Ove se godine poklopilo da su se na zagrebačkom glavnom trgu iste večeri zapalile zajedno dvije svijeće, prva adventska i prva za Hanuku. Ona adventska pali se na adventskom vijencu nedjeljom i tako još triput do Božića, dok se ona za Hanuku pali svake večeri po jedna na svijećnjaku hanukiji (koja je osmerokraka za razliku od tradicionalnog židovskog svijećnjaka menore sa sedam krakova).
I jedna i druga svijeća simbolički rastjeruju mrak oko sebe, a Hanuka je i poznata kao „blagdan svjetla“. No, kako se židovski i gregorijanski kalendar ne podudaraju, događa se da se svijeće na hanukiji katkad pale i usred došašća, no to nimalo ne narušava već godinama uhodani ritam sa zagrebačkog glavnog trga, koji šalje jasnu poruku zajedništva kršćana i židova na našim prostorima, unatoč nastojanjima nekih da taj odnos destabiliziraju trzavicama iz samo sebi znanih razloga.
No, kada se advent, tj. Božić i Hanuka (čija je važnost u židovskom kalendaru daleko manja od Božića u kršćanskom) pogledaju iz šire perspektive, to prožimanje i međusobna povezanost postaju još važniji. Uvijek pritom pada primjer koji izvlači rabi Kushner navodeći da bez Hanuke ne bi bilo ni Božića podsjećajući na to da je u drugom stoljeću prije Krista izraelska zemlja bila pokrajina grčkoga carstva, kojemu su na čelu bili nasljednici Aleksandra Velikoga.
Vladar je, navodi rabi Kushner, pokušao pomoću vjere ujediniti svoje podanike u nekoliko pokrajina i zato je zabranio mjesne vjere i tjerao sve da prihvate grčka božanstva ubacujući u taj divinizirajući paket malo i obožavanje vlastita kulta. Većina se tome pokorila jer se po drevnome običaju držalo, ako te netko pokorio, bio je to dokaz da su njegovi bogovi jači od tvojih.
No, samo su se židovi opirali svojom predanošću slobodi i tvrdoglavo su ustrajali u tome da je njihov Bog jedini Bog. Premda su bili i brojčano slabiji, borili su se uspješno gerilskom taktikom tako da su Grci popustili i dali su im vjersku slobodu. Značilo je to i čišćenje jeruzalemskoga hrama, koji je bio pretvoren u grčko svetište i njegovo ponovno posvećenje židovskom bogoslužju, a ugašeno vječno svjetlo ponovno je upaljeno.
„Riječ Hanuka znači ‘posvećenje’“, poučava rabi Kushner, dodajući da se 165. pr. Kr. Židovi nisu pobunili protiv Grka i da su se utopili u grčku kulturu, kao što se dogodilo tolikim drugim bliskoistočnim narodima, židovska bi se povijest okončala tada i na tome mjestu. Na njih bi se zaboravilo kao, na primjer, na Hetite i Amonite, kaže rabi Kushner, što znači da ne bi bilo ni židovske zajednice u kojoj se stoljeće i pol kasnije rodio Isus.
„Nitko ne bi znao za mesijanska obećanja za koja je Isus tvrdio da ih ispunjava. Bez Hanuke ne bi bilo ni Božića“, kaže rabi Kushner. Ne bi bilo ni svijeća ove nedjelje na zagrebačkom glavnom trgu. Zato se judeo-kršćansko zajedništvo mora duboko poštivati i održavati s velikom pažnjom. Pa kada ugledate svjećice na svojim adventskim vjenčićima, sjetite se i onih na hanukiji, jer svijetle zajedno.
Pogledajte advent na Rabu:
Gospodine Pavicicu, pisete sljedece (...jasnu poruku zajedništva kršćana i židova na našim prostorima, unatoč nastojanjima nekih da taj odnos destabiliziraju trzavicama iz samo sebi znanih razloga). Zasto ne napisete tko su ti "neki"? ...Zasto ne postavite jasno i glasno pitanje, ako djeca uce o "Rimljanima" i "Grcima" u skolama, zasto se "Abrahama i Isusa" izbacuje iz skole? ...Ti koji izbacivanjem Abrahama i Isusa iz skola njecu judeo-krscanski utjecaj na Europu, pravdajuci se "sekularizmom", tima je pak sasvim normalno da djeca poznaju grcku mitologiju i rimske i egipatske bogove. Izbacivanje "Abrahama i Isusa" iz skola je prvi korak stvaranja podloge neznanja, a neznaje je plodno tlo za podvale i manipulacij.