Dobar posao, dobra plaća, dobri uvjeti rada i uređena država jamac su ostanka u državi i povratka iseljenih. Tako zaključujemo nakon razgovora s tri zaposlenika Rimac Groupe, koji su godinama karijere gradili izvan Hrvatske, da bi se vratiti zbog primamljivih poslovnih ponuda. Jedan je karijeru godinama gradio u Austriji, drugi u Švedskoj, a treći u udaljenoj Australiji. Njihove su priče te motivi odlaska iz Hrvatske, kao i razlozi povratka različiti, no poanta ostaje ista – poticaji, kakve, primjerice, imamo kroz mjeru Biram Hrvatsku (potpore za samozapošljavanje namijenjene povratnicima) ili najavu mjere oslobađanja povratnika plaćanja poreza na dohodak, ne mogu biti bolji motivator povratka od onih koje smo spomenuli na početku. No za to nam trebaju svjetski konkurentne tvrtke, poput Rimac Groupe. U toj visokotehnološkoj kompaniji danas, 13 godina nakon osnivanja, radi više od 2000 ljudi, među kojima je više od 600 stranih zaposlenika iz više od 40 zemalja.
Topla i zabavna atmosfera
Danijel Drezga, proizvodni menadžer u Rimac Technologyju, vratio se u Hrvatsku nakon što je u Austriji proveo 12 godina. Nikola Pravadovski, inženjer za podršku u validaciji baterijskih sustava u Rimac Technologyju, vratio se nakon što je pet godina živio i radio u Švedskoj, a Daniel Razboršek, tehničar za podršku i ožičenja u Rimac Groupi, nakon čak 26 godina provedenih u Australiji. Ovi povratnici otkrivaju razloge zašto su se iselili i zašto su se vratili.
Danijel Drezga dobio je posao u kompaniji Magna International (proizvođač dijelova za automobilsku industriju) u Austriji odmah nakon što je završio Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. U Magni je, na različitim tehničkim i menadžerskim funkcijama, radio devet godina te još dvije i pol na razvojnim projektima u kompaniji FACC AG. Ipak, ponudu tvrtke Mate Rimca, koja je stigla u proljeće 2022., nije mogao odbiti.
VEZANI ČLANCI:
– Ključna je bila mogućnost da nastavim dugogodišnju karijeru u automobilskoj industriji i prenesem dio iskustva koje sam stekao u inozemstvu u Hrvatsku i Rimac. Presudan je bio i trenutak u kojem se to dogodilo zbog obitelji, a već sam neko vrijeme razmišljao o povratku u domovinu – kaže Drezga. Ističe i da su uvjeti rada u Rimcu, posebno plaća, položaj i profesionalni razvoj, konkurentni onima koje je imao u visokotehnološkim kompanijama u kojima je radio u Austriji.
– U vrlo kratkom vremenu dobio sam veliko povjerenje kompanije i ulogu u projektima od velike važnosti – napominje. Drezga od dolaska u Rimac radi na projektu proizvodnje baterijskih sustava za njemački BMW. Dodaje da mu je, s obzirom na ulogu koju ima u Rimac Technologyju, taj projekt vrhunac u dugogodišnjoj profesionalnoj karijeri vezanoj uz automobilsku industriju. Uspješan 40-godišnji inženjer kaže i da u Hrvatskoj danas, u odnosu na 2011., kada je otišao iz zemlje jer su mu se vani nudile kudikamo bolje poslovne prilike, vidi mnoge promjene nabolje. – Puno je više prilika, puno se lakše ostvariti u struci – ističe.
– Drago mi je da sam imao priliku profesionalno se ostvariti vani. To je neprocjenjivo iskustvo. Privatno, biti s obitelji i bližnjima mi je najbitnije. Ipak je kod kuće najljepše – napominje. No da bi priča kao što je njegova bilo više, Drezga kaže da se u Hrvatskoj mora raditi na stvaranju prilika za mlade. – Visokotehnološko tržište se otvara, mnoge strane kompanije traže priliku i ulažu u Hrvatsku i hrvatski kadar. Konkurencija je zdrava. Treba poticati i domaće kompanije da se uključe u ovo tržišno natjecanje – smatra proizvodni menadžer u Rimac Technologyju. Kao prednosti rada u Austriji ističe kulturu i organizaciju rada, koja je ondje mnogo ozbiljnija. Život u Austriji, kaže, usporeniji je i ležerniji, ali međuljudski su odnosi mnogo hladniji.
I Nikola Pravadovski (35), inženjer za podršku u validaciji baterijskih sustava u Rimac Technologyju, kao glavni nedostatak života u Švedskoj navodi upravo "hladnoću" ljudi. – Izazov je stvoriti toplu i zabavnu atmosferu na radnom mjestu – kaže Nikola, koji je svoj prvi posao nakon završene I. tehničke škole Tesla dobio upravo u Rimcu, kao tehničar za sklapanje baterijskih paketa. No 2018. odlazi u Švedsku, u tvrtku Koenigsegg Automotive, koja također razvija i proizvodi hiperautomobile. Glavni motiv odlaska bile su mu, kaže, financijske prednosti.
– U Švedskoj se sindikat zaista brine o radnicima. Svake godine osigurava se određeni postotak povećanja plaća, a sindikat se zalaže za poštivanje radnog vremena i kontrolu prekovremenih sati. Ako se prijeđe određena kvota prekovremenog rada, poslodavac može biti kažnjen novčano. Financijski, život je lakši, ali nedostatak je što nema puno privatnog druženja s kolegama ili prijateljima. U Hrvatskoj je financijski teže jer su plaće generalno niže, dok su cijene proizvoda i usluga slične kao u Švedskoj. Međutim, privatni je život puno bogatiji – uvijek nekoga možeš nazvati za druženje uz roštilj ili kavu – kaže Pravadovski, koji se odlučio vratiti u Hrvatsku jer je ponovno dobio poslovnu ponudu iz Rimca. Ističe da su prilike za napredak i razvoj u Hrvatskoj veće nego u Švedskoj. – Nakon povratka u Rimac 2023. promijenio sam radno mjesto jer sam želio naučiti nešto novo i zanimljivo, a firma mi je to bez ikakvog problema omogućila – kaže. No da bi se brojni iseljeni Hrvati vratili u domovinu, trebat će, smatra Pravadovski, značajno povećati plaće. – Cijene osnovnih životnih potrepština gotovo su jednake kao u Njemačkoj ili Švedskoj, dok su plaće znatno niže. Teško je očekivati da će se netko vratiti u Hrvatsku ako mu nije omogućeno da pokrije osnovne životne troškove, poput stanarine, režija i hrane – ističe.
Iskustvo na Boeingu
I njegov kolega, Daniel Razboršek, tehničar za podršku i ožičenje u Rimac Groupi, koji se u Hrvatsku vratio nakon 26 godina u Australiji, ističe da će veće plaće biti presudne u privlačenje iseljenih Hrvata. – Ljudi dosta govore o Zapadu kao "uređenim državama", a smatraju da Hrvatska to još nije. To se odnosi na gospodarstvo, pravo i političku scenu. Iako smatram da tu ima istine i da bismo trebali raditi na poboljšanju sva tri elementa, isto tako mislim da ljudi dosta uveličavaju ovaj problem iz neupućenosti – kaže Razboršek.
Ovaj Vukovarac u Australiju se odselio s obitelji odmah nakon završene srednje škole. U Sydneyu je završio zrakoplovno inženjerstvo, a već tijekom fakulteta dobio je posao u australskoj zrakoplovnoj firmi Qantas, u kojoj je radio 24 godine kao licencirani inženjer za održavanje određenih tipova zrakoplova (Boeing 767, Boeing 737, Boeing 747...). U Hrvatsku se, kaže, odlučio vratiti iz sentimentalnih, ali i drugih razloga. – Dolazili smo u Hrvatsku svako ljeto i svaki put kad bismo se vraćali u Australiju, bili smo tužni. Imamo dvije kćeri koje su u to vrijeme imale 14 i 12 godina. Supruga i ja htjeli smo da imaju priliku živjeti, obrazovati se te jednog dana raditi u Hrvatskoj ili u Europi – navodi Razboršek.
Posao u Rimcu, gdje je danas odgovoran za tehničku podršku prodanih automobila kao i za događanja koja grupa organizira po cijelom svijetu, potom razvoj automobila, testne vožnje i trening tehničara partnera iz cijelog svijeta, dobio je 2021. godine. U novom poslu, kaže, jednako uživa te je jednako izazovan kao i onaj u kojem je bio osobno odgovoran za svaki avion koji je certificirao jer je razvoj električnih vozila iznimno dinamičan.
Mnogo je razlika u životu, radu i obrazovanju u Hrvatskoj i Australiji.
– Udaljenosti su u Australiji velike. Ljudi se više oslanjaju na automobile, a djeca imaju manje slobode jer ih se svagdje mora voziti. Obrazovanje je površnije. Manje se daje važnosti općoj kulturi i znanju. Stručno obrazovanje je dobro jer se više bazira na praksi nego na teoriji – ističe.
Nakon 26 godina života i rada u Australiji Razboršek primjećuje brojne promjene u Hrvatskoj, i to nabolje.
– Hrvatska je sada puno otvorenija država u svakom smislu te riječi. Mislim da i plaće polako sustižu one u zapadnoj Europi. Kvaliteta života u Hrvatskoj mnogo je bolja nego u Australiji kad je riječ o balansu između posla i privatnog života – smatra Razboršek.
