Informacije o nestalima tijekom Domovinskog rata, prisjetimo se, bio je ključni argument kojim je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pred svojim duboko uznemirenim biračkim tijelom branila posjet Aleksandra Vučića Zagrebu.
Petnaest dana nakon njegova odlaska, njezin je glavni argument pao u vodu, kada se doznalo da se informacije o troje nestalih, unatoč dobroj namjeri srpskog predsjednika, kako je protumačeno, odnose na slučajeve osoba koje su već pronađene, a čiji su osobni podaci vrlo slični osobnim podacima osoba za kojima Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja još uvijek traga.
Na prave efekte Vučićeva posjeta, čini se, treba još pričekati, ako ih ikada bude, pa zasad ispada da je jedini smisao Vučićeva posjeta bio u javnom odašiljanju poruka Miloradu Pupovcu - usred Hrvatske. Tada izgovorene opaske djelovale su poput patroniziranja, pokazivanja mišića, pukog ponižavanja i neukusnog razgolićivanja lidera hrvatskih Srba s ciljem rušenja njegova autoriteta, iznošenja prljavog veša primjerice u Vrginmostu pred njegovim biračima, poput onog da je u srazu s Bad Blue Boysima ispao zadnji papak, kada je Vučić pred zgranutim Pupovcem umalo poentirao i kakvom edukativnom pljuskom. Odgojne, pak, packe koje mu je dijelio u Lisinskom poput “što, Milorade, nisi glasao protiv Zakona o hrvatskim braniteljima”, danas poprimaju konkretnije obrise, neki sasvim novi smisao.
Jer sve te Vučićeve poruke, u tom trenutku poprilično nejasne hrvatskoj javnosti, Pupovac je itekako dobro razumio, o čemu svjedoče i njegovi svježiji istupi, poput onog u Nacionalu, s čije naslovnice jučer odašilje dramatičan apel kako Martina Dalić mora otići ako Plenković želi sačuvati vladu. Pritom misli kako narod pati od amnezije i zaboravlja kako je svaki svoj oportunistički potez pravdao spašavanjem Hrvatske, hrvatskog gospodarstva, stabilnosti, geostrateške sigurnosti. Zašto onda, netom nakon Vučićevih packi, postaje faktor destabilizacije, znajući da će potpredsjednica vlade zadržati svoju fotelju? Bit će da želi iskamčiti nešto za sebe.
Naime, Aleksandru Vučiću nije u interesu da hrvatske Srbe predvodi čovjek koji, iz vlastitih uskih interesa, olako pronađe zajednički jezik sa svakom vlašću. Vučiću je u interesu da na dispoziciji u Zagrebu ima lidera Srba koji neće biti na liniji nužnog održanja HDZ-a na vlasti, kao što je bio slučaj proteklih godina, već onaj koji će destabilizirati ovu, pa i svaku drugu hrvatsku vladu i pritom jačati vlastitu poziciju lidera u regiji i istodobno navraćati u Hrvatsku kao mirotvorac. Ne bude li radikalizirao svoje stavove i pokazao zube, Vučić će pod hitno torpedirati Pupovca i na njegovo radno mjesto dovesti onog s kime to može i realizirati, netko s kim može u svakom smislu demonstrirati da se politika Srba u Hrvatskoj vodi iz Beograda, a ne iz Zagreba. Želi li zadržati živu glavu, Pupovcu preostaje ojačati ucjenjivački potencijal i zaboraviti na izjave tipa: “Takvi kao Plenković plaćaju se suhim zlatom”. Pupovčevi najnoviji istupi pokazuju da je uspješno osvijestio gdje stoluje njegov novi omiljeni zlatar.
Opsesija Renate,zvana Vučić. Možda joj i na san dolazi.