Nisu prošla ni tri puna mjeseca otkako smo bezuvjetno kapitulirali pred EU, a već smo se počeli čuditi pravcu u kojem se razvijaju odnosi unutar ove “tamnice naroda”. Ma Hrvati su uglavnom začuđen narod. Čudili su se cijele 1103. godine, pa 1527. i 1919., kao i poslije podne 10. travnja 1941. Oko četiri milijuna Hrvata čudilo se i 1990. godine kada su odjednom otkrili da su Hrvati. Ove godine se, dakle, čudimo nad Milanovićem i EU. Zdvajanje koje slušamo ili čitamo zbog navodne premijerove nedorasle politike potpuno je besmisleno jer Milanović svoj pubertetski politički credo ne skriva još otkako je preuzeo vlast u SDP-u.
Od Udbe do UNS-a
Njegov odnos prema EU nije samo paradigma te njegove političke dosljednosti nego je i paradigma ukupnog i ukorijenjenog hrvatskog sluganskog karaktera. Podatni i spremni ponuditi se svakom agresivnijem presizatelju na naš ponos, liježemo, frojdovski gledano, s bilo kojom kreaturom, i to samo zato što se to od nas očekuje i što nam je to dužnost. Tako smo postali prvaci svijeta u ubijanju vlastitog političkog erosa, pretvorivši se objektivno u potrošeni objekt. I dok se premudra domaća politička analitika trudi pojasniti kako cijeli ovaj navodni konflikt s EU ishodište ima u nerazumno inatljivom Milanoviću, meni se ipak čini da se sve svodi na, u prvoj rečenici ovog teksta spomenutu, kapitulaciju. Jednostavno rečeno, braćo draga, sada je kasno da se pred EU postavimo kao subjekt. Analitika to ne vidi iz jednostavnog razloga što ne može stvar promatrati izvan konteksta Udba - UNS, partizani i ustaše. Njima je osnovno pitanje koga štiti Milanović, njihove ili naše, a to je najkraći put da se napravi previd. A činjenica je da je Europskoj uniji trebalo samo tri mjeseca da nam pokaže da nije utemeljena na demokraciji, nego na subordinaciji, supremaciji i goloj sili. Nećete li se bezuvjetno povinovati svim onim “pravilima” koje ste tako tupasto potpisali, uvest ćemo vam sankcije. Zbog takvog reketarenja dečkima s Knežije se sudilo, a sada će nam neki sivi, pretili bruxelleski birokrat ili trovremenska eurotrajna držati lekcije i pokazivati tko smo i u kojem nam je kutu mjesto. I da, oni će formalno biti u pravu, imat će hrpu papirnatih pokrića da ni jedna hrvatska politika nije odradila svoj posao u zaštiti nacionalnog obraza. Da smo se kao politički subjekt postavljali tijekom pregovora o ulasku, da nismo na koljenima puzeći molili da nas prime, danas Milanović ne bi izgledao tako otužno u pokušaju da dokaže da nismo ptičji rezervat. Ne, mi doista nismo ptičji rezervat, jer takvi su teritoriji zaštićeni.
Gori i od ptičjeg rezervata
Hrvatska ne samo da nije ni sa čim zaštićena, ona je predajom Bruxellesu samu sebe proglasila “otvorenim gradom”. I navodna ljevica i još navodnija desnica naprosto se utrkuju tko će se više dodvoriti ogavnoj sili. Jer da je Karamarko nešto više od puke desničarske fatamorgane ne bi cijeli slučaj svodio na dnevno politiziranje i skrivanje istine da bi on i njegova stranka svaki sporazum s EU potpisali i na ćirilici. Ono što Hrvatima treba reći, a što nitko ne želi učiniti, jest da je ovo samo početak odnosa s nasilnom Unijom. Godinama je jasno da ona nije dobra za Hrvate. Nije dobra ni za Grke, Nijemce, Talijane. Zapravo, da preformuliram tvrdnju; EU jednostavno nije dobra za čovjeka. Njezina nedobrota je nadnacionalna, a za Hrvate je posebno opasna zbog već spomenute podatnosti. Svako malo sjetim se priče koja je oduševljavala javnost ovo ljeto, kako je jedan Nijemac nakon 60 godina odlučio vratiti u splitski muzej eksponat koji je njegov otac ukrao za vrijeme Drugog svjetskog rata. Svi smo se morali diviti i liku i djelu, a nitko da ga pita kako se tvoj otac usudio uzeti nešto što nije njegovo, kako ste živjeli s tom činjenicom i bez problema sa savješću sve te godine, je li to jedina ukradena stvar koju imate doma i zašto je tek sada vraćate. No, nismo se usudili. Ali da smo takvih par nužnih pitanja postavili i prilikom pregovora o predaji Bruxellesu, danas se ne bi ispitivalo građane kome vjeruju; demokratski izabranim vlastima ili oktroiranim euročinovnicima. Pitanje bi bilo logično da upravo demokratski izabrane vlasti nisu učinile sve da nas prepuste samovolji istih oktroiranih činovničića. Pitanjem je premijer izvrijeđao zdravu pamet svih nas, jer je, nakon što su kapitulirali i uvjeravali nas da je to sve za naše dobro, priznao da je članstvo u EU poražavajuće. A što se povjerenja tiče, da su građani bili pametni, ne bi vjerovali nikome.
>>Josipović: Ako se promijeni zakon, neće biti sankcija
