
Ne znamo kamo.
I jesu li bili. Ili samo snili.
Upitnik svih upitnika.
I dok na Krematoriju spaljujem suvišne misli čekajući svećenikovu molitvu, trkne me menadžer Zoran Škugor.
– Znaš li kako sam pokrenuo akciju da Sesvete postanu grad i odvoje se od Zagreba?
– Nemam blage.
– Sve smo to smislili Iva Mia Erak i ja. Pokrenuli smo referendum za odcjepljenje. Postavili smo i nekoliko jumbo plakata. Sve je to izazvalo nervozu Milana Bandića.
– Jeste li skupili dovoljno potpisa?
– Kad ih je bilo 250, ja sam dodao nulu. Kad smo prikupili 950, objavili smo da se već devet i pol tisuća Sesvećana izjasnilo za odcjepljenje od Zagreba. Bandić je hitno pozvao na razgovor i Miu Erak s kojom sam bio u stalnom kontaktu. Izlazila bi svako malo sa sastanka i informirala me o svemu.
– Prevarili ste Bandića?
– U jednom trenutku gradonačelnik je pitao Miu kakvi su njezini zahtjevi. Sugerirao sam joj da traži posao pa je tako postala Bandićeva glasnogovornica s velikom plaćom. Šest sati radila bi za Bandića, a dva sata za mene šaljući mailove i pomažući mi u poslu.
Tako je preveslan Bandić.
Fingirani referendum propao.
Sesvete nisu postale grad.
A svećenik je upravo prilazio mikrofonu pa smo Škugor i ja začkomili.
Popodne sam na Novoj Vesi kušao domaće ljute kobasice kojima nas je počastio Josip Protega.
Usput nam je ispričao jedan doživljaj iz Švice vezan za sortiranje otpada. Smeće i smetlari su u žiži.
Pa evo, da i ja budem u trendu.
– Radeći u Švicarskoj banci zadržali smo se jednog dana do dugo u noć pa smo naručili tri pizze – priča Protega – a poslije sam prazne kutije bacio u kontejner za papir. S balkona je vrištala jedna baba, ali nisam se na to osvrtao. Kad su u banku došli komunalni redari, priznao sam da sam kutije od pizze bacio u kontejner za papir. Trebalo ih je hititi među kartone, a ne papire. Od plaće su mi odbili 200 franaka.
Eto, ni karton više nije papir.
Svašta.
"Red Tribusona, red braće Navojec, pa malo Bogdana Diklića…" Bože moj, o kome to oni u centru Hrvatske? Tko su ti ljudi uopće i zašto su baš o njima raspravljali? Vojo i ekipa? To mi jako smrdi, jako, jako... ii to na guje u U* njedrima.