“Mogli bismo” i “Valjda nećemo” dvije su uzrečice koje se najviše spominju u Hrvatskoj. “Opatija bi mogla biti Monte Carlo”, bio je nedavno naslov u jednim hrvatskim novinama. Rijeka bi mogla biti najvažnija luka u Sredozemlju. I to smo čuli. Ali, onda dolazi i onaj “Valjda nećemo”.
Osamdesetih godina intenzivnije se počelo govoriti o većoj suradnji sjevernojadranskih luka – Trsta, Kopra i Rijeke. Rijeka nije htjela ući u kombinaciju jer “valjda nećemo biti luka rasutog tereta”. Postojalo je uvjerenje da si Kopar i Trst žele podijeliti pretovar solidnog tereta, a Rijeci prepustiti prljavi posao rasutoga. Znamo gdje je sada riječka luka u odnosu na koparsku i tršćansku luku. Opatija bi mogla biti Monte Carlo, ali valjda nećemo raditi dan i noć, valjda nećemo prepustiti ovo ili ono, valjda nam neće drugi govoriti što trebamo učiniti, valjda...
U Hrvatskoj je postojao ministar turizma koji je govorio da Hrvati valjda neće biti kuhari i konobari. Bit će direktori hotela. Očito da taj ministar ne zna da gosti ne dolaze zbog direktora, već zbog kuhara. U Barcelonu, u Monte Carlo ili u bilo koje razvikano mjesto odlazi se zbog toga i toga šefa kuhinje, zbog određene posluge itd., a da pri tome nitko i ne zna ime direktora hotela, restorana...
Koliko se govorilo da će riječka ljepotica Slavica udana (sada rastavljena) za Bernieja Ecclestonea dovesti na Grobnik Formulu 1. Slavica dovodi Formulu na Grobnik, bili su novinski naslovi još 1989. godine. Bio je i Bernie u Hrvatskoj i tada je kazao: “Vaši su ljudi šarmantni, vole puno pričati i sjediti, a kada se počne govoriti o konkretnom poslu, nemaju što ponuditi”. Formula 1 nije samo ona lijepa utrka bolida koju gledamo na televiziji. To je putujuća tvornica koja mijenja lokacije, na kojima treba biti i sve popratno, od hotela i restorana (s poznatim šefovima kuhinje) do sponzora i niza drugih popratnih malih “tvornica” koje opslužuju putujuću.
Domenico Parisi, profesor na sveučilištu Mississippi, savjetnik guvernera Philipa Bryanta, došao je u Italiju na čelo agencije za rad (ANPAL) i savjetuje: “Ne smijete kazati da se nešto može učiniti, ali je teško. Kažite da je teško, ali da se može učiniti”. Naizgled nema razlike, ali je suštinska. Dok se to ne shvati, Hrvatska će i dalje biti država “mogli bismo, ali valjda nećemo”.
imamo ..najvecu armiju..najlepse planine..reke..brda..more..najvise proizvodima..sadimo..beremo..najlepse zene..muskarce..decu..imamo najbolje i najpravednije zakone..najbolje sportase..na svetu..najbolje skole..stadione..nebodere ..stanove..vikendice..najzdravije se hranimo..najbolji smo vernici i patrioti..najhrabriji smo..medju najvisim ..najvitkijim..najzdravijim..itd..a sve zahvaljujuci nasoj partiji i voljenom marsalu titu..zato neka nam zivi zivi rad i oni bez njega..smrt fasizmu i sloboda narodu. .cekaj..cekaj..je li ja sanjam ili sam budan ili mi se pricinja da sam ovo vec dozivia.