Nakon što je i statistika pokazala alarmantan podatak o smanjenju broja mladih radnika, što je još jedan argument da je val iseljavanja puno intenzivniji nego što službena politika želi priznati, apel predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o dodatnim rasterećenjima poreza na rad dobiva dublji smisao. Predsjednica je, naime, istaknula da bi prosječna plaća od oko 1000 eura znatno smanjila broj odlazaka iz Hrvatske.
– Ponajprije moramo poraditi na rastu plaća, prije svega kroz porezni sustav. Najjednostavnije rečeno, nastavak porezne reforme mora ići u smjeru smanjivanja troškova za poslodavca uz istovremeno povećanje plaće za zaposlenika. Često mi ljudi govore: da bar imam 1000 kuna veću plaću, ostao bih u Hrvatskoj – kazala je Kolinda Grabar-Kitarović u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju.
Prosječna neto plaća u Hrvatskoj kreće se oko 6200 kuna što znači da je oko 1200 kuna manja od ciljanih tisuću eura, ali taj iznos primanja zarađuje manje od trećine ukupno zaposlenih.
Porez na dohodak limitiran
Povećanje prosječne plaće na tisuću eura značilo bi da prosječna plaća mora skočiti za najmanje 20 posto, a to je gotovo nemoguće ostvariti isključivo rasterećenjem rada – porezom na dohodak već su maksimizirani efekti na kupovnu moć. Većina građana, naime, podizanjem osobnog odbitka na 3800 kuna ne plaća porez na dohodak. Procjena je da više od 900 tisuća zaposlenih i umirovljenika ne plaća ni kunu tog poreza. Dio zaposlenih koji ne plaćaju spomenuti porez ujedno su i oni koji najviše emigriraju iz ekonomskih razloga s obzirom na to da imaju niska primanja.
Naime, podaci Ministarstva financija pokazali su da je u Hrvatskoj tek 17 posto odnosno oko 250 tisuća onih koji imaju neto plaću veću od 7000 kuna. Ostali zaposlenici, odnosno 1,3 milijuna ljudi koji rade u Hrvatskoj imaju plaću nižu od tog iznosa. Da bi se njima plaće povećale, potrebna je kombinacija rasta ekonomije, konkurentnosti i profitabilnosti privatnog gospodarstva koje ne može biti bez intenzivnih reformi javnog sektora. Gospodarstvo se, da bi bilo uspješnije, a i isplaćivalo veća primanja, mora rasteretiti, ali da bi to država mogla napraviti, ona mora ozbiljno srezati svoje troškove.
Plaću umanjuju porez na dohodak, prirez i doprinosi iz plaće i na plaću. Porez na dohodak umanjen je do maksimuma, prirez se veže na njega, a doprinosi su zadani zbog obveza u zdravstvu i mirovinskom sustavu. Već se sada iz doprinosa prikuplja tek polovina iznosa potrebnog za isplatu mirovina pa bi diranje u doprinose za mirovinski sustav urušilo taj sustav, a slično je i sa zdravstvom koje redovito treba dotacije jer troši više nego što uprihodi od doprinosa.
Međutim, država za zdravstvo i mirovinski sustav troši oko 47 posto svih izdataka, ali ne pita se je li postignuta dovoljna razina racionalnosti u tim sustavima. Prostora za rasterećenje bilo bi i kada bi se znatno smanjili troškovi na drugim stavkama. A njih je čitav niz. Efikasnija i manja država, odnosno manji broj zaposlenika u svim sektorima te manje općina i gradova, ali i privatizacija državnih tvrtki, dovele bi do osjetnih rasterećenja koja bi se osjetila i na primanjima zaposlenika. Manja država dala bi vjetar u leđa i poduzetništvu pa i ubrzanju rasta gospodarstva što bi moglo u srednjem roku utjecati na bolji standard.
Slovenci imaju 5 eura više
Kombinaciju reformi javnog sektora, snižavanja poreza i jačanja privatnog sektora primjenjivale su nove članice EU od kojih je većina pretekla Hrvatsku po standardu mada su im početne pozicije bile znatno lošije nego naše. Češka, Slovačka i Poljska redom imaju nešto veće plaće od onih u Hrvatskoj, ali ni u tim gospodarstvima iako su u EU već 14 godina primanja nisu premašila 1000 eura mjesečno.
Češka ima prosječnu plaću 932 eura, Poljska 918 eura, Slovačka 863 eura, a Hrvatska 835 eura. Kupovna moć u tim zemljama slična je kupovnoj moći u Hrvatskoj. Slovenija je pak tek naizgled istrčala ispred ove skupine s prosječnom plaćom od 1083 eura mjesečno, međutim 250 eura veća plaća od one u Hrvatskoj ne znači puno za kupovnu moć. Statistika pokazuje da je kupovna moć s prosječnom plaćom u Sloveniji za samo pet eura veća nego u Hrvatskoj. Slaba je to utjeha kada znamo da su primanja i kupovna moć u Njemačkoj tri puta veće nego u nas.
>> Ovo su stvari koje trebate znati o mirovinskoj reformi
Ne može. Država je previše korumpirana, tako da je kod nas svaka javna nabava preplaćena za 50% u prosjeku. Razlika završava u džepovima raznoraznih uhljeba. Zato je nestao srednji sloj i društvo se dramatično raslojilo na extra bogate i fukaru koja nema ni za more. Takvu korupciju ne bi podnjela ni Švicarska. Znači, prvo se žestoko obračunati s korumpiranom bagrom, bez toga mi nemamo zraka i sreću moramo tražiti vani.