Kao i njegovi prethodnici, i ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar oglušio se na molbu Riječanke Gordane Pavoković, doktorice znanosti, koja je od Ministarstva zatražila da donese rješenje o tome je li kompetentna za rad u osnovnoj ili srednjoj školi kao učiteljica prirode i biologije. Njezino je obrazovanje, a ova 42-godišnjakinja završila je diplomski studij za sanitarne inženjere, magistrirala na studiju biologije – ekologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i potom obranila doktorat znanosti iz znanstvenog područja biomedicina i zdravstvo, usto i položila pedagošku grupu predmeta na Učiteljskom fakultetu, znatno opsežnije nego što to imaju oni koji su završili fakultete navedene kao odgovarajuće u Pravilniku, no sve to, bez rješenja Ministarstva, nije dovoljno da bi predavala u školi.
Suprotno svjetskoj praksi
Nezaposlena je, a u školama u kojima je radila bilo je to samo na zamjenama. U odbijenicama na natječajima uvijek se obrazlaže da nije stručna što potvrđuje, kaže, da se suprotno najboljoj svjetskoj praksi, osobe s akademskom titulom magistra ili doktora znanosti u Hrvatskoj smatraju nekompetentnima za rad s djecom u osnovnoj i srednjoj školi.
– Na mjestu mog zadnjeg zaposlenja na natječaju je prošla osoba s praktički najnižim znanjem iz biologije, Učiteljski fakultet s pojačanim predmetima iz prirodoslovlja, za mene se navelo da nisam stručna, a na Učiteljskom fakultetu gdje sam se natjecala za asistenta biologije magisterij i doktorat ne smatraju relevantnim za usporedbu kvalitete. Ne znam što onda smatraju, s obzirom na to da me nisu pozvali ni na razgovor – objašnjava G. Pavoković.
Pismo ministru
U opširnom pismu ministru, na koje već mjesecima čeka odgovor, zatražila je da se ocijeni razina njezina znanja na temelju dokumentacije ili izravnim ispitivanjem, s ciljem donošenja rješenja koje bi joj omogućilo rad u školi. Pozvala se na “Pravilnik o stručnoj spremi i pedagoško-psihološkom obrazovanju učitelja i stručnih suradnika u osnovnom školstvu” u kojem postoji odredba da Ministarstvo, u slučajevima koji nisu predviđeni Pravilnikom, donosi rješenje kojim se utvrđuje što se smatra potrebnom stručnom spremom.
– Ministarstvo bi, uspoređujući nastavne programe predviđenih studijskih smjerova s nastavnim programima koje sam završila, trebalo utvrditi jesu li oni jednako vrijedni i odgovaraju li po svojem sadržaju nastavnom gradivu profesora biologije, dipl. ing. molekularne biologije ili ekologije, ali oni šute jer su sami nekompetentni za takvu usporedbu i ocjenu nečijeg znanja. Očito ne žele tražiti ni mišljenje stručnjaka sa Sveučilišta jer bi time pokazali svoju nesposobnost. U Ministarstvo sam dostavila i potvrdu PMF-a iz koje nedvosmisleno proizlazi da je moje obrazovanje odgovarajuće za obavljanje poslova nastavnika prirode i biologije u osnovnoj školi. Ali, najlakše je šutjeti i pustiti ljude da se koprcaju u vrtlogu nesposobne birokracije – kaže Riječanka čiji slučaj, tvrdi, nije jedini u Hrvatskoj.
– Voljela bih da mi barem kažu što bi to u Hrvatskoj još trebala položiti pa da znanjem dostignem one koji su završili studije navedene u zastarjelom pravilniku preuzetom još od bivše Jugoslavije – kaže G. Pavoković i pita je li potrebno završiti još jedan fakultet pa da i to učini.
>>Jokić: Imamo pamet i volju, trebamo novac
>>Mornar: Testovi su ukradeni jer nisu bili čuvani u sefu i zaključanoj sobi
stvar je vrlo jednostava zapravo. Bila sam na praksi u različitim srednjim školama i najgori profesori su bili oni koji su imali doktorat iz znanosti, nije ih bilo puno ali su se isticali. Ljudi se ne znaju "spustiti" nakon pustih knjiga i ispita i istraživanja.. Za rad s djecom potrebna je sveta jednostavnost, a ljudi sa doktoratom to jednostavno nemaju, čast izuzecima ali oni su zbilja rijetki. Eto, s pedagoške strane vrlo jednostavno. Ne razumijem šta ona uopće hoće u srednjoj školi kad ima doktorsku titulu...idi piši znanstvene radove i budi asistentica na kakvom faksu... ta zbog toga si i išla na postdiplomski valjda..